Japan putopis: Malo drugačija priča iz Japana – idemo u Fujikawaguchiko

Putopis Japan - idemo u Fujikawaguchiko
piše Željka Ćenan

Avionske karte su bile kupljene, smještaj rezerviran, karte za japansku željeznicu čekale su nas u agenciji, plan što sve želimo posjetiti smo otprilike već napravili i onda sam na Instagramu, sasvim slučajno, vidjela jednu objavu koja nam je, sada to sa sigurnošću mogu reći, potpuno promijenila doživljaj Japana. Screenshot s moje strane, ‘Idemo!’ s druge strane i krenuli smo u reorganizaciju našeg putovanja. Između posjeta dvama velikim gradovima, Tokyu i Kyotu, odlučili smo, na temelju jedne jedine fotografije na Instagramu, posjetiti mali gradić Fujikawaguchiko.

Po čemu je tako poseban? Jer pruža spektakularan pogled na svetu planinu Mt. Fuji budući da se nalazi podno nje, a tu su i jezera koja daju poseban doživljaj i jednostavno vam se urežu u pamćenje.

Ranim jutrom krenuli smo iz Tokya put naše planinske destinacije. Vlakovi, autobus, puno serpentina, prekrasnih krajolika, 50 nijansi zelene šume, i stigli smo na maleni autobusni kolodvor. Google Maps odveo nas je (pješice) do našeg hotela – hotela na jezeru kao iz nekog filma!

JAPANSKI BLED

Nismo ni bili svjesni da smo rezervirali jedan od najstarijih hotela u gradu, a bome i najtradicionalnijih. Činilo se kao da smo u sekundi zakoračili sto godina unatrag svim našim osjetilima, jedan potpuno drugačiji doživljaj i osjećaj nakon užurbanog Tokya. Superljubazni domaćini, na što smo već navikli u Japanu, uputili su nas u sve sadržaje hotela te nas smjestili u našu sobu – sobu s pogledom na Mt. Fuji koji se u tom trenutku, nažalost, nije vidio. Inače, pripremajući se za ovo putovanje, znala sam da ne dolazimo baš u najbolje vrijeme u godini kada se planina može vidjeti, no nekako se nisam time opterećivala. Razmišljala sam da će biti baš kako treba biti i – u Japanu sam, pa što mi više treba!?

  Nezaboravno putovanje na Zanzibar: Sudar svjetova, iskreni osmijesi i Hakuna Matata

Budući da smo ovdje došli bez ikakvog prethodnog plana, presvukli smo se i odmah izašli u šetnju oko jezera. Svjež planinski zrak, nedirnuta priroda, labudovi koji plivaju po jezeru, hoteli uz obalu i turisti na biciklima rezime su prvog dojma. A onda nam se u jednom trenutku odlučila pokazati i Planina! Stvarno, ali stvarno nismo mogli vjerovati da sjedimo na zidiću i gledamo Mt. Fuji koji se zrcali i reflektira na površini jezera Kawaguchiko, a okružuje ga plavo nebo. Sjećate se one slike s Instagrama na početku priče? U tom trenutku slika je postala živa!

TRADICIONALNA KUPELJ

Već sam spomenula da je naš hotel bio pravi tradicionalni japanski. Osim uređenja i hrane, odnosno, kuhinje, imajte na umu da je potrebno poštovati i neka druga njihova pravila ponašanja. Pa tako, ako ne putujete sa zakonskim supružnikom, morate znati da vas čeka soba s odvojenim krevetima.

Također, hotel ima i tradicionalnu japansku kupelj koja je odvojena za žene i muškarce. To je jedno posebno iskustvo koje svakom putniku preporučam za puni doživljaj Japana. U kupelj dolazite u kimonu i ‘japankama’, tj. šlapicama koje ćete inače naći u svojoj sobi. Garderobe su, naravno, podijeljene na ženske i na muške i po dolasku skidate sve sa sebe i ostavljate u ormariću. U prostor kupelji ulazite potpuno goli i bosi s ručnikom. Sjedate za slobodan stolčić koji ispred sebe ima ogledalo, tuš, gel za tuširanje i šampon te se prvo ‘pripremate’. Naime, obavezno je prethodno se otuširati i oprati kosu kako biste potpuno čisti ušli u samu kupelj. Nakon što ste obavili sve predradnje, možete uživati u blagodatima vruće vode. Moj prijedlog – pratite što Japanke rade i kopirajte ih, nećete pogriješiti. Nemojte se sramiti ili skrivati svoga tijela, već uživajte u cijeloj ‘ceremoniji’. I da, mala napomena, Japanke imaju drugačiju kulturu odnosa prema dlačicama na svome tijelu za razliku od nas Europljanki, neka vas to ne iznenadi.

