Dogovoreni brakovi često znače prisilni brak, a procjenjuje se da je preko polovice brakova diljem svijeta dogovoreno, što je iznenađujuća činjenica s obzirom na to da o njima rijetko progovaramo u javnosti. Takvi brakovi nisu rijetkost na Bliskom Istoku, dijelovima Afrike te istočnoj Aziji, a u mnogim zemljama poput Tanzanije i Indije nerijetko svjedočimo slučajevima gdje roditelji djecu mlađu od 10 godina tjeraju u prisilan brak. Iako je u modernim društvima sve manje onih koji se odlučuju na tradicionalni oblik braka, ekstremne primjere prisilnih brakova danas možemo pronaći u brojnim zajednicama gdje se djevojčice udaju za puno starije muškarce, a ponekad se djeca vjenčaju dok još nisu ni rođena.
VIŠE OD POLOVINE BRAKOVA NA SVIJETU DANAS NIJE REZULTAT SLOBODNE VOLJE POJEDINCA
Dogovoreni brakovi drastično su se promijenili tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. U prošlosti su se, a to se može dogoditi i danas, dvije obitelji dogovarale dok su njihova djeca još bila mala. Ponekad bi se zaručili samo dan nakon prvog sastanka, a ponekad su se prvi put mladenci sreli tek na dan vjenčanja. Iako u modernom društvu postoji sve veći broj slučajeva u kojima djeca imaju pravo veta na odabir roditelja, više od polovine brakova na svijetu danas ipak nije rezultat slobodne volje pojedinca, već su ih ugovorili njihovi roditelji.
Za razliku od muške djece koja su često imala prostor za odabir mladenke, žensku djecu se češće prisiljavalo na takvu vrstu braka. Povijesno gledano, kasta, religija, socijalni i ekonomski status obitelji budućeg supružnika bili su presudni za odabir, a s vremenom su na popis dodane karakteristike poput obrazovanje, zaposlenja i izgleda. No, ovi kriteriji razlikovali su se s obzirom na spol djeteta. Za mladenke je bilo važno da imaju lijep izgled i izdefiniranu liniju, dok je idealan mladoženja trebao biti financijski stabilan.
VEĆINA BRAKOVA U INDIJI JE UGOVORENA I OBA PARTNERA MORAJU PRIPADATI ISTOJ KASTI
Unatoč rastućem utjecaju Zapada, oko 90% svih indijskih brakova je dogovoreno. I dalje se mali broj ljudi odlučuje za ljubavni brak, a neki od razloga su kulturološke razlike, vjerski sporovi i neslaganje obitelji. Ljudi su sklapali ugovorene brakove čak i ako su iskusili ljubavne veze s partnerima koje su sami izabrali. U mnogim dijelovima zemlje, stariji ljudi ne smatraju ljubavni brak legitimnim te ga označavaju kao nezrelu, ishitrenu odluku zbog koje će par jednoga dana požaliti.
Prema tradicionalnom shvaćanju, brak u Indiji je društvena institucija koja nije veza samo dviju zrelih osoba, već i njihovih obitelji jer kao što svi znamo – ‘roditelji znaju najbolje’. Spajaju se ljudi sličnih uvjerenja, kultura, tradicija, i ono što je najvažnije, oba partnera moraju pripadati istoj kasti. Dogovoreni brakovi pružaju jednak rast, financijsku stabilnost i ista mišljenja među partnerima te obiteljima, tako da je vrlo mala šansa za razvodom. Statistički podaci pokazuju da samo 1 od 100 indijskih brakova završi razvodom, što je jedna od najnižih stopa razvoda na svijetu.
