Kako je nastao soparnik, nekad sirotinjsko poljičko jelo koje se danas smatra pravom delicijom

Recept za soparnik, autohtono jelo iz dalmatinskih Poljica
Fotografije: Vjeko Mandić
piše Putni Kofer

Usitnjeni listovi blitve pečeni između dva tanka sloja najosnovnijeg tijesta: to je, najjednostavnije opisano, soparnik, autohtono jelo iz Poljica koje se nalazi na UNESCO-voj listi zaštićene nematerijalne baštine. Unatoč jednostavnom opisu, soparnik je ipak puno više – on je hrana i tradicija u jednom. Na području južno od Splita, u brdima iznad Omiša, gdje su danas Poljica, a nekada je bio prostor Poljičke republike, ovo se jelo priprema još od vremena Turaka, odnosno od 15. i 16. stoljeća. U nastavku donosimo recept za poljički soparnik, autohtono jelo iz Dalmatinske zagore i inspirativnu priču o njegovom nastanku!

Regija na sjeveru traži od Europe: “Želimo da dan kod nas traje 26 sati! Tako ćemo privući nove stanovnike i promovirati svoj način života”

RECEPT SE PRENOSIO S KOLJENA NA KOLJENO PA SE I DANAS PRIPREMA KAO I PRIJE PAR STOTINA GODINA

Dugo je bio gotovo pa zaboravljen, no posljednjih je dvadesetak godina tradicionalna proizvodnja oživljena i više gotovo da nema svadbe i fešte u tom kraju, a da se na stolu ne nađe i soparnik. Ime je dobio po riječi sopar, što je stari naziv za pepeo pod kojim se ova delicija tradicionalno peče. Oduvijek je to bilo posno i sirotinjsko jelo. Neimaština i škrta zemlja potaknuli su Poljičanke da smišljaju razne recepte od jednostavnih i uvijek dostupnih namirnica.

Recept i način izrade prenosili su se generacijama s koljena na koljeno te se i danas u Poljcima, primjerice u selima Tugare i Gata, može vidjeti postupak pripreme kakav je bio i prije nekoliko stotina godina. U soparnik ide tek nekoliko namirnica: brašno, sol i voda za tijesto, blitva i luk za nadjev te maslinovo ulje i češnjak za premaz. Ono što ga čini tako posebnim je način pripreme, proces koji je u selima u zaleđu Podstrane i Omiša već postao prava turistička atrakcija.

ZA PRIPREMU POLJIČKOG SPECIJALITETA SU BILE ZADUŽENE ŽENE, A MUŠKARCI SU BRINULI O KOMINU I VATRI

Tijesto se umijesi i podijeli na dva dijela te se sopom (ime za valjak koji se koristi) tanko razvuče preko površine cijele sinije, što je pak naziv za drveni okrugli stolić većeg promjera kakav se koristio u Poljicima. Blitva se opere i tanko nareže te dobro osuši. Pomiješa se s tanko rezanim lukom i malo maslinovog ulja. Smjesa se rasporedi po tijestu pa se drugim dijelom tijesta prekriva s gornje strane. Zatim se pažljivo zavrću rubovi gornje i donje polovice tijesta kako bi nadjev ostao u njemu.

Najljepši dvorci u Europi čuvari su prošlosti i intrigantnih priča: ovih deset svaki zaljubljenik u povijest mora posjetiti barem jednom u životu

Za vrijeme te pripreme, za koju su tradicionalno bilo zadužene žene, muškarci bi pripremili komin. Naložili bi vatru, čekali da se dobro razgori, pa razgrnuli žar i očistili krug nešto veći od površine sinije za soparnik. Žene su često prenosile soparnik do kamina noseći siniju i soparnik na glavi, što se i danas može vidjeti u nekim poljičkim selima. Soparnik se smjesti u komin i pokrije žarom. Ubrzo se počne napuhivati pa ga treba upiknuti vilicom ili nožićem da ispusti zrak, te metlicom cijelo vrijeme raspoređivati žar po površini kako ne bi izgorio. Nakon što je gotov, metlicom se uklanja žar sa soparnika, prebacuje ga se natrag na siniju i puhaljkom čisti s njega ostatke pepela.

