Rijetko obolijevaju od raka i žive preko 100 godina: ove namirnice jedu najzdraviji ljudi na svijetu

Iako se većina ljudi trudi živjeti što kvalitetnije, aktivnije i dulje, na granici Indije i Pakistana živi narod Hunza čiji stanovnici imaju u prosjeku između 110 i 120 godina. Gotovo se nikada ne razbolijevaju, a uz duži životni vijek još i izgledaju jako mladoliko. Plešu, pjevaju, sviraju, vježbaju, jedu zdravo… A osim što su dugovječni, smatraju se i jednim od najsretnijih naroda na svijetu! Sve ove činjenice već godinama intrigiraju istraživače, koji analiziraju njihov način života, posebno prehranu koja se temelji na zdravim izvorima hrane poput voća, povrća, cjelovitih žitarica, orašastih plodova i sjemenki.

NOVI KONCEPT ZABAVEBili smo na prvoj "ničijoj svadbi": na njoj ne postoje mladenci i ne poklanjaju se kuverte, ali se fantastično jede, pije i pleše do jutra

Nastavi čitati

„JEDI KOLIKO TI JE POTREBNO”: HUNZE I NJIHOV ODNOS PREMA HRANI

Hunze navode kako tajna njihove mladolikosti leži u zdravim navikama i prehrani koja je uglavnom vegetarijanska. Ljeti jedu sirovo voće i povrće, a zimi konzumiraju proklijale žitarice i ovčji sir. U periodu dva mjeseca prije proljeća, kada voće nije zrelo za jelo, Hunze ništa ne jedu. To je vrijeme poznato kao „gladno proljeće” i u njihovoj se povijesti strogo poštuje.

Na njihovom jelovniku se često nađu cvjetača, rajčica, luk, češnjak, mrkva, kupus i repa, a hranu jedu sirovu ili kratko kuhanu. Zapravo, jedu onoliko koliko je njihovom organizmu potrebno, pa se u tome uvelike razlikuju od zapadnog, modernog svijeta koji ima veliki problem s prejedanjem i prekomjernom težinom.

GENERACIJA Z MIJENJA OBIČAJEZnate li što je to "suhi prosinac"? Blagdani bez alkohola novi su trend među mladima, čak polovica ih ne planira popiti ni kap ovog Božića

Nastavi čitati

GENIJALNI EKSPERIMENT: KAKO SE PREHRANA NARODA HUNZA RAZLIKUJE OD ZAPADNE PREHRANE?

U studenom 1921. godine, engleski liječnik Robert McCarrison održao je predavanje pod intrigantnim naslovom „Faulty Food in Relation to Gastro-Intestinal Disorders” tijekom svojeg posjeta SAD-u. Ono što je najviše privuklo pažnju publike bilo je izvještavanje o izvanrednom zdravlju, vitalnosti i dugovječnosti naroda Hunza, koji su očito otkrili tajne izvora mladosti i sreće.

„A koja je njihova tajna?” – upitao je netko iz publike. Prema dr. McCarrisonu, njihova prehrana igra možda najvažniju ulogu u izbjegavanju razvoja kroničnih i iscrpljujućih bolesti poput raka, bolesti srca i dijabetesa. Štoviše, ove bolesti su danas tri glavna uzroka smrti u zapadnom svijetu.

McCarrison je 1927. godine proveo niz genijalnih eksperimenata s albino štakorima kako bi svoju tezu obrazložio znanstvenim terminima. U tim eksperimentima, prvu skupinu štakora je hranio prehranom kojom preživljava ovaj neobičan narod.

Druga skupina štakora bila je hranjena nutritivno siromašnijom hranom, koju su jeli južni Indijanci, Bengalci i Madrassi, a sastojala se od bijele riže, miješanog i prženog povrća te šećera. Treća skupina štakora je bila izložena prehrani koja je bila karakteristična za niže slojeve društva u Engleskoj. Ona se sastojala od bijelog kruha, margarina, zaslađenog čaja, malo kuhanog mlijeka, kupusa i krumpira, mesnih konzervi te pekmeza.

IMPRESIVNI REZULTATI KOJI SU POTAKNULI DALJNJA ISTRAŽIVANJA

Rezultati eksperimenata bili su ništa manje nego impresivni. Dr. McCarrison opisao je prvu skupinu štakora na sljedeći način: „Tijekom protekle dvije godine nije bilo nijednog slučaja bolesti u ovom ‘svemiru’ albino štakora. Nije bilo smrti od prirodnih uzroka kod odraslih životinja, a osim nekoliko nenamjernih smrti, nije bilo infantilne smrtnosti.”

Nažalost, bengalska skupina štakora patila je od raznih bolesti koje su zahvaćale svaki organ u tijelu – nos, oči, uši, srce, želudac, pluća, mjehur, bubrege, crijeva, krv, žlijezde i reproduktivne organe. Osim toga, bili su pogođeni gubitkom kose, izobličenom i krivom kralježnicom, lošim zubima, čirevima te su postali opaki i razdražljivi. Iako su ovi rezultati bili šokantni, bili su od velike važnosti u razumijevanju povezanosti prehrane i zdravlja, te su potaknuli daljnja istraživanja u ovom području.