PUTEVIMA POVIJESTI
Od skromnih težačkih jela do delicija bez kojih ne može proći niti jedan blagdan: Božić ima posebnu čar u Hrvatskom zagorju
Vjernici diljem svijeta danas slave Božić, jedan od najvažnijih kršćanskih blagdana koji se željno iščekuje kroz cijelu godinu. Sama riječi Božić budi u nama rijeku emocija te nepregledan niz sjećanja i slika koje nas vraćaju u bezbrižno djetinjstvo i unose radost u našu sadašnjost. Jedinstvena je to prilika za okupljanje brojnih obitelji, ali i za oživljavanje starih tradicija koje se stoljećima prenose s generacije na generaciju. U najzelenijoj i najslikovitijoj hrvatskoj regiji, u Zagorju se osim u tradicijskim običajima i igrama ovih dana posebno uživa i u tradicionalnim jelima i ambijentu koji odiše stoljetnim šarmom.
PURICA S MLINCIMA – GLAVNI ADUT ZAGORSKE KUHINJE BEZ KOJEG JE NEMOGUĆE ZAMISLITI BLAGDANE
Sočna purica s mlincima… Blagdanskog stola gotovo da i nema bez te kraljevske životinje i slavne ptice, pogotovo kada je u pitanju zelena regija na sjeverozapadu Hrvatske, gdje se tradicija prenosi s koljena na koljeno i poštuje već stotinama godina. No tko je poželio onu najkvalitetniju, autohtonu zagorsku, trebao ju je nabaviti početkom prosinca jer one prave koje su uzgojene na području Krapinsko-zagorske županije nestanu u tren oka.
Zagorski puran ima zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla, a prema povijesnim spisima, prva je purica ovdje pojedena davne 1561. godine na blagdan Male gospe. Zvuči nevjerojatno, no pretpostavlja se da je puran u ove krajeve došao iz Italije kao divlja ptica, no brzo se prilagodio jer mu se pasalo podneblje, klima i domaća hrana. Postao je toliko popularan da su ga Zagorci poslali i na kraljevski dvor u Veliku Britaniju, a oduševljenje nije skrivao tadašnji britanski premijer koji je zahvalio što mu se pružila prilika da za Božić na obiteljskom stolu ima pravog zagorskog purana.
JELA KOJA SU SELJAKE PRIPREMALA ZA RAD, A DANAS SU OBAVEZAN DIO SVAKOG OBITELJSKOG SLAVLJA
No nije samo purica s mlincima zvijezda blagdanskog zagorskog menija. Ovu hrvatsku regiju karakterizira čvrsta povezanost s prirodom pa se na takav način razvila i njihova tradicionalna kuhinja. S obzirom na to da su zagorski težaci po cijele dane provodili na zemlji, bila im je potrebna kalorična hrana kako bi uspjeli izdržati veliki napor i obaviti svoje dnevne obaveze među bregima. Tako je svinjsko meso imalo veliku ulogu u prehrani, pogotovo na blagdane, a kolinje je bilo jedno od najvažnijih događanja u godini. Svinjetina se sušila i kuhala s grahom, kupusom ili repom.
Zagorske žene oduvijek su bile prave majstorice u kuhinji pa su nerijetko od samo nekoliko dostupnih sezonskih sastojaka spravljale velike gozbe i prave delicije. Jedna od njih su i prepoznatljivi zagorski štrukli koje je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske zaštitilo kao nematerijalno dobro. Meko tijesto i ukusni svježi sir jednostavna su, a opet tako pogođena kombinacija koja osvaja na prvu. Štrukli mogu biti restoranski specijalitet, zalogaj koji se jede s nogu, delicija koju kod kuće spremamo najmilijima. Mogu biti predjelo, samostalni obrok ili desert. U svestranim štruklama samo se od jednog pravila ne odstupa: namirnice, prvenstveno sir, moraju biti vrhunske i svježe.
Zagorska juha je još jedno prepoznatljivo jelo čija je osnova krumpir, slanina i gljive, a u nju se dodaju i druge sezonske namirnice koje su u datom trenutku dostupne. Zagorci će vam reći da je njihova juha više od juhe – ona je cijeli obrok koji krijepi, vraća energiju te je idealan za ove zimske dane. Što god odabrali, u Zagorju ćete imati osjećaj kao da jedete hranu koju vam je skuhala baka.
BOŽIĆNI OBIČAJI KOJI EVOCIRAJU LIJEPE USPOMENE
Osim veličanstvene zagorske gastronomije koja je postala pravi mamac za turiste, u ovim blagdanskim danima lokalno stanovništvo se prisjeća nekih starih običaja koji bude lijepe emocije i evociraju sretne obiteljske trenutke. Badnjak je ovdje započinjao tako da gazda kuće unese bor i slamu koja simbolizira Isusovo rođenje te izgovori nagovijest: „Daj vam Bog purićov, telićov, guslićov, pune lajte vina, najviše Božjega mira. Da vam čučice sjele kak bum ja sjel.”
Na Badnjak su svi postili sve do večeri, a mlade cure jedva bi čekale večernju misu jer bi tada mladi muškarci djevojkama koje im se sviđaju darivali „jabuke božićnice”. Značilo bi to da je mladić ozbiljan u svojim namjerama prema djevojci. Nakon polnoćke jela se hladetina i dizani kolač. Kako u svijetu tako i kod nas, Božić se kroz vrijeme mijenjao, a s njim i njegovi običaji. Ali ono najvažnije, obiteljsko zajedništvo i uživanje u hrani, ostalo je isto.
