Planinarimo sa sinom otkako je imao tri mjeseca i istinski uživamo: evo kako pripremiti sebe i bebu, te na što sve treba misliti

Foto: privatna arhiva
piše Martina Hrupić

Moj je moto ‘nema odustajanja’. Njegov ‘odustajanje je uvijek opcija’. On i ja smo u braku, volimo planinariti i tako ‘bipolarni’ već neko vrijeme obilazimo vrhove i skupljamo žigove. Prije smo to radili sami, a sada s nama, praktički od njegova rođenja prije gotovo 17 mjeseci i naš dječačić, od milja zvan Svizac. A Sviščev moto, možda se pitate? Njegov je najbolji, a glasi: ‘Podanici, radite što vam kažem’. I tako se mi, kada god možemo, spakiramo i krenemo, prepuštajući sudbini i okolnostima da odabere koji će moto biti u igri tog dana. Dosad smo bili uspješni. Iza nas je već nekoliko vrhova, doduše ništa prezahtjevno ni visoko, a malecki cikće od uzbuđenja i veseli se svaki put kad ugleda nosiljku. Neki je dan, primjerice, inzistirao sjediti u njoj tek tako, u dnevnoj sobi. Nedavno je ‘otkrio’ i štapove za hodanje koji su sad glavni hit.

Jedan od najljepših gradova Europe elegantni je i šarmantni centar povijesti, umjetnosti, najfinije hrane i vibrantnog društvenog života

PRVO ‘PRAVO’ PLANINARENJE S TRI MJESECA

Prvo ‘pravo’ planinarenje, a pod ‘pravo’ u ovom slučaju mislim na ono kad smo uzeli žig, bilo je do Kamenih svata (482 metra) na Medvednici, kada je Sviscu bilo tri mjeseca. Bio je to mali test, i za nas i za njega, koji je mirno spavao u marami, priljubljen uz mene cijelim putem. U marami je, u istoj dobi, osvojio i ambiciozniji Tuhobić (1109 metara), a uslijedili su Moslavačka gora, Mohokos, Vinica kod Karlovca i Češljakovački vis na Papuku.

Posljednja planinarska avantura bila je na Obzovu, najviši vrh Krka. S marame smo, u međuvremenu, kako je Svizac rastao, prešli na standardnu nosiljku (gdje bi ga nosili naprijed, na prsima), a sada smo na planinarskoj s metalnim okvirom i nosimo ga na leđima, dok on gleda preko našeg ramena.

DOBROBIT BEBE JE NAJBITNIJA – UVIJEK I U SVAKOM TRENUTKU

Što se tiče nekih pravila prilikom planinarenja s bebom, jedno je najvažnije od svih, a glasi: dobrobit bebe je na prvom mjestu. I tome se sve prilagođava i odustajanje je doista uvijek opcija. Sva ostala pravila, odnosno savjeti nekako se nadovezuju na to. Pratite vremensku prognozu, i odaberite prikladnu stazu. I uračunajte ekstra vrijeme za prolazak iste jer ćete s bebom neminovno biti sporiji. Ne forsirajte i uživajte, ne natječite se. Isto tako, pedijatri imaju par savjeta oko nadmorske visine: malci do navršenih godinu dana ne bi smjeli ići više od 1500 metara nadmorske visine, odnosno 1800 do navršenog 18. mjeseca života. Kad ste već na stazi, redovito provjeravajte dijete (bez obzira u kakvoj ga nosiljci nosite) i redovito radite stanke.

