Što je jela prva hrvatska alpinistica? Odgovor daje njezina jedinstvena kuharica sa 110 recepata iz 19. stoljeća

Književnica i jedna od začetnica hrvatskog romana, ilirka, učiteljica i odgajateljica, prva hrvatska planinarka i alpinistica, osnivačica prve privatne djevojačke škole u Karlovcu… Dragojla Jarnević imala je mnogo lica, njezin je trag dubok i važan, zauvijek utkan u karlovačko tkivo. Dapače, upravo se ona prometnula u jedan od najrazvikanijih simbola grada na četiri rijeke. A nova kuharica Dragojle Jarnević, koju priprema Muzej grada Karlovca, pružit će jedan dosad neviđeni uvid u njezin svijet, ali i – tanjur.

Dragojla Jarnević postala je ikona, poznata i van granica Hrvatske, čiji se svaki detalj i korak iz života pomno secira i proučava… Pa tako i njezina kuharica, koju je javnost nedavno, u ožujku ove godine, prvi puta imala prilike vidjeti, nakon što se desetljećima ‘skrivala’ u arhivima Gradskog muzeja Karlovca, koji se pak nalazi u sklopu ustanove Muzeji grada Karlovca.

No, vratimo se na početak, u razdoblje između 1812. i 1875. godine, kada je Dragojla Jarnević živjela i stvarala, bojeći svoj život avanturističkim duhom i pisanom riječi. Bila je, ne samo aktivna sudionica svog vremena koja je ispisivala stranice povijesti, nego i, kako kaže Igor Čulig, ravnatelj Muzeja grada Karlovca, “nevjerojatna svjedokinja vremena te jedna od najtalentiranijih Karlovčana i Karlovčanki ikada”.

Ljubav koja se razvila u društvu prema Dragojli je duboka, a prijelomna točka bila je objava njezina dnevnika 2000. godine, koji je priredila Irena Lukšić iz Duge Rese. Bio je to trenutak koji je promijenio percepciju Dragojle, javnost je imala priliku zaviriti u njezinu intimu. “Paradoksalno, najradije čitamo ono što ona nije namjeravala objaviti…”, navodi Čulig, dodajući kako je možda upravo ta indiskrecija polučila time da se Dragojla Jarnević uvrsti među najzanimljivije osobe svog doba.

“Čak bih rekao da ćete u kontekstu cijelog 19. stoljeća rijetko naći svjedočanstvo koje na toliko stranica ispisuje jedan ženski pogled na svijet, žensku intimu, emocionalni život, ali i rasuđivanje o mnogim stvarima iz kulturnog i društvenog života…”, pojašnjava Čulig te dodaje kako je u dnevniku sve na pladnju – od nekih od prvih i tada neuobičajenih opisa krajolika do mračnih misli i teških osjećaja kroz koje je prolazila. Dragojla piše otvoreno, dotiče se tabu tema, ali i ljubavnog života, prikazuje se bez uljepšavanja, u svojoj cijelosti.

I sam hrvatski jezik jedna je od tema kojom se bavi u svom dnevniku. Priznaje, primjerice, pojašnjava Čulig, da više voli upotrebljavati njemački jezik jer ga smatra razvijenijim, no na kraju shvaća da želi djelovati na hrvatskom. Pa čak na hrvatski počinje prevoditi i svoj dnevnik, kao svoj intimni svijet u pisanom obliku. No, postojalo je jedno veliko ‘ali’. “Nije joj se nimalo sviđalo koje bi to mjesto u društvu ta njezina Hrvatica i žena trebala zauzimati pa se ona onda penjala na planine, pisala, dosta je putovala…”, pojašnjava.

S obzirom na njezinu kompleksnost, fascinira svaki novi detalj oko nje. A upravo tu dolazimo i do njezine kuharice. Nekada ona možda ne bi bila predmet tolikog interesa, no sada – kada je lik Dragojle Jarnević jedan od poznatijih, kada njezin portret krasi Karlovac u obliku velikog murala – i njezina je rukom pisana kuharica predmet fascinacije, još jedan način da ‘dobijemo’ još malo te nevjerojatne žene.

Kuharica je pisana krasopisom i na njemačkom jeziku, pretpostavlja se prije prijelomne 1838. godine kada Dragojla ‘prelazi’ na hrvatski jezik. Pisala ju je tintom na obje strane lista, pa se tinta sada prozire i nije baš cijela čitljiva, pojašnjava Čulig. No, radi se na digitalnoj obradi kuharice i dotjerivanju njezine čitljivosti što, dodaje, traje. U planu je, govori nam, i objava faksimila – na jednoj bi se stranici nalazili originalni krasopisi, a na drugoj prijevodi. Sama kuharica ima 72 stranice i više od 110 recepata.

“Dragojla bez problema može usvojiti nova znanja i vještine, mnogi pojedinci bi joj pozavidjeli na načinu kako se nosila sa životom. Uvjeren sam da je znala i dobro kuhati. Kada pogledate kuharicu, to je krasopis, to je pisano s ljubavlju”, zaključuje naš sugovornik. Sama kuharica u Muzeju grada Karlovca se nalazi još od 1971. godine, a toj ju je instituciji poklonila Zlata Jakovčić iz Zagreba, kojoj je Dragojla bila praprateta. Prepuna je svakakvih recepata. “Tu ima slastica, ima čokolade, dosta mesnih jela, juha od gljiva… Riječ je o redovnim jelima, ali malo finijima. Mogu reći da nije bila vegetarijanka…”, kaže Čulig.

Dok se čeka objava faksimila kuharice, do koje bi moglo doći iduće godine, pažljivo slušamo što Čulig najavljuje. A to je da vrijeme Dragojle Jarnević, kao istinske karlovačke i hrvatske ikone čija najveća snaga leži upravo u njezinoj autentičnosti i iskrenosti, tek dolazi.