
U iščekivanju bijelog dima
Okružena planinama visokim i do 5500 metara, smještena u dubokoj dolini na obali rijeke, nalazi se zračna luka Paro, najopasniji aerodrom na svijetu. Jedina je to međunarodna zračna luka kraljevine Butan, preko koje je ova azijska zemlja povezana s ostatkom svijeta. Slijetanje i polijetanje s aerodroma toliko je zahtjevno da samo nekoliko pilota na cijelom svijetu ima dozvolu i znanje za uspješno polijetanje i slijetanje!
Letovi za i iz zračne luke Paro pritom su dopušteni smo u određenim meteorološkim uvjetima, i to u ograničeno vrijeme tijekom dana. Aerodrom je smješten u dolini dubokoj 2,235 metara, a okružuju ga visoke planine. Zbog toga piloti moraju biti posebno vješti dok se probijaju tim teškim krajolikom. Aerodrom ima samo jednu pistu dugu 2265 metara, te jednu skromnu aerodromsku zgradu. Ne mogu ni svi tipovi zrakoplova ovdje sletjeti, već samo oni okretniji, s visokom sposobnošću manevriranja.
Ovom zračnom lukom koristi se samo butanski nacionalni avioprijevoznik Drukair, poznat i kao Royal Bhutan Airlines. On trenutno leti za Bagdoru, Delhi, Kolkatu, Gayu, Dhaku, Bangkok i Kathmandu, a pistu povremeno koristi i privatni prijevoznik Bhutan Airlines. U zračnoj luci Paro ne postoji radar koji bi usmjeravao zrakoplove. Piloti stoga moraju letjeti u “ručnom” načinu rada i sami odrediti na kojoj brzini i visini avion treba biti na pojedinim kontrolnim točkama.
Prema prošlogodišnjim podacima, samo 24 pilota smiju letjeti na ovaj aerodrom. Još prije nekoliko godina spominjala se brojka od tek 8, pa zatim i 12 pilota. To znači da ih se ipak sve više obučava za ovo okruženje na kojem je potrebna posebna vještina.
I dok je za putnike slijetanje na međunarodni aerodrom ove lijepe zemlje lijepo iskustvo, uživaju u pogledu na Himalaju i obronke planina, piloti u tom trenutku moraju biti maksimalno koncentrirani. Prolaze kroz himalajske planine i doline, moraju izbjegavati električne stupove i ne približavati se previše tlu. Trebaju izvesti čak 15 zahtjevnih manevara da bi sigurno sletjeli. Pritom je i sama pista, duga 2265 metara, prilično kratka za komercijalne zrakoplove, pa je ključna precizna kontrola brzine i točke dodira.
Zračna luka Paro izgrađena je potkraj 1960. kao uzletište za helikoptere. Prvi zračni prijevoznik u zemlji, Drukair, osnovan je tek 1981., a redovne linije otvorio je još dvije godine kasnije. Aerodromom je 2018. prošlo gotovo 400.000 putnika, a zračna luka je dobila nove sadržaje, teretni prostor i veću zgradu terminala. No, uvjeti polijetanja i slijetanja ostali su jednako izazovni, što se može vidjeti i na nekoliko YouTube videa koje su postavili piloti.
U iščekivanju bijelog dima
Gubitak za čovječanstvo
SVI U TUROPOLJE!
Kvizovi
NE MOGU NA KRAJ S TURISTIMA
Slavna pomorska ruta
Slavna pomorska ruta
Sveopća kontrola
Rijeka koja hladi, ali i hrani
Praktičan i simpatičan
BISER DALMATINSKE ZAGORE
SVJETSKI FENOMEN
Nezaboravljena tragedija
MEKA ZA BOGATE
SIMBOL PROLJEĆA