Skrivena ljepota Like
Ukusna baš kao i prije sto godina: ova tradicionalna hrvatska jela svatko mora probati
Hrvatska uistinu ima nevjerojatne prirodne ljepote. Kristalno bistro more, hladne rijeke, slikovita jezera, zelene planine, mistične močvare… Sve je to stalo u zemlju površine tek 56.594 četvornih kilometara. No, ono po čemu se naša zemlja može pohvaliti je i tradicionalna hrana i ukusna jela koja su pripremale naše bake i prabake. Iako su neka od njih pala u zaborav, druga su se vratila na velika vrata i danas osvajaju nepca mnogobrojnih turista koji posjećuju prekrasnu obalu i slikoviti kontinent. U nastavku smo izdvojili tradicionalna hrvatska jela koja mora svatko probati.
SKRADINSKI RIŽOT
Jedno od najpoznatijih dalmatinskih jela svakako je skradinski rižot koji je oduševio i svjetski poznatog chefa i gastro avanturista Anthonyja Bourdaina kada je snimao emisiju na hrvatskoj obali. „Holy S..t, kako je ovo dobro!“ uzviknuo je kad su mu ga servirali i utvrdio da želi zaplivati u loncu u kojem se kuhao. Recept za skradinski rižot se prenosi s koljena na koljeno generacijama i danas se samo u nekolicini skradinskih restorana i konoba može probati onaj pravi, pripremljen baš kao što se to radilo i prije više od stotinu godina.
Skradinci, međutim, kažu kako se skradinski rižot ne isplati raditi za manje od sto ljudi pa ćete ga lakše probati uz najavu ili na nekim svečanostima, nego ako nasumično pokucate na vrata restorana. Radi se u ogromnim loncima, od velike količine mesa, luka, temeljca i riže i kuha se osam, devet pa i 12 sati, ovisno o količini.
POLJIČKI SOPARNIK
Usitnjeni listovi blitve pečeni između dva tanka sloja najosnovnijeg tijesta: to je, najjednostavnije opisano, soparnik, autohtono jelo iz Poljica koje se nalazi na UNESCO-voj listi zaštićene nematerijalne baštine. Unatoč jednostavnom opisu, soparnik je ipak puno više – on je hrana i tradicija u jednom. Na području južno od Splita, u brdima iznad Omiša, gdje su danas Poljica, a nekada je bio prostor Poljičke republike, ovo se jelo priprema još od vremena Turaka, odnosno od 15. i 16. stoljeća.
Dugo je bio gotovo pa zaboravljen, no posljednjih je dvadesetak godina tradicionalna proizvodnja oživljena i više gotovo da nema svadbe i fešte u tom kraju, a da se na stolu ne nađe i soparnik. Ime je dobio po riječi sopar, što je stari naziv za pepeo pod kojim se ova delicija tradicionalno peče. Oduvijek je to bilo posno i sirotinjsko jelo. Neimaština i škrta zemlja potaknuli su Poljičanke da smišljaju razne recepte od jednostavnih i uvijek dostupnih namirnica.
MEĐIMURSKA GIBANICA
Gotovo svatko tko posjeti krajnji sjever Hrvatske iz njega ne odlazi bez da kuša najpoznatiji kolač po kojem je ova regija poznata. Radi se, dakako, o međimurskoj gibanici, zasitnoj i ukusnoj slastici od vučenog tijesta i čak četiri vrste nadjeva: maka, sira, oraha i jabuka. Slična slastica postoji i u susjednoj Sloveniji u Prekmurju, no kolači se ipak razlikuju po načinu slaganja i posluživanja. Tradicionalno se ova delikatesa pripremala u glinenim posudama, od sastojaka koji su bili dostupni u svako doba godine, a jela se u svečanim prilikama i pripremala za važne i drage goste.
