Jaguari – sljedbenici jedne od najbrže rastućih vjerskih zajednica u Brazilu koji vjeruju da su izvanzemaljci

Jaguari su sljedbenici religije Dolina izlazećeg sunca i vjeruju da su izvanzemaljci
piše Putni Kofer

Svakog prvog svibnja u zoru, nekoliko tisuća sljedbenika Doline Izlazećeg Sunca okuplja se u tišini hrama, na samom izlazu iz grada Brazilije. Ljudi iz čitavog svijeta dolaze kako bi uskladili svoje energije te pjesmom i mantrama navodili kozmičke sile da ih izliječe. Najbrže rastuća religija u Brazilu, Dolina izlazećeg Sunca, jedan je od najzanimljivijih fenomena današnjice, a sami vjernici opisuju sebe kao članove velikog spiritualnog plemena. Smatraju se potomcima naprednih izvanzemaljskih bića, poslanih na zemlju prije 32.000 godina kako bi pokrenuli ljudsku evoluciju. Što se sve krije iza šarenih kostima i neobičnih vjerovanja Doline izlazećeg Sunca, saznajte u nastavku.

DOLINA IZLAZEĆEG SUNCA JE JEDNA OD NAJBRŽE RASTUĆIH VJERSKIH ZAJEDNICA U BRAZILU. OSNOVALA IH JE BIVŠA VOZAČICA KAMIONA

Dolina izlazećeg Sunca, odnosno Vale do Amanhecer, broji preko 700 hramova po cijelom svijetu te gotovo 800.000 članova koji se nazivaju Jaguarima. Prema doktrini ove vjerske zajednice, Jaguari su bili zaslužni za mnoge izume i svjetska čuda, poput egipatskih piramida, sve dok navodno nisu zastranili od svoje svete misije. No, na pravi put ih je 1959. godine vratila tzv. teta Neiva te je ujedinilo skoro izgubljeno spiritualno pleme.

Naime, Neiva Chavez Zelaya bila je udovica s četvero djece kada je započeo njezin duhovni put. Radila je kao vozačica kamiona u Braziliji, a nakon toga se pridružila pokretu koji se zalagao da Rio de Janeiro postane glavni grad Brazila. Tada se dogodio presudan trenutak kada je počela doživljavati spiritualističke epizode za koje je kasnije objašnjavala da su je zapravo posjetili duhovi izvanzemaljskih bića. Od tog trenutka njezin lik i djelo poprimaju božanski značaj te Neiva postaje glavna ikona sve popularnije Doline izlazećeg Sunca. Zajednica je uspostavljena 45 kilometara od Brazilije, u blizini satelitskog naselja Planaltina, gdje sretno živi i danas.

POSLOVIMA DO BOLJE KARME

Sljedbenici Doline izlazećeg Sunca su većinom pripadnici srednje i radničke klase koji žive u blizini Majčinog Hrama, u malom gradu ukrašenom raznim motivima, a kojim hodaju ljudi odjeveni u šarene kostime i ogrtače. Svojim religijskim djelovanjem žele ispraviti lošu karmu koju su kroz milenije prikupili i to pomoću rituala poznatih kao „trabalhos“, u prijevodu poslovi. Oni se, naime, nude kao opcija članovima i svima onima koji se nalaze u blizini Hrama, a mogu se izvoditi u bilo koje doba dana i godine.

Najviši cilj svega jest priprema za dolazak nove civilizacije za koju vjeruju da će se uprizoriti za vrijeme trećeg milenija. Čitav sustav vjerovanja zajednice temelji se na kombinaciji katoličanstva i elemenata egipatske, grčke, indijske, rimske i afričke religije te ikonografije. Neki od tih elemenata svakako se mogu vidjeti u obliku skulptura i murala u blizini hrama, a piramida i veliko zvjezdoliko zdanje na otvorenom glavne su točke svih rituala te najprepoznatljiviji motivi zajednice.

UTOČIŠTE ZA IZGUBLJENE ILI NOVA NADA?

Čak i nakon smrti osnivačice Neive Chavez Zelaye 1985. godine, Dolina izlazećeg Sunca postaje jedna od najbrže rastućih vjerskih zajednica u Brazilu, a broj članova rapidno raste i u drugim državama svijeta. Ipak, većinsko društvo te pripadnici drugih religijskih pokreta u Brazilu izbjegavaju Dolinu karakterizirajući je kao kult i utočište za izgubljene duše, a neki i kao zajednicu sljedbenika đavla.

No, mnogi istraživači i promatrači vide progresivnu i ravnopravnu modernu zajednicu koja daje novu nadu stanovnicima Brazila koji žive usred sveopće atmosfere državnih skandala i društvene nejednakosti. Dolina izlazećeg Sunca, kažu, pruža pojedincima priliku da postanu dio društva koje s puno duha i optimizma traži odgovore na mnoga pitanja te načine kako uljepšati život na individualnoj i kolektivnoj razini.

PODIJELI: