Najtežu utrku na svijetu u 30 godina završilo je samo 20 ljudi! Moraju se čak dvaput popeti na visinu Mount Everesta u samo 60 sati

Start počinje kad organizator zapali cigaretu, a natjecatelji bez najave kreću u 160 kilometara dug pakao kroz brda i gustu šumu

Natjecatelji u šumi, na startu utrke Barkley Marathons
Foto: Michael Hodge/Wikipedia
Želim da mi Google češće preporučuje Putni Kofer

Ime je to koje, u trkačkom svijetu, izaziva strah. Ili apsolutno uzbuđenje. Sve ovisi o tome koliko ste spremni testirati svoje granice. Bez obzira na osjećaj koji izaziva, Barkley Marathons je slavna i legendarna utrka koja slama i one najbolje, mnogi će reći najteža utrka na svijetu. No, nije samo njezina težina neobična. Neobično je baš sve oko nje…

UTRKA KOJA JEDE SVOJE MLADE

Pa dobro, koliko može biti teška, možda ćete se zapitati. Toliko je teška da za nju kažu da je riječ o utrci koja jede svoje mlade. Teška je toliko da ni ove godine nitko nije uspio doći do cilja, kao ni prošle. Dapače, to je tijekom 40 godina njezina održavanja pošlo za rukom samo nekolicini.

Berkley Marathons doista nije za svakoga. Riječ je o izrazito teškom, a i pomalo čudnovatom ultramaratonu koji se održava jednom godišnje, u Sjedinjenim Američkim Državama. Mjesto održavanja je savezna država Tennessee, odnosno tamošnji Frozen Head State Park. Započinje tako da čovjek po imenu Lazarus Lake zapali cigaretu…

PRAVILA UTRKE SU UBITAČNA

Utrku su dakle osmislili Lazarus Lake (Gary Cantrell) te Karl Henn 1986. godine. Često su boravili u Frozen Headu i onda se inspirirali događanjem iz 1977. godine. Naime, tada je James Earl Ray, ubojica Martina Luthera Kinga, pobjegao iz obližnjeg zatvora. U bijegu je bio kojih 54 sata, a uhvaćen je 12 kilometara od samog zatvora. Lazarus Lake, inače trkač, tada je pomislio da bi u tom istom vremenu mnogo otrčati puno više. 160 kilometara, rekao je. Ispostavilo se da nije baš tako jednostavno.

Pravila su, malo je reći, ubitačna. Ukupno 40 trkača u 60 sati mora pretrčati 160 kilometara, odnosno pet krugova duljine 32 kilometra. Svaki od njih moraju svladati u 12 sati. Pritom moraju svladati ukupnu visinsku razliku od najmanje 18 tisuća metara, dakle čak se dva puta popeti na Mount Everest! Dakle, teren je, malo je reći, neumoljiv.

SAMO 20 LJUDI ZAVRŠILO UTRKU

Od osnutka ovog ultramaratona, koji u ovom aktualnom obliku postoji 30 godina, dosad ga je uspjelo završiti tek 20 osoba (od toga neki više puta, ukupan broj završetaka je 26). Kanađanin Ihor Verys utrku je završio u vrlo brzih 58 sati, 44 minute i 59 sekundi. Prva žena kojoj je to ikad pošlo za rukom bila je Britanka Jasmin Paris te iste godine. Ove godine samo je jedna osoba uspjela završiti treći krug, i to u maksimalno 36 sati, koliko je propisano pravilima. Navodno trkače ove godine nisu mazili ni vremenski uvjeti. Inače se utrka tradicionalno održava u ožujku ili travnju. Ove godine dogodio se izuzetak, počela je na Valentinovo, najranije ikada.

Neobična je utrka i po tome što nju ne prati neka službena stranica, a nema ni javne registracije. Sve oko nje je poprilično zavijeno u tajne, no zna se da se plaća kotizacija u iznosu od 1,6 dolara. U misterij je zavijen i sam start. Trkači doznaju da će se utrka održati dan ranije, no ne znaju u koje točno vrijeme. Naposljetku Lazarus Lake puhanjem u školjku oglašava da je start za sat vremena.

BEZ POSTAJA ZA POMOĆ, A MORAJU SKUPLJATI I STRANICE

Postaje sve bolje… Naime, na ruti utrke, koja se svake godine mijenja, nema nikakvih ‘postaja’ za pomoć, već samo dvije lokacije s vodom. Nema ni GPS-a. Teren nije očišćen ni pripremljen, a smjer trčanja se mijenja tijekom utrke, ovisno u kojem ste krugu. Prva dva se, primjerice, trči u jednom smjeru, onom kazaljke na satu, a onda se smjer promijeni. Trkači dobivaju sat postavljen na magičnih 60 sati i dobiju karte koje bi im trebale pomoći u snalaženju, ali i pronalasku 15 knjiga koje su sakrivene negdje po putu. One su svojevrsne kontrolne točke: iz svake od njih moraju otrgnuti stranicu. Ako neku propuste, diskvalificirani su.

Ima tu još zanimljivosti. Primjerice prva osoba koja ga je ikada završila jest Mark Williams 1995. godine, koji odbija intervjue i koji je kao osoba ovijen velom tajni. Svake godine prijave se broje u stotinama, no Lazarus Lake bira. Među 40 trkača, od kojih su svi vrsni i iskusni, uvijek bude izabran i jedan za kojeg Lake smatra da mu tu nije mjesto i kojeg bira kao ‘ljudsku žrtvu’. „Prilično je teško“, ustvrdio je svojedobno Lazarus Lake, koji je osmislio i utrku Backyard Ultra.

Pročitajte još