POPIS ZA GURMANE
Hrana i piće
Jedan grad, a bezbroj okusa! U slikovitom mjestu, u kojem se Krka ulijeva u more, stoljetne recepte čuvaju i pripremaju s nevjerojatnom ljubavi, evo što sve tamo probati
Maleni dalmatinski gradić, a stotine okusa, nevjerojatnih namirnica, tradicionalnih recepata i jedinstvenih jela. Nema sumnje, Skradin je uistinu prava meka za sve ljubitelje dobre hrane. Jela koja su se donedavno brižno spremala u obiteljskim kuhinjama s godinama su polako napustila zidove privatnih kućanstava i osvojila brojne goste Skradina. Njegova je pozicija vrlo specifična. Ušća rijeka u more uvijek su posebni ekosustavi, slatka voda tu se miješa sa slanom, povlači sa sobom sediment, a more ulazi u riječno korito. Zato je Skradin mjesto gdje se jede dobra riba, školjkaši, glavonošci, a blizina zaleđa blagoslovila ga je i kvalitetnim mesom. Sigurno ste čuli za skradinski rižot, ali on nije jedini odgovor na omiljeno pitanje svih gurmana: što jesti u Skradinu? Otkrivamo koja još sve gastronomska blaga ovaj prekrasan gradić nudi.
SKRADINSKI RIŽOT KUHA SE 12 SATI I ZA PROBATI ONAJ PRAVI SE TREBA INFORMIRATI TKO GA, KADA I GDJE PRIPREMA
Smješten na ušću rijeke Krke u more, Skradin je grad koji osvaja svojom jednostavnošću i ljepotom. No jela po kojima je poznat sve su, samo ne jednostavna. Slavni skradinski rižot priprema se najmanje 12 sati, ne radi se za manje od stotinu ljudi, a u njegovoj se pripremi koristi najbolji i najskuplji komad teletine i jaki temeljac od domaće kokoši. Zato ćemo vas odmah na početku iznenaditi i otvoreno reći: u Skradinu ne naručujte skradinski rižot!
Dakako, ako je najavljeno neko veće, svečano okupljanje na kojem će biti rižot, ili restoran unaprijed najavi koji će ga dan i u koliko sati imati u ponudi, to je super prilika da probate ovo izvanredno jelo. Međutim, ako ga neki restoran uvijek ima na meniju, u svako doba dana, i donese ga pred vas u trenu… Žao nam je, niste probali slavni skradinski rižot.
ŽIVOTINJSKO CARSTVOJedinstveno mjesto u srcu zelene Hrvatske proučava divlje zvijeri i educira o njihovom fascinantnom svijetu: medvjed, vuk i ris čekaju da ih upoznate
Nastavi čitatiU STAROJ KRČMI TOČILO SE VINO, A MEZU SU LJUDI DONOSILI OD KUĆE
O najpoznatijem jelu ovog kraja, ali i o drugim stvarima koje ovdje vrijedi probati, razgovarali smo s ikonom skradinske gastronomije. Vlasnik restorana Cantinetta, Tomo Računica, vodi restoran na istom mjestu na kojem su njegovi preci još prije Drugog svjetskog rata vodili krčmu. Imali su vinograde i radili vino, no nisu pripremali hranu. Tada bi gosti obično donijeli od kuće neku mezu, narezanu slaninu ili „tećicu“ kakvog kuhanog jela, a u krčmu ga dolazili pojesti s prijateljima, uz čašu vina od domaćina. Tako je prije dvadesetak godina Tomo zamislio i svoj lokal, no na kraju je ipak otvorio restoran i „zarazio“ se gastronomijom, a posljedično i očuvanjem lokalnih jela.
SKRADIN JE BIO TRGOVAČKO SJECIŠTE I SVAKA JE KULTURA OSTAVILA SVOJ TRAG NA GASTRONOMIJI
„Nema puno ovakvih mjesta u Hrvatskoj, Skradin ima specifičan položaj na kojem se sastaju more, kopno i rijeka. Kroz povijest je bio važno trgovačko središte, bio je pod Turcima, Venecijom, Francuzima, i svaka je od tih kultura ostavila svoj utjecaj i na gastronomiju. Lokalni ljudi bili su siromašni, ali su radeći u bogatim trgovačkim kućama žene naučile nove stvari i preuzele jela i recepte. Tako se postepeno oblikovala skradinska kuhinja, bogata ribom i mesom“, objašnjava nam povijesni kontekst Tomo Računica. Kad ga pitamo o jelima specifičnim za ovaj kraj, ne može se ne dotaknuti rižota.
„ŽAO MI JE KAD LJUDI PROBAJU NEŠTO BEZ VEZE, RAZOČARAJU SE I MISLE DA SU JELI SKRADINSKI RIŽOT“
„Djelomično sam i ja kriv što je rižot toliko populariziran. Dolazile su novine, televizije, mi smo pokazivali kako se to radi, pričali o njemu… A danas se pod tim imenom prodaje svašta. Nemam ja ništa protiv da netko radi kako valja, ali naprave nešto bez veze i nazovu to skradinski rižot. Onda ljudi probaju i razočaraju se. To je naprosto jelo koje se ne može posluživati a la carte. Moraš znati unaprijed kad će ga biti u ponudi i tada doći,“ objašnjava ovaj ugostitelj, koji bi volio da se i gosti potrude doznati što je pravi rižot i prilagode se tome kad je on dostupan.
