Što je crno-bijelo i igra nogomet u Italiji? Nije Juventus, nije Udinese, to je skupina časnih sestara koja je osnovala prvu nogometnu reprezentaciju časnih sestara na svijetu. Njih 18 okupilo se ranije ove godine u Milanu iz župa sa svih strana Italije, a dio njih u zemlju čizmu stiglo je pak s različitih krajeva svijeta – s Madagaskara, iz Meksika, iz Rumunjske… Najmlađa nogometašica u formiranom timu ima 27 godina, a najstarija 52. „Oduvijek sam bila strastvena oko nogometa“, rekla je za Guardian sestra Livia Angelillis, kapetanica tima koja je zabila gol na nedavnoj utakmici protiv kluba Le Camille, sastavljenog od bivših igračica iz ženske Serie A u kojoj je i ona sama igrala prije zaređenja.
NOGOMET NIJE ISKLJUČIVO ŽENSKI SPORT
Sestra Annika Fabbian, nekadašnja napadačica nogometnog kluba iz Vicenze, za britanski medij rekla je pak kako njezina majka „nije bila presretna kad je odustala od satova plesa i odlučila se za nogomet“. „Znala mi je govoriti da ostavim opremu vani jer je bila puna blata. No nakon nekog vremena se naviknula“, dodala je 32-godišnjakinja. Sestra Annika prepričala je kako se u Italiji nogomet i dalje smatra isključivo muškim sportom, no da se mali pomak u mentalitetu dogodio 2019. kad su Talijanke postale svjetske prvakinje u nogometu.
Vatikan je svoju prvu žensku reprezentaciju osnovao iste te godine, no ona je bila sastavljena od zaposlenica Svete Stolice koji nisu zaređene. Prvu utakmicu igrale su protiv AS Rome, tada četvrtog kluba u prvoj talijanskoj ligi, izgubivši 10:0. Utakmicu je blagoslovila sestra Paola D’Auria, strastvena obožavateljica rimskog Lazija koja se proslavila komentiranjem utakmica na talijanskoj televiziji.
KROZ NOGOMET DO BOGA
Najstarija članica reprezentacije časnih sestara je 52-godišnja Rumunjka Emilia Jitaru. Priznaje da nije u najboljoj formi, no želja za sudjelovanjem je prevagnula. Emelia je igrala nogomet od desete godine te je stekla svojevrsnu slavu u svijetu rumunjskog ženskog nogometa, igrajući i za reprezentaciju u vrijeme vladavine komunističkog diktatora pod kojim nije bilo zgodno proglašavati se vjernikom.
Od profesionalnog nogometa, ali i zaruka, odustala je kad je imala 21 i osjetila božji poziv. „Bila sam normalna djevojka, dobra u nogometu, imala sam dečka, moja obitelj je dobro stajala financijski, ali…“ – uvijek je tu bio taj „ali“, rekla je svojedobno za talijanske medije.
Jednog je dana nakon utakmice otišla na misu i „osjetila spokoj“, prisjećajući se kako je tada imala repić kao slavni nogometaš Roberto Baggio iz njezine buduće domovine. „Zaređivanje se i dogodilo zbog nogometa“, pojasnila je nekadašnja ateistica Emilia. Na misu je i otišla upravo na poziv svećenika koji joj je kazao da će joj to donijeti sreću na utakmici, no dogodilo se puno više.
NOGOMET KAO NAČIN STVARANJA ZAJEDNICE
U Italiji je sestra Emilia osnovala crkveni nogometni klub „Tri arhanđela“. Postavila je oglas kojim je pozvala dečke i cure, stare između 7 i 18 godina, da se pridruže nogometnom timu, a mobitel joj je počeo zvoniti odmah. Sestra Emilia time je htjela privući i mlađe ljude u crkvu u koju su stizali samo stariji vjernici, što joj je i uspjelo. Tako je počela i njezina trenerska karijera.
„Nogomet širi sreću, igranjem se pokazuju vrijednosti – poštivanje sebe i drugih, prijateljstvo, sreća zajedništva i upoznavanja“, rekla je svojedobno. Stoga ne čudi da je ova časna sestra strastvena nogometašica još uvijek, i u svojim 50-im godinama.
Ona i njezine suigračice tako koriste svaku moguću priliku u svom užurbanom rasporedu da izađu na teren, igrajući utakmice većinom u humanitarne svrhe. No, uzimajući u obzir da se razmatra osnivanje sličnih reprezentacija i u drugim dijelovima svijeta, ubrzo bi mogla krenuti i ozbiljnija natjecanja.