Ove nerazvikane i neobične atrakcije u Istri potpuno će vas oduševiti: od tragova dinosaura, kosog tornja i pijane pruge do slapa koji inspirira pjesnike

DOBRA NOSILJKA KAO JEDAN OD PREDUVJETA ZA UGODAN BORAVAK NA PLANINI

Jedan od bitnih preduvjeta za ugodan boravak na brdu ili planini jest dobra i ispravna nosiljka. Mi trenutno koristimo onu s metalnim okvirom koja se može podesiti te, s obzirom na to, može pasati svim tjelesnim konstitucijama. S obzirom na to da se radi o većoj novčanoj investiciji, pokušajte je prethodno isprobati. Isto tako, ako planinarite u paru, ‘dijelite teret’. Ni suprugu ni meni leđa nisu jača strana pa se izmjenjujemo u nošenju što se pokazalo dobitnom kombinacijom jer se nitko ne preoptereti. Isto tako, kad smo na stazi pazimo da maleni, koliko god uživao u nosiljci i koliko god se ne bunio, redovito protegne nožice i razgiba se.

KOD ODIJEVANJA RAZMIŠLJAJTE U SLOJEVIMA

Pri odijevanju bebe za planinarenje razmišljam kao i kod odijevanja sebe: u slojevima. S tim da, s obzirom na vremenske prilike, uračunavam činjenicu da se ja ipak stalno krećem, a da on za to vrijeme sjedi u nosiljci. Sada, kada je sve hladnije, i ovisno o temperaturi, spremni su obavezno flis, kapa, rukavice, podstavljene hlače i dobra, topla obuća. Ako zatreba, a trebat će, i ‘odijelo za snijeg’. Obavezno na stazu uvijek ponesemo i rezervnu odjeću. U toplijim razdobljima godine ništa bez šilterice ili šeširića.

REZERVNI SET ODJEĆE I NAJNUŽNIJA ‘KOZMETIKA’

Što se tiče ostalih stvari, obavezno ponesite veliku kartonsku kutiju, špahtlicu i metlicu te planinarske štapove. Naravno, šalim se. Naime, to su stvari koje je, prije zadnjeg planinarenja, ‘spakirao’ Svizac kad sam nas ja pripremala za izlet. Od njegova izbora, u obzir – naravno – dolaze samo štapovi koje smo i ponijeli i koji su se, kako smo hodali po krčkom kamenjaru, pokazali odličnima za dodatnu stabilnost, pogotovo prilikom spuštanja.

Dakle, što se tiče toga što sve nosimo sa sobom pokušavamo se držati pod kontrolom. Sve što ponesemo treba stati ili u samu nosiljku (u koju idu lakše stvari) te u dodatni mali ruksak. S nama obavezno idu i predmeti koje bismo uzeli i da planinarimo sami – mala prva pomoć, švicarac i naglavne lampice. Sada na spisak ‘obavezno ponijeti’ ulazi i ‘set za prematanje’ (par pelena, neka kremica i vlažne maramice) te kremica za zaštitu od vjetra za malca (odnosno, također ovisi o godišnjem dobu, krema za zaštitu od sunca ili protiv komaraca).

S nama na stazu ide, kao što sam već spomenula, i jedan osnovni set odjeće za Svizca (primjerice, ekstra hlače ili bodi), dok još jedan set (zlu ne trebalo) ostaje u automobilu. Dobro je imati sa sobom i neku igračku. Tu budite mudriji od nas i uzmite nešto što se može zakačiti za nosiljku. Mi smo zadnji put non stop morali podizati i tražiti neki traktor.

OBAVEZNO PONIJETI DOVOLJNE KOLIČINE VODE

Naravno, vrlo je važno i pitanje hrane i tekućine. Uvijek sa sobom nosimo dovoljno vode (i više nego što na prvu pomislimo da bi nam moglo trebati), a ona je cijelo vrijeme, u njegovoj bočici, na dohvat ruke i Sviscu. Osim standardne hrane koju bismo i inače ponijeli sa sobom, kao što su najčešće sendviči ili pak kuhana jaja te neke grickalice, sada s nama obavezno ide i voće, ali i zalogajčići kojima, ako bude potrebno, možemo počastiti Svisca. Ponekad to bude, primjerice, rižin ‘stiropor’ za bebe koje voli. Kod planinarenja s bebom, pogotovo kada beba još ne jede krutu hranu ili se tek kreće s dohranom, ovaj ‘prehrambeni’ dio uvelike olakšava dojenje.

PODIJELI ČLANAK