Benin – nekadašnje afričko kraljevstvo koje je uspjelo odoljeti tragičnoj prošlosti

drzava benin u africi
piše Lara Žučko

Država Benin je jedna od politički najstabilnijih afričkih zemalja na zapadnoj strani kontinenta i premda je imala burnu povijest uspjela je odoljeti mnogim tragedijama i agresivnim režimima. Njezina ljepota odiše multikulturalizmom i šarenilom boja smještenima u nevjerojatno raznovrsnu prirodu. Upoznajte Benin, nekoć veliko afričko kraljevstvo i zemlju mističnog duha!

NEKOĆ VELIKO AFRIČKO KRALJEVSTVO I OBALA ROBOVA

Nekoć veliko afričko kraljevstvo, Benin je danas demokratski uređena država koja se još uvijek bori s ekonomskim nedaćama. U ovom dijelu Afrike nalazilo se najveće središte trgovine robljem nakon što su portugalski osvajači u 15. stoljeću zaposjeli jedno od najznačajnijih afričkih teritorija. Zbog desetaka tisuća ljudi koji su deportirani iz zemlje Benin je dobio naziv “Obala robova”. Nakon dekolonizacije ovdje je zavladao marksistički sistem koji se naposljetku pretvorio u nemilosrdnu diktaturu. Ona je trajala do ranih devedesetih godina kada su se održali prvi demokratski izbori. Danas je Benin pretežno demokratska država, premda još uvijek nedovoljno razvijena zbog čega velik dio ljudi još uvijek živi u krajnjem siromaštvu.

SUROVA REALNOST KOJA NE ZAOBILAZI ČAK NITI ONE NAJMLAĐE

Benin se sastoji od pet geografskih zona u kojima ukupno živi oko 6,5 milijuna stanovnika od kojih je gotovo 50% mlađe od 15 godina. Na obalama Benina nalaze se prekrasna jezera i lagune, dok se na sjeveru nalazi izuzetno plodno tlo okruženo palmama. U središnjem dijelu kraljuju savana i brežuljci, a većina zemlje ima tropsku klimu sa suhim i kišnim sezonama. Službeni jezik je francuski, a postoji još 50 jezika i dijalekata. Većina stanovnika govori barem dva jezika, premda je čak 36% stanovništva nepismeno.

  Popajevo selo: Legendarni lik iz crtića ima svoj mali grad na Malti

Najveći grad je Cotonou i u njegovim urbanim predjelima živi najviše stanovništva. U gradovima vlada zanimljiv suživot moderne i kolonizatorske arhitekture, a u ruralnim predjelima stanovnici žive u zidanim kućama, ali i u kolibama od blata. Crkve i džamije nalaze se u većim gradskim središtima, ali ono što svaki grad ima to je tržnica na otvorenom. Naime, velik broj ljudi ne posjeduje hladnjak za spremanje hrane zbog čega stanovnici nekoliko puta tjedno odlaze na tržnicu. Ono što je još zanimljivije, ova je zemlja poznata po tome što se većina svakodnevnog kuhanja odvija na otvorenom, osim u slučaju lošeg vremena kada se kuha u posebnim zatvorenim prostorijama.

Premda sve više muškaraca napušta ustaljene obrasce i sudjeluje u kućanskim poslovima, oni su i danas uglavnom predviđeni za žene. One odgajaju djecu, nose vodu, skupljaju drva, trguju i iscjeljuju. Iako su žene u teoriji zakonom zaštićene od rodne neravnopravnosti, u stvarnosti su društveno i ekonomski podređene muškarcima, a to dokazuje podatak da se trenutno čak 65% djevojčica ne školuje. Osnovno obrazovanje je obavezno i besplatno, ali mnoge obitelji ne samo da ne mogu plaćati školski pribor i ostale potrepštine, već mnoga djeca u toj dobi rade kao radnici na plantažama ili kao posluga. 

