
Kvizovi
Turska kuhinja prava je riznica oblika, mirisa i okusa, a rijetko tko dolazi kući s putovanja u tu zemlju bez pokojeg kilograma više. Brojna su slavna slana jela potekla iz ove prekrasne zemlje, ali ona je nadaleko poznata i po svojim slasticama. Turski su deserti vrlo slatki, konkretni i zasitni. Mnoga od njih pripremaju se već stoljećima po tradicionalnim recepturama, a neki se redovito pripremaju i u susjednoj nam Bosni i Hercegovini. Evo koje se turske slastice svakako isplati probati na putovanju u zemlju divne obale, bogate povijesti i kulture, ali i jedinstvenih prirodnih fenomena.
Definitivno najpoznatija tradicionalna turska slastica, baklava, poznata je u cijelom svijetu. Prvi je put nastala u doba Bizantinskog carstva, a njezina je receptura stoljećima razvijana i usavršavana. Priprema se tako da se slojevi vučenog tijesta premazuju otopljenim maslacem, posipaju mljevenim pistacijama ili drugim orašastim plodovima, pa slažu jedan na drugi i na kraju obilno prelijevaju šećernim sirupom.
Danas postoje različite verzije, od kojih neke nose maštovita imena kao što su uvijeni turban, gnijezdo slavuja ili dvorska baklava. Znalci kažu da je najbolja ona u turskom gradu Gaziantepu, iz kojeg ovo slatko jelo i potječe.
Ime ovog deserta u prijevodu znači “pileća prsa” zato što je upravo to meso njegov glavni sastojak! Njime su se još u vrijeme Otomanskog carstva gostili sultani u Topkapı palači, a priprema se i danas. Riječ je o mliječnom pudingu sa sitno isjeckanim kuhanim pilećim prsima, koja se ponovo kuhaju s vodom, šećerom, mlijekom i kukuruznim škrobom, a za aromatiziranje se najčešće koristi cimet.
Lokum se na području turske jede od 18. stoljeća, no tek je sredinom 19. stoljeća postao omiljen među osmanskim sultanima. U svijetu se često prodaje kao “Turkish delight”, odnosno turska delikatesa”, a često se servira uz šalicu kave ili čaja. Sastojci lokuma su kukuruzni škrob, voćna pasta ili orašasti plodovi i šećer. Ova jednostavna kombinacija vode, škroba i šećera zajedno se kuha kako bi se dobila gusta smjesa, koja se poslije reže u slatke kocke. One mogu biti najrazličitijih okusa, ali najpopularnije su arome ružine vodice i pistacija. Poslužuje se u kockicama posutima sa šećerom u prahu.
Tradicionalni arapski deset priprema se i u Turskoj, posebice u regiji Hatay. U nadjevu ovog kolača koristi se vrteno tijesto koje se naziva kataifi. Tijesto se natapa u šećernom sirupu, a između svakog se sloja stavlja meki ili polumeki sir od sirovog mlijeka. Ovaj se desert peče se u bakrenim tanjurićima, a servira vruć posut mljevenim pistacijama ili orasima.
Tulumba je hrskavi, jako slatki i sirupasti turski desert duguljastog oblika. Tijesto se prži u dubokom ulju, pa prelijeva limunovim sirupom, a servira se toplo. Popularan je street food desert, a poslužuje se i u restoranima.
Svoje verzije ovog deserta imaju i Grčka i Iran. Prepoznatljivi oblik dobiva se istiskivanjem tijesta iz slastičarske vrećice s vrhom zvjezdastog oblika, a samo ime doslovno u prijevodu znači “pumpa”. Radi se slično kao naše fritule ili španjolski churro, ali posebnost je što se obilno namače u slatkom, aromatiziranom sirupu.
Kvizovi
MELEM ZA SVA OSJETILA
Ideje za reset tijela i uma
BESPLATAN ULAZ DO 13 SATI
NEŠTO DRUGAČIJI OBIČAJI
NAJZABAVNIJI DIO USKRSA
Uskršnja trpeza
Savršena za uskrsni stol
Domaće je najbolje
TAKO UKUSNA
Slastica s potpisom grada
Omiljeni kolač
Prava blagdanska zvijezda
Dalmatinski klasik
Obiteljski ručak bez mesa