MALO MJESTO VELIKE BAŠTINENajmanji grad u Sloveniji nalazi se na umjetnom riječnom otoku, u njega se ulazi preko mosta, a okružen je bujnim šumama i plodnim poljima
Nastavi čitatiŠTO JESTI U SKRADINU OSIM RIŽOTA? ČOKALICE, SIPICE, KOPRTLJE…
Odmičemo se od rižota, o kojem je i tako već puno toga rečeno i napisano, i prelazimo na temu ostalih jela specifičnih za ovaj kraj. A blago ovog kraja su riba i sipa iz bočate vode i Prokljanskog jezera. Čokalice, mala bijela riba na prvi pogled slična gavunima, endemska je za područje Skradina i obožava boćatu vodu. Sipa iz Prokljanskog jezera je malena, meka, nimalo žilava. Ova dva specijaliteta, uz još pokoju ribicu ili kozicu iz bočate vode, pripremaju se frigani, a ta „fritura“ s prilogom od domaćeg sezonskog povrća najbolji je lagani, morski obrok koji možete ovdje pojesti.
Kušajte i slavnu, okrepljujuću juhu od ciplja (cipla), a ako ste više za meso i ne bježite od iznutrica, u Skradinu potražite koprtlje. To je stari specijalitet od janjećih crijeva koja se motaju kao sarmice, a pripremaju se na proljeće, u vrijeme mlade janjetine.
SKRADINSKA TORTA IKONA JE OVOG MJESTA I ODUŠEVLJAVA SVAKOG TKO JU PROBA
A nakon dobrog obroka, vrijeme je za desert. Po tom pitanju u Skradinu nema nedoumica. Skradinska torta ikona je ovog mjesta, radi se stotinama godina u svim kućanstvima, obavezna je na velikim proslavama i vjenčanjima. Naizgled jednostavni sastojci, jaja, orasi, šećer i čokolada, oplemenjeni su likerom od ruža koji kolaču daje posebnu aromu. Ovu tortu možete naći u gotovo svim skradinskim restoranima, a tradicionalno se radila od domaćih jaja koja su se mutila ručno i grublje mljevenih oraha. Svima omiljeni sastojci ove izdašne torte, kao i činjenica da u njoj nema brašna, učinili su ju popularnom i daleko izvan granica Skradina.
DOMAĆE VINO, RAKIJE I LIKERI U KONOBI KOJA RADI OD 1958. GODINE
Kako nastaje slavni liker od ruže doznali smo u konobi Mate, koja na skradinskoj rivi ponosno stoji od davne 1958. godine. Dočekuje nas širom nasmijana Marija Pulić i pred nas odmah stavlja male čašice u koje će natočiti svoje blago. Priča nam kako se ruže ručno beru, latice se čiste pa suše, dodaje se šećer, nakon čega liker stoji na suncu barem 40 dana. Sav trud koji nam je opisala kao da osjetimo u tom nježnom, specifičnom mirisu. Radi Marija i liker od žižula, kojih je u Skradinu napretek, te raznog drugog voća i trava specifičnih za ovo područje.
JEDINSTVENI AMBIJENT U KOJEM SU GOSTI OSTAVLJALI SVOJE MEMORABILIJE
Konoba Mate potpuno je jedinstveno mjesto. Nema kuhinju, već poslužuje samo vlastito vino, rakije i likere, te mezu, plate pršuta i sira s maslinama i fetom kruha. Marija nam priča kako je Mate bio prvi lokal u Skradinu koji je posluživao turiste. Mnogi od njih ostavili su svoje slike, posjetnice, zastavice i šalove, koji i danas vise na zidovima ovog rustikalnog prostora s dugim drvenim stolovima. Mnogi se gosti vraćaju, čak i oni koji su konobu posjetili prije više od 40 godina. Sjećaju se dide Mate, koji je sve pokrenuo, kao i babe kojoj je danas 94 godine, a sve je donedavno posluživala goste. Jasno nam je zašto. U opuštenoj atmosferi i zanimljivom okruženju, druženje uz mezu i domaće vino i rakiju mogu potrajati satima.
AUTOHTONI SUVENIR JE SIMPATIČNI, RUČNO RAĐENI MAGARAC OD FILCANE VUNE
Skradin svakog posjetitelja zaista „zarobi“ svojom energijom i ljepotom. Cijela je gradska jezgra zaštićeni spomenik kulture. Šetamo glavnom gradskom pjacom, Trgom Male Gospe, gledamo kampanel, crkvu Rođenja Blažene Djevice Marije, kuće šarenih fasada… Na putu do utvrde Turina, s koje se pruža najljepši pogled na grad, primjećujemo malu radionicu s najoriginalnijim skradinskim suvenirima.
Mali vuneni magarci gledaju nas svojim blagim, blesavim vunenim očima. Izrađuje ih Marijana Bračić, koja se vunom počela baviti iz hobija kad je ostala bez posla. I sami smo se kratko okušali u filcanju vune i ubrzo nam je postalo jasno zašto se Marijana zaljubila u te opuštajuće, meditativne pokrete.
