
Bella Italia
Veljača i karnevalsko razdoblje nezamislivi su bez krafni, slastice koju ovih dana viđamo na svakom koraku, a oni istinski ljubitelji cijeli mjesec istražuju gdje su one najbolje i raspravljaju o pravom receptu, punjenju i okusu. U Hrvatskoj se nazivaju još i pokladnice, u Slavoniji krofne, a jedu se diljem Europe. Austrijanci ih zovu “Krapfen”, Poljaci “paczki”, a Nijemci “Berliner”. U Americi su smislili drugačiji oblik, s rupom u sredini, prelili ih glazurom i nazvali donut. Originalne, klasične europske krafne rade se od dizanog tijesta, prže u ulju, a potom pune nadjevom, najčešće marmeladom od marelice. U nastavku saznajte recept za one prave domaće krafne i priču o nastanku mnogima omiljene slastice!
U naše je krajeve krafna stigla u doba Austrougarske, a sam recept potječe iz Njemačke. O nastanku ove slastice kruže brojne priče i legende, no ono što je neupitno jest da se recept za nju našao u kuharici Küchenmeisterei iz 1485. godine, jednoj od prvih otisnutih na Gutenbergovu tiskarskom stroju. U toj kuharici stoje upute za izradu “Gefüllte Krapfen” (punjene krafne), a kasnije su ju Nijemci prozvali “Berliner”.
Bečani imaju svoju teoriju i tvrde da je slasticu izumila Cäcilie Krapf u svojoj slastičarnici u 17. stoljeću, zvala ju je “Cillikugeln”, a punila je tijesto ukuhanim voćem i njima ubrzo osvojila cijeli Beč. Jedna romantična legenda kaže da je krafna nastala slučajno jer je nesretno zaljubljena kuharica na kraljevskom dvoru bila rastresena i dizano tijesto pripremljeno za pečenje zabunom ubacila u kipuću mast. Gledala je zaneseno u stasitog konjušara i napravila grešku koja je otkrila novi način pripreme slastice. Tijesto se ispržilo s prepoznatljivim prstenom na sredini i nastalo je ono što danas zovemo krafna.
Iako su prve krafne bile slatke, u Njemačkoj su se u početku radile slane verzije jer je šećer bio jako skup. Nijemci su punili prženo tijesto s mesom, ribom, gljivama, sirom, i tek kad su u 16. stoljeću cijene šećera pale vratio se originalni, slatki recept u širu upotrebu. No i dalje je to bila slastica za posebne prilike jer su namirnice bile prilično skupe.
S vremenom su postale dostupnije, izumljena je metalna šprica za uštrcavanje pekmeza u pečeno tijesto što je olakšalo izradu, a u 20. stoljeću proizvodnja je industrijalizirana i automatizirana i krafne su postale pristupačan i gotovo svakodnevni desert, iako se i dalje najviše priprema i jede u vrijeme poklada.
Savršena krafna radi se od dizanog tijesta, koje se oblikuje u krugove (nekad se to radilo rubovima čaša, danas dakako postoje kalupi), te potom prži u vrućem ulju ili masti s obje strane, tako da na sredini ostane prepoznatljivi, “svijetli prsten”. Štrcaljkom se nadjeva pekmezom, kojeg ne smije biti premalo, ali ne smije ni curiti iz tijesta. Ponegdje se žličica pekmeza stavlja i na vrh krafne, a najčešće se ona nakon pečenja još posipa šećerom u prahu.
Naizgled jednostavna, priprema krafni ipak zahtijeva pažnju i nešto vještine. Trebat će vam osnovni sastojci, brašno, kvasac, mlijeko, šećer i ulje za prženje, ali i nekoliko dodataka za još bolji rezultat. Tijesto se dobro izmijesi, pusti se da se digne, a važan je i oblik jer sve moraju biti jednake veličine kako bi se ravnomjerno ispržile.
Za tijesto:
Ostalo:
Bella Italia
Kvizovi
Vožnja za pamćenje
ODMOR ZA PAMĆENJE
DRAGULJ ZADARSKOG ARHIPELAGA
Hvala Ryanairu što postoji!
ZASLADITE SE, ZASLUŽILI STE
MEDITERANSKI KLASIK
Razgovor s Josipom Korakom
U SAMOM MUZEJU
omiljena proljetna slastica
ISKORISTITE SEZONU
ISKORISTITE SEZONU
Ručak za pamćenje
Legendarno mjesto