Često se od zagovornika dogovorenih brakova može čuti kako roditelji bolje poznaju svoju djecu nego ona sama sebe i da bolje znaju što bi moglo uspjeti, a što ne. Zato se razvodi rijetko događaju, a kad par ima problem, onda se cijele obitelji uključuju u odnos i pokušavaju zajedno riješiti taj problem. Jedini nedostatak je taj što se partneri ne poznaju niti se vole prije, a vjerojatno ni većinu svog zajedničkog života. No, kako kažu, s vremenom ljubav pronađu u međusobnom poštovanju i razumijevanju.
MASAI PLEME – SNAŽNO PATRIJARHALNO DRUŠTVO U KOJEM OČEVI BIRAJU PARTNERE DJECI U ZAMJENU ZA STOKU I NOVAC
Osim u Indiji, dogovorene brakove možemo pronaći diljem svijeta. Najradikalniji oblik, u kojem djeca pa čak ni majke nemaju nikakvu slobodu izbora, i danas se prakticira u Masai plemenu, pastirskom narodu koji živi na području Kenije i Tanzanije. Masai su jedno od najsiromašnijih plemena u Africi, čiji pripadnici žive u snažno tradicionalnom društvu koje slovi za najpatrijarhalnije na svijetu. Ovaj plemenit i dostojanstven narod, s ponosom održava svoj tradicionalni način života i kulturni identitet unatoč jakim pritiscima modernog svijeta.
Masai su prihvatili sustav koji ženama uskraćuje osnovna ljudska prava kao što su pravo na obrazovanje i pravo na kontrolu vlastitog tijela. U njihovoj kulturi brak je jedan od najvažnijih obreda tijekom života. Običaj je da očevi pregovaraju između sebe o partneru svog djeteta, bez prethodnog savjetovanja s njima pa čak i s njihovim majkama. Nakon što se očevi slože oko ekonomske vrijednosti braka, dječakovi roditelji vraćaju se u posjet s mirazom životinja poput koza, ovaca i krava. Praksa ranog stupanja u brak vrlo je česta zbog velikog siromaštva pa očevi udaju kćeri u zamjenu za stoku ili novac.
Bez obzira na kulturu i način života Masai plemena koji postoje stoljećima, takvi događaji znaju biti tužni jer su neke djevojke tako mlade i prisiljene su se udati za starije muškarce koji se zapravo ne brinu o njima. Ako djevojčica pokuša odbiti bračnu ponudu, bit će tučena dok ne prihvati. Uobičajeno je da se djevojčica uda za muškarca koji je znatno stariji od nje i da živi s drugim ženama u njegovom domu. Nemaju nikakvo pravo i prepuštene su na milost i nemilost svog muža. Čak i u situacijama kada je žena trudna, moguće je da se već tada beba, ako je ženskog spola, prema odluci oca proda za nekoliko krava ili ovaca.
LJUBAV I DOGOVORENI BRAKOVI POTPUNO SU RAZLIČITI KONCEPTI: IAKO NEDOSTAJE LJUBAVI, PAR JE KOMPATIBILAN NA DRUGIM POLJIMA
Dogovoreni brakovi, iako u padu, i dalje čine većinu svih brakova na svijetu. Stope razvoda u ugovorenim brakovima znatno su manje od ljubavnih brakova, no treba imati na umu da se radi o izrazito tradicionalnim društvima u kojima je razvod neprihvatljiv, a često i koban za žene. Među istraživačima su se često vodile rasprave pokazuje li niska stopa razvoda i strah od istog, a jedan od zaključaka je da ljudi u takve brakove ne ulaze zbog ljubavi, nego zbog neke druge koristi. Iako potencijalno nedostaje ljubav između partnera, par je kompatibilan na područjima koja su za njih najvažnija u životu – vjerska uvjerenja, duhovne obaveze, pripadnost određenom društvenom staležu, korist od zajedničke imovine, dijeljenje istih vrijednosti, uvjerenja i načela. Prema tome, mnogi smatraju kako dogovoreni brak može biti sretniji od braka iz ljubavi jer oslobađa pritiska pronalaženja savršenog partnera.