ISTRAŽIVANJE NA DVA KOTAČA

Općenito volim na svakom svom putovanju istražiti destinaciju biciklom, nekako to smatram najboljim načinom razgledavanja i saživljavanjem s gradom. Jezero Kawaguchiko, jedno od 5 Fuji jezera, stvoreno je za bicikle. Točan broj odvoženih kilometara vam ne znam reći, ali znam da je vrijedilo svakog zamaha pedalom i upale mišića koja je uslijedila. Stoga, rentajte bicikle, pripremite si u ruksaku vode i hrane, dodatnu odjeću i krenite u vožnju. Detaljniji plan od ovoga vam ne treba, samo pratite stazu.

  Putovanje u Edinburgh: Grad dobrog viskija, duhova i književnosti

Ako ste poput mene, stat ćete svakih 100 metara jer će vam svako malo za oko zapeti neka prirodna ljepota i pogled koji morate uslikati i doživjeti. Cijeli Japan obiluje perfekcionistički uređenim parkovima, hramovima i pagodama, a i ovaj kraj ima se čime pohvaliti. Svratite u Yagizaki Park, Oishi Park, Momiji Tunnel, Fuji Omuro Sengen Shrine i Kitaguchihongu Shrine, sjednite na zeleni matcha čaj na nekoj od brojnih terasa i ne zaboravite na vožnju žičarom Mt. Tenjo koja će vam pružiti spektakularan pogled.

NAJBOLJI RAMEN U ŽIVOTU

Japansku kuhinji o-bo-ža-vam. Lagana, zdrava, niskokalorična, blagih začina i svježih namirnica, uz puno povrća. Ma rapsodija boja i okusa na tanjuru. Priznajem, tijekom cijelog putovanja sumanuto sam jela sve što sam mogla i htjela probati i to na svim, i lijepim i manje lijepim mjestima. Gastronomska ponuda Fujikawaguchika nije pretjerano bogata, obzirom da je riječ o malom mjestu, pa smo išli gdje smo mogli. A i znate li da svi njihovi restorani rade dvokratno? Da, imajte vrijeme na umu jer biste mogli ostati gladni.

Prvi restoran do trgovine gdje smo rentali bicikle, a i najbliži našem hotelu, spadao je u onu kategoriju manje lijepih mjesta. No, nije da smo imali drugog izbora, bili smo gladni, u stisci s vremenom i naučili smo da izgled restorana ništa ne mora značiti. Moram priznati da za takav blagi šok nisam bila spremna. Da ne pretjerujem sad s nekim slikovitim opisom, reći ću samo da u većoj ‘rupi’ nikada nisam bila, ali ni da bolji ramen u životu do tada nismo pojeli! Vjerujte mi, i sada mi narastu zazubice samo kada se sjetim. Uz odu ramenu, hvalospjev ide i našem kuharu koji ima svojih 80-ak godina, sijedu kosu, kozju bradu, kuharsko odijelo na sebi, ruke koje se bore s artritisom, ali i nevjerojatne kulinarske vještine te hipnotizirajuće pokrete nožem. Ime restorana ne znam jer je apsolutno sve pisalo na japanskom. Uključujući i menu sa svega tri stavke pa piknete prstom što ćete jesti i čekate da vidite što ste naručili. No, spomenut ću još jednom fantastičan ramen.

  Sarajevo – grad u kojem se osjećaš kao da napokon dolaziš kući, a iz kuhinje se širi neodoljivi miris domaćeg bureka i turske kave

Ako mene pitate, skretanje s originalne rute i posjet ovom mjestu bila je najbolja stvar koju smo napravili. Vikend na jezeru, na ovom ‘japanskom Bledu’ došao mi je kao mentalni ‘break’ između dva hektična grada, između svih planova koje smo imali, obveza koje su nas čekale, ljudi, svjetala, gužve (što nas je, naravno, također veselilo)… 

I da, moram li spomenut da se od naša tri dana na jezeru Kawaguchiko planina mogla vidjeti sva tri dana? Hvala svemiru!

PODIJELI: