Od gulaša do slasne doboš torte: ova fantastična tradicionalna jela morate probati kad sljedeći put posjetite predivnu Mađarsku

Mađarska ima mnoštvo aduta u ‘rukavu’, s nadasve predivnom Budimpeštom ili pak jezerom Balaton kao nekim od najslavnijih destinacija, no i tamošnja je tradicionalna hrana definitivno jedan od njih. Ako se pitate što jesti u Mađarskoj, izbora je zaista puno. Tradicionalna mađarska jela ne samo da rado na jelovnicima vide oni koji posjete tu zemlju i žele istražiti njezinu gastronomsku ponudu, nego su neka od njih nadišla i same granice zemlje te postala rado viđen, ali i udomaćeni gost i na jelovnicima drugih država, primjerice naše. I to ne bez razloga. Ovo je pet tradicionalnih mađarskih jela koja, ako još niste, svakako morate probati prvom prilikom.

Ovo jelo moglo bismo nazivati sinonimom za Mađarsku. Upravo ‘njegovo veličanstvo’ gulaš slovi za nacionalno jelo te države, a riječ je o izdašnom jelu na žlicu pripravljenom od povrća i mesa. Gulaš je i neizostavni dio mađarske povijesti – tradicionalno su ga pripremali mađarski pastiri. I samo ime skriva to porijeklo – dolazi od mađarske riječi ‘gulyás’, odnosno u prijevodu govedar to jest pastir, a koja pak je izvedenica od riječi za govedo. Gulaš se danas nalazi u ponudi praktički svakog restorana i zalogajnice u zemlji, a priprema se od govedine, ovčetine, divljači ili pak nekog drugog mesa, a neizostavni su mu dodaci luk te, od začina, mljevena paprika.

Pileći paprikaš još je jedno do prepoznatljivih mađarskih ‘jela na žlicu’ u kojem je početak i kraj svega, odnosno sastojak koji diktira okus mljevena paprika. U originalu ovo se jelo zove paprikás csirke ili csirkepaprikás, a ‘formula’ je jednostavna i glasi ovako: komadi piletine u kremastom umaku s dodatkom paprike, tradicionalno uz tijesto. Koliko je paprika u ovom jelu bitna govori i samo njegovo ime – ono dolazi od tog glavnog začina u jelu, a može se koristiti kako ljuta tako i slatka. Upravo ona jelu daje specifičan okus, ali i crvenkastu boju.

Ovo jelo idealno je za ljubitelje krumpira, a mnogi od nas će ga znati pod imenom ‘francuski krumpir‘. Zanimljivo, francuski ga zovemo vjerojatno zato što i Francuzi imaju složenac od krumpira, no – kad se pogledaju sastojci – čini se da je to u biti ‘mađarski krumpir’. Naime, rakott krumpli izdašni je složenac od krumpira, svojevrsne ‘lazanje od krumpira’ koje se sastoje od, očekivano, krumpira, ali i jaja, kobasica i kiselog vrhnja, a sve posloženo u slojevima.

Često je začinjeno i s crvenom paprikom, što mu daje prepoznatljivi ‘mađarski štih’. U načelu, to je jelo lako spremiti – složenac se jednostavno sastavlja te sav posao ‘odradi’ pećnica, no ono ipak zahtjeva određenu pripremu. Naime, krumpire, kao i jaja, treba prethodno skuhati. Jelo je stalni dio ponude mađarskih restorana.

Nema pomisli na Mađarsku a da se odmah ne pojavi slika pahuljastog langoša. Riječ je o komadima tijesta prženima u dubokom ulju, koji se kasnije ‘ukrašavaju’ različitim dodacima. U nešto tradicionalnijoj verziji to su mješavina češnjaka i kiselog vrhnja ili pak sira, u modernijima je samo nebo granica. Upravo radi toga moderne verzije ponekad nalikuju na male, debele pizze, a dolaze i u različitim internacionalnim opcijama, primjerice s meksičkim štihom. Naravno, ima i slatkih opcija, s čokoladnim premazima ili pak marmeladama.

Ovaj, kako ga nazivaju, najslavniji mađarski desert poznat je po kompleksnom načinu pripreme, ali i odličnom okusu. Pa i svojoj povijesti. Torta je ime dobila po svom tvorcu, chefu Józsefu Dobosu, koji je krajem 19. stoljeća poželio napraviti tortu s duljim rokom trajanja. I tako se domislio slagati tanke slojeve biskvita jedan na drugi, a između njih stavljati čokoladnu kremu te sve to ‘zapečatiti’ sjajnom karamel glazurom, koja je zapravo i pridonosila duljem vijeku trajanja te slastice. Ovaj slavni desert prvi je puta predstavljen na nacionalnoj izložbi u Budimpešti 1885. godine, a među prvim osobama koje su ga probale bili su car Franjo Josip I. i carica Elizabeta.