Božo i njegova obitelj svake godine šest mjeseci žive u gradu Djeda Mraza: u Rovaniemiju vodi turiste u lov na polarnu svjetlost

Pola godine u Zaprešiću, pola godine u Rovaniemiju u Finskoj. Neobična kombinacija, no kod jednog čovjeka, i njegove obitelji, to funkcionira. On se zove Božidar Klepac i turistički je vodič u istom gradu u kojem živi Djed Božićnjak. Upravo tamo, u sklopu privatnih tura, u avanturu života vodi sve one koji žele uživati u čarima života na europskom sjeveru: polarnoj svjetlosti, dugim noćima, debelom sloju snijega, vožnjama psećim saonicima ili zapregama sa sobovima te općenito predivnoj laponskoj prirodi.

Gore, na hladnom sjeveru, Božidar, poznatiji pod nadimkom Božo, nije otok sam za sebe. Uz njega su i njegova supruga Tiia, inače Finkinja, 5-godišnja kći Aurora te dvogodišnja Luna. I dvije mačke, brat i sestra, Harry i Žaba. Treća maca, Mitsemoto, inače mama spomenutog dvojca, je nažalost pobjegla… Svi oni jednom godišnje idu u veliku ‘seobu’ između Hrvatske i Finske, svaki put iznova u novu životnu pustolovinu obojenu bjelinom finskog snijega i toplim hrvatskim ljetima.

Božo (45) nikad nije mislio da će jednog dana biti ‘susjed’ Djedu Božićnjaku. Rodio se u Zagrebu, no cijeli je život, od ranog djetinjstva, proveo u Zaprešiću. Još kao mali volio je crtati, naginjao umjetnosti, kasnije se bavio i uličnom umjetnošću, a iako je svojedobno mislio da bi mogao postati pravnik, na kraju je, 2018. godine, završio u turizmu.

Sve se ‘zakuhalo’ u jednoj trećoj europskoj državi. Božo i Tiia su se upoznali u Berlinu. Nekoliko godina su živjeli i u Zaprešiću, a onda je 2017. godine, supruga otišla posjetiti svoju obitelj u Tampere te odlučila te zime otići i u Laponiju ne bi li tamo pronašla neki posao. Odradila je nekoliko mjeseci, a iduće su godine oboje spakirali svoj život u kombi i otisnuli se u nepoznato.

Božo je i sam uvijek maštao o tome da će otići negdje van, privlačila ga je kombinacija prirode i avanturizma, na pamet mu je padao Novi Zeland. Nikad nije mislio da će to biti Finska. A kamoli Rovaniemi, službeni grad Djeda Mraza, površinom najveći u Europi, sa 7,5 tisuća kilometara četvornih i slabom naseljenošću.

Prva sezona na sjeveru, prisjetio se, bila je luda, odmah su počeli raditi za agencije, a zatim su se narednih nekoliko godina na neki način tražili, vraćali se u Hrvatsku te čak i ovdje nešto pokušavali… Naposljetku se sve posložilo: rodilo im se i prvo dijete, supruga se zaposlila u agenciji, ali više ne vodi ture, dok je Božo krenuo u freelance vode.

I sada su gore, snijeg je već pao, kaže, no tek treba doći do visine od jedan metar kako inače zna napadati na tom samom rubu Arktičkog kruga. Djeda Božićnjaka su, naravno, posjetili, čak zna jednog čovjeka koji je prije radio kao Djedica u Selu Djeda Božićnjaka koje je nekoliko kilometara udaljeno od samog grada. Zna i još jednog, koji radi kao privatni Djed Božićnjak, dodaje, a i šali se da, “ako sve propadne i on može krenuti tim vodama jer zimi uvijek pusti dugu bradu koja ga grije”.

No, zasad, Božo vodi privatne ture za sve one koji žele iskusiti čari života u Laponiji, najvećoj finskoj pokrajini. U Rovaniemiju, iznimno turističkom mjestu, nudi se svašta, oglasi za obilaske u malim grupama često su samo paravan za masovni turizam, a Božidar svojim klijentima želi ponuditi što iskrenije iskustvo. Za sve zainteresirane dostupan je na društvenim mrežama, na Instagramu na računima @Arcticroat i @zozzo13twelve, a na Facebooku na stranici Lapland Private Tours – Rovaniemi.