JABUKE U ŠLAFROKU
Ovo jelo obožavale su sve generacije. Idealno je za zasladiti se u bilo koje doba dana, a osim ukusom, mami i svojim slatkim mirisom. Prvo se napravi smjesa slična onoj za palačinke, u nju se umaču izrezani kolutovi jabuka i potom prže na vrućem ulju. Na kraju se posipaju šećerom u prahu. Slastica je inače nazvana po njemačkom izrazu za kućni ogrtač, jabuke u “ogrtaču” od tijesta.
SINJSKI ARAMBAŠIĆI
Sinjski arambašići su autentično jelo karakteristično za sinjski kraj, čiju pripremu posebno vezujemo uz proslave Sinjske alke, Gospe Sinjske, Božića i Nove godine. Ovo jedinstveno jelo, slično sarmi, ali s brojnim razlikama, nosi duboke korijene tradicije i okusa. Njihova priprema zahtijeva pažljivu ruku i strpljenje.
Meso za punjenje nije mljeveno, već se precizno sjecka nožem, što mu daje posebnu teksturu i sočnost. Dodatak različitih vrsta sušenog mesa, muškatnog oraščića, cimeta i klinčića obogaćuje okus jela, stvarajući jedinstvenu harmoniju za nepce. Sam naziv “arambaši” vjerojatno vuče korijene iz pojma “harambaše”, vođe alkarske čete momaka.
ISTARSKA JOTA
Jota, ta izdašna zimska maneštra s najvećeg hrvatskog poluotoka, oduvijek je bila prva linija obrane protiv hladnoće i bolesti. Danas, popularna istarska jota s grahom, kiselim kupusom, pancetom, sušenim rebrima i krumpirom redovito pronalazi svoje mjesto na našim jesenskim i zimskim stolovima. Grah joj donosi obilje okusa i osjećaj zasitnosti, dok kiseli kupus s ponosom pruža preko potrebnu dozu energije i bogatstvo vitamina koji su nam svima neizmjerno važni u hladnijem dobu godine.
ZAGORSKI ŠTRUKLI
Štrukli su jedno od rijetkih jela koja se mogu smatrati uistinu izvorno hrvatskim. Cijela je hrvatska kuhinja nastala pod utjecajima Austrije, Italije, Turske i drugih zemalja pa je s vremenom svemu dodavala svoj osobni pečat i jedinstvenost. Ovaj način pripreme tijesta sa sirom, međutim, nije zabilježen niti na jednom drugom mjestu. Priprema pravih štrukli s razlogom se smatra umijećem, koje je čak i upisano u Registar nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske.
Omiljeno tradicionalno jelo sa sjevera Hrvatske, koje se najviše priprema u Zagorskoj i Varaždinskoj županiji, vole gotovo svi i njihova je slava davno prerasla granice područja na kojem su nastale. Meko tijesto i ukusni svježi sir jednostavna su, a opet tako pogođena kombinacija koja osvaja na prvu.
SLAVONSKI ČOBANAC
Mirisno i vruće jelo od nekoliko vrsta mesa, originalno pripremljeno u kotliću na otvorenoj vatri, stotinama je godina hranilo umorne radnike i pastire. Upravo pastirima, ili čobanima, čobanac duguje svoje ime. U prošlosti su ga oni pripremali tako da bi doveli blago na pašnjak, naložili bi vatru i u ugrijanu vodu dodavali meso. Našlo se tu svinjetine, piletine, govedine, a povremeno i dobar komad divljači. Ubacili bi pastiri i povrća i sve ostavili na vatrici nekoliko sati. Na kraju bi dodali feferona i ljute paprike, malo vina i prionuli na objed na svježem zraku dok su krave i ovce bezbrižno pasle.
Uz kulen i fiš, čobanac je danas jedno od jela koje među prvima povezujemo sa Slavonijom. Vrhunske domaće namirnice, jaki okusi, ljutina, velikodušnost sa začinima… Sve su to obilježja slavonske kuhinje koja je obožavana u cijeloj zemlji.
