Znate li zašto je sve na adventu skupo? Ugostitelj nam je detaljno otkrio sve troškove: “Pogledajte što plaćamo i po 45.000 eura!”

Advent u Zagrebu počeo je ovog vikenda, a neke su kućice još prošlog tjedna počele s radom. Glavna su tema, očekivano, odmah postale cijene, kako kobasica i fritula, tako i germknedli i kuhanog vina. Odlučili smo istražiti zašto je sve toliko skupo, te koje sve troškove zapravo imaju ugostitelji čija jela možemo probati na ovogodišnjem adventu. Od lokacije koju dobivaju na licitaciji, preko najma same kućice, potom svih režijskih troškova do same nabave materijala i radnika, investicija, pokazalo se, nije malena.

Jedan ugostitelj, koji je iz razumljivih razloga htio ostati anoniman, pristao je pričati s nama i nabrojati koje sve troškove ima. Pogađaju ga, kaže, natpisi da je sve skupo, da je jeftinije napraviti fritule doma i da su svi na kućicama „lopovi“.

„Žao mi je, znam da neki ljudi stvarno teško žive, ali mi ta 42 dana radimo od jutra do sutra i moramo imati neku zaradu. A ona, s obzirom na sve troškove koje imamo, nije ni približno tolika kao što ljudi misle,“ započinje svoju priču ovaj ugostitelj koji ima kućicu u centru grada.

Pa da vidimo koji su to sve troškovi. Lokacija se dobiva na licitaciji, svake godine, objašnjava nam sugovornik, treba ponuditi 10 do 15 posto više nego lani kako bi bio siguran da nećeš ostati bez nje. Najskuplje su kućice u Gajevoj i Bogovićevoj, čija cijena ide i preko 45 tisuća eura za 42 dana.

A za tih 30 do 45 tisuća eura, ovisno o lokaciji, dobili su samo pravo da postave kućicu, koju moraju unajmiti, potom kompletno opremiti, plaćati za nju struju, odvoz smeća, plin, radnike. Najam kućice za 42 dana adventa košta 3500 eura, a ako ju netko želi kupiti, to će ga stajati 9000 eura.

Priključak za struju stoji 1200 eura, plus potrošnja, koja se penje i preko 500 eura za cijelo trajanje adventa. Ovisno o ponudi, neki troše više struje, a neki plina, a naš ugostitelj kombinira oboje i dnevno troši po jednu bocu plina koja stoji 24 eura. Do kraja adventa i na to će otići preko 1000 eura.

Ok, znači dobili smo lokaciju, spojili ju na struju, donijeli svu opremu, sad treba početi kuhati i posluživati. Naš ugostitelj sam radi na kućici, on i supruga u njoj su od jutra do mraka, ali treba još nekoliko radnika koje plaća između 8 i 10 eura po satu, ovisno o iskustvu. Na radnu snagu otići će tako više od 10.000 eura, i to za samo tri radnika, što je, za rad u smjenama i vikendom većini nedovoljno.

Što se tiče nabave namirnica, ona može biti jeftinija ili skuplja, ovisno o kvaliteti, a ako se netko odluči posluživati kvalitetnije kobasice, preljeve za germknedle i posipe za fritule i taj trošak raste. Ali ulaganje u kvalitetu je obavezno: konkurencija je sve veća, gosti sve zahtjevniji, i naš sugovornik ne želi posluživati najjeftinije moguće namirnice već stvarno brine o tome što ima na meniju.

Navodi nam sugovornik jedan konkretni primjer. Kvalitetne, domaće kobasice Grof Lovski stoje, primjerice, 11,60 eura plus PDV za kilogram, u kojem je 6,7 kobasica. Tako ispadne da svaka u nabavi košta više od euro i pol, bez peciva, bez umaka i priloga, i bez osobe koja će ih ispeći i poslužiti. A sve te namirnice negdje treba držati, treba ih dovesti i netko ih treba ispeći, pripremiti i poslužiti.

Naš sugovornik se ne žali, voli raditi na adventu, ali podsjeća da je riječ o poslu koji traje 24 sata dnevno, on sam je stalno na svom štandu, bila kiša, vjetar ili zima. A ako se zareda više kišnih ili ledenih dana, posjetitelja i zarade nema, a njima troškovi ostaju isti.

Novi model Adventa, koji je transparentniji i samom Gradu Zagrebu donosi veću zaradu, donio je ugostiteljima i veće troškove, a to se, uz inflaciju koja se ne smanjuje, neminovno prelilo na cijene hrane i pića. No advent je jednom godišnje, šetnja i uživanje u lampicama i ugođaju ne koštaju ništa, a na svakom je da odluči čime će se počastiti, a što će preskočiti. Jer kupac je na koncu najbolji pokazatelj da li nešto vrijedi ili ne.