Svojim klijentima omogućava da dožive neka od iskustva koja se nerijetko nalaze na popisima ‘učiniti prije smrti’, primjerice ‘lov’ na polarnu svjetlost, safari sa sobovima i vožnja saonicama koje vuku psi. Ili pak vožnju motornim sanjkama. “Vodim, primjerice, na samo jednu farmu sobova, i to onu koja je najstarija farma i baš je autentična jer ne želim ljude voditi negdje gdje meni ne bi bilo dobro“, govori Božo.

„Od izleta u prirodu radim i Arktičku šumu što je neki moj tour za ljude koji nemaju puno dana ili pak imaju malu djecu. Isto tako, od super popularnih atrakcija tu su kanjon sa zaleđenim vodopadima i Nacionalni park Riisitunturi gdje zahvaljujući kombinaciji drveća, vjetra i leda nastaju nevjerojatne snježne skulpture. U sklopu tura u tamošnjim skloništima pečemo i kobasice i losos”, govori Božo.

On i njegova obitelj, koji su bili predstavljeni i u dokumentarno-putopisnoj emisiji ‘Sretni gradovi’ Martine Validžić, ove su godine u Rovaniemi došli krajem listopada. Cure su, govori, išle avionom, a on automobilom, s mačkama. Prešao je 3000 kilometara. Gore, u Rovaniemiju, bit će do kraja ožujka, a onda se na nekoliko mjeseci vratiti u Zaprešić. Dva su to vrlo različita života, govori, jer realno gledano, Zaprešić i Rovaniemi nemaju baš puno sličnosti.

No, kako izgleda život tamo gore? U Rovaniemiju zna dosta ljudi, kaže, dvije osobe nešto bolje, no nema tu nekih dubokih prijateljstava ni druženja i izlazaka. A kad radiš ni ne stigneš niti nemaš volje, kaže. Gore nema ni kafića, barem ne u onom našem, hrvatskom smislu. A nema ni mesnica što mu stvarno nedostaje jer, iako Finci imaju svoje kobasice, ako želiš skuhati grah s kobasicom pravu kobasicu nemaš gdje kupiti.

S druge strane, tu je priroda. „Znamo cure furati dosta u šumu i u prirodu. Ovdje ima jako puno trailova, na skoro svakom ima kućice u smislu odmorišta, s drvima, u kojima možeš zapaliti vatru i raditi gril”, govori. To je njegovoj starijoj kćeri, govori, čak i zanimljivije od same činjenice da živi u istom gradu kao i omiljeni lik svakog djeteta, Djed Božićnjak.

Posebna su priča dan i noć. Rovaniemi se nalazi malo ispod Arktičkog kruga i to nosi svoje. “Dani su jako kratki, zna biti i oblačno pa sunca ni ne vidiš. Prve godine kojih 36 dana nisam vidio sunce i to mi je bilo užasno. Ne znaš je li pet ili jedan ujutro… Ljeti je obrnuto jer sunce ne zalazi, u 23 sata je kao u 19 u srpnju ili kolovozu kod nas. I tijelo ne zna kako bi se ponašalo, osobno nisam mogao spavati skoro mjesec dana. Zaspao bi tek u pet ujutro…”, prepričava. Snijega bude, u ogromnim količinama, metar obavezno. Ali, snijeg je suh, izrada snjegovića nije baš najjednostavnija.

Zanimalo nas je i što njegova supruga Tiia misli o Zaprešiću. “Mislim da joj je OK, ali malo prevruće po ljeti kada zapeče…”, govori Božo čija će obitelj najkasnije za dvije godine trebati donijeti i konačnu odluku o lokaciji na kojoj će se ‘skrasiti’: Zaprešić ili Rovaniemi. Starija kći će, naime, u školu. No, dotad, aurora borealis, sobovi i snijeg njihova su obiteljska stvarnost. Tako je to kad si susjed Djedu Božićnjaku.