View this post on Instagram

A post shared by Trnbusi photography ? (@trnbusi_kroz_fotografiju)

REŽE SE NA ROMBOVE, A JEDE OD SREDINE DA BI SE MOGLA STAVITI BUKARA VINA

U međuvremenu se pripremi maslinovo ulje i sitno sjeckani češnjak, koji se rukama mažu po cijeloj gornjoj površini soparnika. Ovo se jelo tradicionalno reže na rombove. Legenda kaže kako je do toga došlo jer su u vrijeme Turaka krađe hrane bile učestale, a u ovom obliku soparnik je bilo najlakše sakriti u dlan.

Jede se od sredine prema rubovima, pri čemu najvažniji gost dobiva prvi romb iz sredine. Kad se uzmu prva četiri komada iz sredine, na njihovo se mjesto na siniju postavlja bukara vina koja se pije uz jelo. Dok neki danas kažu da je soparnik preteča pizze calzone, preklopljene pizze, puno je realnija teorija prema kojoj je on skromnija verzija bosanske pite zeljanice. Ova teorija nije nemoguća jer je Poljička republika graničila s Osmanskim carstvom, a više od sto godina i bila u njegovu sastavu.

RECEPT ZA POLJIČKI SOPARNIK: KAKO PRIPREMITI OVAJ SPECIJALITET KOD KUĆE

Iako ima poseban okus kad se peče na otvorenom kominu i pod žarom, okus pravog soparnika moguće je rekonstruirati i u pećnici. Trebat će vam najosnovniji i vrlo povoljni sastojci te nešto vještine za razvlačenje tijesta. Za tijesto pripremite 500 grama glatkog brašna, 250 mililitara vode, pola žličice soli i tri žlice maslinova ulja. Za nadjev vam treba 400 grama blitve, pola glavice luka, sol i malo maslinova ulja, a za premaz pola decilitra maslinovog ulja i 2,3 češnja češnjaka.

PRIPREMA POLJIČKOG SOPARNIKA

Zamijesite tijesto od brašna i vode sa soli i dobro ga izradite, dodajte mu nekoliko žlica maslinovog ulja. Podijelite smjesu na dva jednaka dijela. Neka odstoji dok pripremate povrće. Blitvu operite, uklonite bijele stapke, a zeleni dio biljke narežite na trakice. Svakako ju dobro osušite kako ne bi smočila tijesto.

Obje polovice tijesta razvaljajte što tanje u pravilan okrugli oblik. Pomiješajte usitnjenu blitvu, sitno narezani luk, sol i malo maslinovog ulja pa smjesu rasporedite po prvoj polovici tijesta. Prekrijte tijesto i nadjev drugom polovicom tijesta, zavrnite rubove i pritisnite gornji dio tijesta i donji. Gornji dio tijesta izbockajte vilicom kako bi para mogla izlaziti.

Pecite na 200 stupnjeva oko 25 minuta, a čim ga izvadite, dok je još vruć, premažite ga maslinovim uljem i češnjakom. Možete ga jesti toplog, ali odličan je i kad se ohladi.

Osim soparnika, koja tradicionalna jela možete kušati u Dalmaciji?

Svako jelo krije svoju priču, a prehrana se razlikuje među pojedinim mjestima i može se podijeliti na ribarsku, koja je karakteristična za otoke, i težačku što je vrlo čest slučaj u dijelu zaleđa. Kada u Dalmaciji domaćin želi svome gostu predstaviti najbolje od gastronomske tradicije ovoga kraja, na stolu će se naći rižoto, brudet, pašticada, hobotnica ispod peke, viška pogača, pršut… Putni Kofer donosi priču o autohtonim dalmatinskim jelima koja osvajaju na prvi zalogaj.

PODIJELI ČLANAK