  Najljepše skriveno mjesto na moru: Mistično naselje Lubenice u kojem vlada nebeski mir

PREPOZNATLJIVI BUBNJEVI I GLASNA GLAZBA SASTAVNI SU DIO SVAKODNEVNE KULTURE

Kultura ovog kraja je, usred bogate prirode, religijskih korijena i mnoštva raznolikih etničkih grupa, jedna od najraznovrsnijih u svijetu. Prepoznatljivi bubnjevi i afrička glazba neodvojiv su dio kulture, a glazbom se ne obilježavaju samo važni životni trenuci, već je ona sveprisutna i u religiji te vjerskim praksama. Dok je dio populacije islamske i kršćanske vjeroispovijesti, većina njih slijedi plemenske religije. Iako nekada u potpunosti krivo shvaćena, Voodoo religija je jedna od karakterističnih i najvažnijih praksi u ovom dijelu Afrike. Ona se temelji na izučavanju i pronalasku ljekovitih biljaka i pripravaka za koje se vjeruje da imaju iscjeliteljska svojstva te vjerovanju u talismane.

Uloga folklora i starih legendi imala je važan utjecaj na očuvanje Voodoo praksi i vjerovanja, ali i na svakodnevne običaje pripovijedanja koje i dalje opstaju zbog tradicije i visoke stope nepismenosti stanovništva. Još jedan prepoznatljiv simbol kulture Benina su i šarene odjevne kombinacije koje se razlikuju od plemena do plemena. Svaka kulturna skupina ima specifične motive, boje i ornamente, a na lokalnim festivalima najviše se vidi prekrasno šarenilo kada se okupi velik broj plemena u Africi. Ono što je još specifično za ovaj kraj je i ritualno ukrašavanje tijela od kojeg sve više ljudi zazire, dok ostali time odaju počast svojim precima i afirmiraju svoj status u plemenskoj zajednici.

  Grad kanala, gondola, karnevala, stakla i čipke: 10 stvari koje niste znali o Veneciji

OŽILJCI KAO VIDLJIVI PODSJETNICI NA PRETKE I KULTURNO NASLIJEĐE

U mnogim dijelovima Afrike još od davnina se tijelo obilježava ožiljcima koji služe kao podsjetnici na njihove pretke i duhovni put. Premda sve više pripadnika plemena u Beninu napušta takve prakse, neka od njih i danas tako odaju počast svojem plemenskom porijeklu. Ottamari, Somba i Bétamarribé samo su neka od plemena čiji pripadnici još od ranog djetinjstva prolaze inicijaciju koja uključuje obilježavanje tijela i lica, na način da im se rade rezovi na koži. Ti su rezovi često u obliku plemenskih i religijskih motiva koji se čak mogu vidjeti i na nekim građevinama.

Budući da neki roditelji odbijaju djecu podvrgnuti boli i ozljedama, proces inicijacije u tom slučaju završava plemenskom ceremonijom. Osim što žele napustiti takve brutalne prakse, pripadnici plemena žele izbjeći stigmatizaciju koju im ožiljci donose u društvu. Uz sve veće društveno neprihvaćanje zastarjelih običaja, u afričkim zemljama je i osnovna higijena još uvijek na niskim granama te se urezivanjem ožiljaka potenciraju infekcije i potencijalne zaraze.

Ipak, pripadnici plemena koji i danas ponosno nose ožiljke na licu smatraju kako je to važno da bi pokazali da je svijet pun boli i da se s njom moraju naučiti nositi. Kulturno naslijeđe i tradicija mogu se prenositi običajima koji ne moraju biti rizični za fizičko i mentalno zdravlje. Šarene tkanine i narodne nošnje, tradicionalna glazba i ritmičan ples te jezik i plemenske ceremonije autentični su i zanimljivi načini kojima se može očuvati i predstavljati bilo koje kulturno naslijeđe.  

PODIJELI: