Bizaran običaj od kojeg se ledi krv u žilama: u ovom indijskom gradu bebe bacaju sa zgrade visoke 15 metara

piše Putni Kofer

Dječji vriskovi miješaju se s oduševljenim klicanjem gomile. Na rub zgrade, visoke 15 metara, staje čovjek odjeven u bijelo, okružuju ga dobro raspoloženi sugrađani. Visoko diže ruke, a u njima – beba. Muškarac novorođenče prvo dobro protrese, potom primi za kukove pa preko ruba krova baca prema tlu. Dijete, dakako, ne prestaje plakati, a na tlu ga u običnu plahtu ulovi druga grupa muškaraca. Vade dijete iz plahte i daju ga dalje u gomilu. Vrisak i plač djeteta sve je glasniji, ali ponovo ga nadglašava odobravanje odraslih. Čekaju sljedeću bebu koja će sletjeti s 15 metara visokog krova.

OBIČAJ JE NASTAO PRIJE 700 GODINA KAKO BI SE SMANJILA SMRTNOST BEBA

Ovaj strašni običaj potpuno je normalna pojava u Solapuru u Indiji, gdje s krova islamskog svetišta Baba Umer Dargah bacaju djecu već 700 godina. U ceremoniji sudjeluju islamski i hinduistički muškarci, a bizaran običaj datira iz vremena kad je smrtnost djece bila velika. Tada su vjerski vođe savjetovali onima čija su djeca bila slabog zdravlja da izgrade svetište i bacanjem djece s njega pokažu svoju vjeru u Svemogućeg. Love ih u pripremljenu plahtu i tim postupkom prizivaju u njihov život sreću i osiguravaju da izrastu u zdrave i snažne ljude.

SVIJET JE ZGROŽEN I ZAHTIJEVA DA SE OVA PRAKSA PREKINE

Na ovim „svečanostima” skupi se i po nekoliko stotina ljudi koji dovode svoju djecu vjerujući da će im ovako osigurati sreću i zdravlje. Nije zabilježeno da je u posljednjih 700 godina bilo nesreća i da je bacanje djece pošlo po zlu, no s današnjim saznanjima, napretkom medicine i puno manjom smrtnošću novorođenčadi, cijeli je postupak vrlo sporan i obrazovaniji članovi društva, kao i zapadni svijet, njime su zgroženi. Ali čak se ni državne i lokalne vlasti ne žele petljati, dok god nema poginule djece smatraju da nema smisla ograničavati vjerske običaje naroda.

U četrdesetima moraju mjeriti struk, bračnim parovima je zabranjeno živjeti odvojeno, smeće iznose u točno određeno vrijeme... Evo kako danas žive ljudi u Japanu

U 2009. godini bilo je glasnih pokušaja da se ova praksa zabrani. Čak su nakratko i uspjeli – „ceremonija” se nije održala 2011., no već sljedeće godine se običaj nastavio. Trauma i šok za bebe očito nisu dovoljan razlog ovim ljudima da prestanu sa zastrašujućim i opasnim običajem i pouzdaju se u modernu medicinu kako bi svojoj djeci osigurali zdravlje. Osviješteni članovi društva nadaju se da će prestati s tim običajem prije nego bacanje pođe po krivu i neko nevino dijete strada.

Autohtoni narodi čije priče inspiriraju: imaju vlastite novine, uzgajaju domaću hranu i promiču rodnu ravnopravnost

PODIJELI: