Sámi (ili Saami), pripadnici domorodačkog naroda koji žive u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i Rusiji, a ima ih oko 80.000, puno su više od šarenih nošnji, tradicionalnih zanatskih proizvoda i hvatanja sobova lasom. Njihovo nasljeđe vidljivo je i živo u svemu, od rap glazbe i moderne arhitekture do suvremene umjetnosti i vrhunskog dizajna. U svijetu su ipak najprepoznatljiviji po dubokom i autentičnom odnosu s prirodom. Narod Sámi zajednica je nevjerojatne baštine, i bolne prošlosti tijekom koje im je često ona bila osporavana.
NE POSTOJI SLUŽBENI POPIS SÁMIJA, ALI IMA IH U NORVEŠKOJ, ŠVEDSKOJ, FINSKOJ I RUSIJI
Država Sámija, poznata kao Sápmi, prvotno je bila puno veća. Ali ovaj zanimljiv narod postupno je bio prisiljen prepustiti dio svoje zemlje. Prvo poljoprivrednicima počevši od 1650-ih, a kasnije industrijama poput šumarstva i rudarstva. Iako ne postoji službeni popis stanovništva za Sámije, procjenjuje se da ih je barem 20.000 u Švedskoj, 50.000 u Norveškoj, 8000 u Finskoj i 2000 u Rusiji.
To znači da danas oko polovica Sámija živi u Norveškoj. Velika većina naselja nalazi im se na samom sjeveru zemlje, prvenstveno u okrugu Finnmark i upravo ondje možete iz prve ruke iskusiti njihov životni stil, bilo da kampirate u tradicionalnom lavvuu (Sámi šatoru) pod polarnom svjetlošću ili doživite bliski susret sa sobovima.
U NORVEŠKOJ I ŠVEDSKOJ IMAJU SVOJ PARLEMANT KOJI ZASJEDA U LAVVU ŠATORU
Ovaj domorodački narod svoj nacionalni dan slavi 6. veljače, a u Karasjoku u Finnmarku (koji je poznat i kao glavni grad Sámija), od 1989. godine imaju i vlastiti parlament, čija zgrada ima oblik upravo lavvu šatora. Norveški Sámi tako mogu birati predstavnike u parlamentu koji se isključivo bave njima važnim pitanjima. Slično je i u Švedskoj – i ondje imaju svoj parlament, Sametinget, baš kao i u Finskoj.
KORISTE DEVET RAZLIČTIH JEZIKA, KOJI IM JE KROZ POVIJEST VIŠE PUTA ZABRANJIVAN
Sámiji koriste čak devet različitih jezika, od kojih nijedan, ni na koji način, nije povezan s drugim skandinavskim jezicima. Nećete vjerovati, ali ovaj narod ima više od 300 različitih naziva za snijeg! To samo dokazuje koliko im je jezik bogat i jedinstven. No tijekom većeg dijela 1900-tih godina, Sámijima u Norveškoj bilo je zabranjeno govoriti vlastiti jezik. Morali su učiti norveški pod strogim pravilima asimilacije.
Norveška vlada 1999. službeno im se ispričala zbog te diskriminacije. Što se tiče Švedske, čiji je parlament 1977. godine Sámije priznao kao autohtoni narod, ona je jezik tog naroda tek 2000. napokon priznala i kao službeni jezik manjine. Naravno, isti je danas zaštićen zakonom.
NARODNA GLAZBA SÁMIJA, JOIK, JEDNA JE OD NAJSTARIJIH EUROPSKIH PJEVAČKIH TRADICIJA
A nezaobilazan dio ove nomadske kulture svakako je i joik, narodna glazba Sámija i jedna od najstarijih europskih pjevačkih tradicija. Izvodi se kao posveta osobi, životinji ili mjestu i prakticira u mnogim situacijama svakodnevnog života. I joik je u Norveškoj dugo bio opisivan kao grešan, a ’50-ih godina 20. stoljeća čak ga je bilo zabranjeno koristiti u školama koje su pohađali Sámiji. Srećom, to se promijenilo i joik posljednjih godina doživljava pravu revitalizaciju. Mnogi mladi izvođači sve više uključuju joik kao element u svoju suvremenu glazbu. Tako je Norvešku 2019. na Eurosongu s pjesmom “Spirit in the Sky“ predstavljao bend KeiiNO, koji uspješno spaja pop, elektroniku, dance i joik.
No to nije sve – glazba naroda Sámi probila se čak i u Hollywood! Naime, skladatelj uvodne pjesme za Disneyjev megahit “Frozen“ pripadnik je ovog domorodačkog naroda. Kad je kanadski skladatelj Christophe Beck poželio koristiti nordijsku glazbu i joik u spomenutom filmu, udružio je snage s Frodeom Fjellheimom, glazbenikom i skladateljem samskih korijena. Tako je nastala pjesma “Vuelie“. Zapravo je riječ o izmijenjenoj verziji originala “Eatnemen Vuelie” (što u prijevodu znači “Pjesma Zemlje“), koji je Fjellheim izvorno napisao 1996.
SREDIŠNJI DIO SÁMI KULTURE SU SOBOVI
Središnji dio Sámi kulture definitivno su sobovi, kojih u Norveškoj ima više od 200.000. Njihovo meso koristi se za pripremanje hrane (najpopularnije jelo je bidos – gulaš od mrkve, krumpira i sporo kuhanog sobovog mesa), od krzna i kože izrađuju se odjeća te obuća, a rogovi se pretvaraju u korisne alate i prekrasne umjetnine. Tradicionalno, većina Sámija uzdržavala se od ribolova, uzgoja stoke i lova, no danas mnogi žive i izvan svojih tradicionalnih područja, u većim gradovima, gdje često rade u modernom uslužnom i javnom sektoru, industriji te turizmu.
Pripadnici ovog naroda često su s vladama država na čijem teritoriju žive vodili sporove oko običajnog prava na ispašu, a s gubitkom svoje zemlje suočavaju se i dandanas. Svakako pročitajte knjigu “Krađa“ Šveđanke Ann-Helén Laestadius, koja i sama pripada samskoj zajednici. Za preporuku je i odličan film “Laponska krv“, švedske redateljice Amande Kernell, koja također ima samske korijene, a bavi se upravo temom sustavnog ugnjetavanja i rasizma, koji su itekako obilježili mučnu povijest ovog hrabrog naroda.
TRADICIONALNE BOJE SU CRVENA, ZELENA, PLAVA I ŽUTA
Ljepše teme ostavljamo kao šećer za kraj. Tradicionalne Sámi boje – crvena, zelena, plava i žuta – nezaobilazne su na njihovim predivnim narodnim nošnjama (izvorno se zovu kofte ili gákti), koje se nose u posebnim prigodama kao što su krštenja, vjenčanja i sprovodi. Uzorci i ukrasi ove odjeće, koja je s vremenom od radne postala svečanom, često označavaju geografsko podrijetlo osobe, ali i obiteljsku povijest. Šarene tkanine ukrašene ručno izrađenim rubovima danas se odlično kombiniraju s uličnom i visokom modom pa ih se sve češće može vidjeti i na ulicama skandinavskih gradova.
Sámi kultura definitivno doživljava snažnu renesansu i ponosno živi rame uz rame s modernim vremenom. Ovi nomadi Sjevera i starosjedioci Skandinavije, koji su navodno izradili i prve skije, prava su inspiracija kad je u pitanju očuvanje baštine, običaja i kulture. “Tuđe poštuj, ali svoje ne daj“, rekli bismo u Hrvatskoj, ali nema naroda koji se s ovom izrekom ne bi složio.
