Okrutna zabava: evo zašto nikada ne biste trebali jahati slonove

Jahanje slonova
piše Ana Kolarić

Društvene mreže su preplavljene fotografijama dalekih azijskih plaža i džungli na kojima veseli turisti mašu u kameru, udobno smješteni na leđima osedlanih slonova. I zaista, fascinaciju ovim veličanstvenim divovima lako je razumjeti: od nasmijanih očiju preko razigranih surli do same snage i veličine koja je na prvi pogled nespojiva s njihovim glatkim kretnjama. Dodamo li tome činjenicu da imaju odlično pamćenje i kompleksne osobnosti slične ljudskima, razumljivo da je će većina nas poželjeti provesti vrijeme s njima. Ipak, jahanje slonova industrija je crnih brojki i mračnih statistika. Zahvaljujući Internetu i udrugama za zaštitu životinja, mnogi su putnici i turisti posljednjih godina postali svjesni tužne realnosti slonova koji sudjeluju u atrakcijama poput jahanja, izvođenja trikova i sličnih radnji koje su potpuno neprirodne za ove divlje životinje. U nastavku donosimo kratki pregled razloga zašto nikada ne biste trebali jahati slonove te, ako odlučite posjetiti neka od utočišta u Aziji, na što trebate obratiti pažnju.  

IZOLACIJA OD OBITELJI I SLAMANJE DUHA KAO TRENING METODA

Slonovi žive u zajednicama kao i mnoge divlje životinje, a riječ je o matrijarhatima s naglaskom na zajedništvo s drugima. Drugim riječima – slonovi su društvena bića. Nerijetko majka slonica ima prijateljice koje brinu o njenom mladunčetu te možemo reći da je riječ o nekoj vrsti kumstva. Onog trenutka kad ih zarobe i odvedu iz divljine, slonovi izgube sve što su poznavali, a trauma je tim veća jer su slonovi najčešće još vrlo mladi.

Sam trening, ako ga uopće možemo tako nazvati, kombinacija je najokrutnijih zamislivih metoda. Nažalost, riječ je o sastavom dijelu tajlandske kulture koja se prenosi s generacije na generaciju mahouta tj. vlasnika slonova. Proces se naziva phajaa i u slobodnom bi prijevodu mogao doslovce značiti „slamanje duha“. Uzmete li obzir da se radi o divljoj životinji koja je ogromna i iznimno jaka, lako je zamisliti da su potrebne ekstremne mjere da bi ju se natjeralo na određeno ponašanje. Slikanje na platnu, ples ili stajanje na zadnjim nogama te, naravno, jahanje mahom su neprirodni za svaku divlju životinju. U prirodnim okolnostima, ona bi se mogla pobuniti, obraniti se i/ili agresivno reagirati. S toga je potrebno slomiti joj duh do te mjere da vjeruje kako se ne može obraniti od puno manje životinje – čovjeka.

Iako se phajaan može ponekad razlikovati, riječ je o nijansama. Najčešće su korišteni štapovi s kukama na kraju koji kažnjavaju svaki krivi pokret. Slonove se nerijetko tuče do krvi te mnogi od njih tijekom treninga imaju otvorene rane. Naravno, uvijek postoji mogućnost da se rane inficiraju, ali čak i ako to nije slučaj, neosporno je da postupak okrutan. Još okrutnija i šokantnija metoda su elektrošokovi koji doduše ne nanose rane, ali su jednako bolni i traumatični.

NARUŠENO ZDRAVLJE I NEADEKVATNI UVJETI SKRAĆUJU ŽIVOTNI VIJEK RADNIH SLONOVA

Anatomija slona nije predviđena za jahanje. Za razliku od konja, slonovi na kralježnici imaju i vertikalne kosti koje sedlo direktno pritišće te time uzrokuje štetu i, s vremenom, određeni stupanj invaliditeta. Osim unutarnje štete, sedlo uzrokuje i vanjske povrede. Budući da su sedla teška i nerijetko u sebi imaju i komade željeza, a slonovi ih nose po cijele dane, uzrokuju trenje i žuljeve koji se također mogu inficirati.

U pauzama od jahanja, slonovi su najčešće vezani lancima kako ne bi odlutali, kao što su to navikli činiti kad su slobodni i u divljini. Noge slonova u sebi imaju meko tkivo nalik jastučićima zbog kojih, usprkos svojoj veličini, imaju tih i lagan korak. Lanci često oštećuju jastučiće i zglobove pa zbog toga nije rijetkost da slonovi u zarobljeništvu šepaju, naročito oni stariji.

Ne smijemo zaboraviti ni mentalno zdravlje ovih nesretnih životinja. Osim inicijalne traume koju dožive prilikom odvajanja od obitelji te potom traumatičnog treninga, slonovi su svakodnevno pod stresom i u strahu.  Ako vidite slona u lancima koji se njiše ili radi čudne pokrete glavom, vjerojatno je pod stresom. Prolongirani stres, baš kao i kod ljudi, uzrokuje PTSP, a u kombinaciji s ostalim zdravstvenim tegobama skraćuje životni vijek slonova. Iako azijski slonovi mogu poživjeti i 70-ak godina, rijetko koji od njih dosegnu tu dob.

ODGOVORNE I MANJE OKRUTNE ALTERNATIVE ZA DRUŽENJE SA SLONOVIMA

Iako se svijest o teškim životnim uvjetima slonova s vremenom proširila, još uvijek više od 3 000 tisuće azijskih slonova živi u zatočeništvu, a zbog neznanja i neinformiranosti turista, taj broj raste. U 2016. godini TripAdvisor je prestao surađivati s tvrtkama koje nude jahanje slonova.

Valja upamtiti da bilo koji oblik ponašanja koji nam se čini neprirodan za divlju životinju znači da je ona prošla okrutan trening, čak i ako ne provedete dan u sedlu na njenim leđima. Jahanje nije jedina škodljiva aktivnost. Tu su i trekking kroz šume, predstave sa slonovima, cirkusi i slično. Ako utočište za slonove koje posjećujete u svojoj brošuri nudi druženje ili plivanje, a na fotografijama su ljudi koji sjede na surli slona, preporučujemo da preispitate svoj odabir.

Umjesto toga, fokusirajte se na mjesta u kojima slonovi imaju slobodu kretanja i koja vam nude mogućnost da ih promatrate u njihovom prirodnom okruženju. To znači šetnje šumama u kojima se hrane, promatranje dok uživaju u svojim blatnim kupkama ili jednostavno možete s njima potražiti osvježenje u rijeci za vrijeme vrućih dana. Možete ih počastiti i pokojim mangom ili lubenicom. Vaše fotografije možda neće izazivati zavist na društvenim mrežama, ali će vaše iskustvo biti autentično i promijeniti život barem jedne veličanstvene životinje na bolje.

PODIJELI: