Najsretnije pleme na svijetu živi duboko u amazonskoj prašumi, a poznato je kao narod Pirahã. Ne koriste riječi kojima se opisuje vrijeme, sporazumijevaju se zviždanjem i neartikuliranim uzvicima te doslovno žive u trenutku. Za njih je pojam vremena nevažan, uživaju u svakom danu, a imena dobivaju dok su još u majčinoj utrobi. Uz Pirahã ljude veže se mnogo zanimljivosti koje su za suvremenog čovjeka nevjerojatne, ali oni u svom izoliranom svijetu žive sretnim i neopterećenim životom.
NAROD KOJI NE RAZMIŠLJA KROZ VRIJEME I JEZIK
Pleme Pirahã živi na rijeci Maici, pritoku rijeke Marmelos, u netaknutom carstvu brazilske prašume. Sebe smatraju narodom koji se uvelike razlikuje od ostalih brazilskih plemena te se zbog toga nazivaju hiaitsiihima. Prema njihovom ukorijenjenom sustavu vjerovanja povezanim s kozmologijom, prije rođenja dobivaju svoje prvo ime jer vjeruju da će ono odrediti njihov karakter i sudbinu. Tijekom života njihova imena se mijenjaju ovisno o razini i trenutnoj slici kozmoloških sila.
Za njih ne postoji tipičan koncept vremena, odnosno vremenske odrednice koje bi dirigirale prošlost, sadašnjost i budućnost. Osim toga, ono po čemu su možda najpoznatiji jest to što se gotovo uopće ne koriste riječima koje označavaju vrijeme, a nikada ne verbaliziraju boje. Sporazumijevaju se zvižducima, uzvicima i s tek tri zamjenice. Ne koriste nikakve metode brojanja, osim što postoji riječ „hoi“ koja bi najbliže mogla komunicirati broj 1 ili pak količinu „malo“. Zanimljivo je da većina muškaraca u plemenu razumije portugalski, ali se njime istovremeno neće znati izraziti.
Njima jezik kakav poznajemo ne predstavlja ništa te se oslanjaju na način kako je nešto izgovoreno, točnije na intonaciju pa se tako na većim udaljenostima međusobno dozivaju i navigiraju. Kada love, onda to čine uz pomoć luka i strijele, a najčešće mete su im ribe i majmuni čije meso konzumiraju. Koliko nisu skloni planiraju dokazuje i način na koji „sade“ biljke, a to čine tako da dok jedu pljuckaju sjemenke oko sebe. Nisu skloni izradi vlastitog oruđa i oružja, ali ako naiđu na neke dijelove koje su drugi ljudi po putu izgubili, trajno će ih posuditi.
PUTOVANJE IZ TIJELA U TIJELO I POTPUNA DRUŠTVENA JEDNAKOST
Mnoga amazonska plemena sačuvala su nekoliko desetljeća star način života svojih predaka duboko u prostranstvima prašume. Pirahã ljudi poznaju samo tri vrste odnosa i to onaj s djetetom, roditeljima te s braćom i sestrama. Budući da vrlo jednostavno gledaju na strukturu društva, tamo ne postoji hijerarhija niti itko od njih posjeduje ikakvu imovinu. Jedu samo jednom ili dva puta dnevno, a jednako malo spavaju. Naime, uvriježeno je mišljenje u ovom plemenu da je san štetan te da ih čini ranjivima. Štoviše, misle da će se nakon dubokog sna probuditi kao potpuno druga osoba.
S obzirom na to da im je pojam anatomije stran, ne poznaju koncept starenja i vjeruju da se kreću iz jednog tijela u drugo. Svakih šest do osam godina mijenjaju vlastita imena koja u sebi sadrže naznaku starosti, odnosno raspoznavanje je li netko nečiji otac, majka i slično. Ono do čega najviše drže jest ravnopravnost. Ne postoji vođa niti bilo kakvo društveno nadmetanje. Svi su isti i imaju ista prava. Možda se baš zato još nikada nije dogodilo da je netko iz plemena otišao u moderan svijet kada je imao priliku.
„SVE JE ISTO, STVARI UVIJEK JESU“
U suvremenom svijetu mnogi posežu za knjigama s polica samopomoći kako bi trenirali moć življenja u trenutku. Za Pirahãe je to konstantno stanje uma i način života. Sama činjenica da ne razmišljaju kroz dane, tjedne, mjesece i godine to i dokazuje. Ne zamaraju se prolaznošću, a to djecu, s kojom razgovaraju na isti način kao i s odraslima, uče od rođenja.
Djeca se igraju sa životinjama, duhovima i cvijećem pa im zato igračke nisu ni potrebne. Obitelj i bliski odnosi su jako važni Pirahãma, ali nisu ograničavajući za članove zajednice. Primjerice, kad muškarac i žena zajedno provedu noć u džungli, oni sami odlučuju o tome hoće li postati par ili ne. Od nikoga se ne očekuje da zauvijek ostane sa svojim partnerom ili partnericom. Štoviše, ako zauzete osobe provedu noć s nekim drugim, imaju izbor hoće li ući u novu vezu ili se pak vratiti kući ženi ili mužu. Kao i mjerenje vremena, tako niti zamjeranje ili osveta nisu nešto čime će se Pirahã ljudi zamarati. Iako ovakav način života zvuči nezamislivo, mnogo toga možemo naučiti od brazilskog plemena Pirahã.
