Zašto neki ljudi jedu skakavce i druge kukce? Dok se mnogi groze te pomisli, u nekim su kulturama pravi specijalitet

Ako ste posjetili neku od azijskih zemalja, ili samo gledali tuđe fotografije s putovanja, gotovo je sigurno da ste se susreli sa slikom pečenih cvrčaka, skakavaca ili drugih kukaca. Rijetki se ove “delicije” usude i probati, ali već je i vidjeti ih poslužene na tanjuru svojevrsna atrakcija za ljude iz zapadnih zemalja. Postoje zemlje u kojima se jedu kukci, u kojima to nije ništa neobično, a određene vrste dozvoljene su za konzumaciju i u Europskoj uniji. Evo gdje su kukci uobičajeni na jelovniku, gdje nezamislivi, što o svemu kaže znanost i kako je sve regulirano u Hrvatskoj!

Konzumacija kukaca stručno se naziva entomofagija i stoljećima je prisutna u brojnim kulturama diljem svijeta. U jugoistočnoj Aziji, naročito u Tajlandu, Kambodži i Vijetnamu, kukci su popularan “street food”, pa razni štandovi nude pržene skakavce, svilene bube i cvrčke, obično začinjene sojinim umakom i čilijem. U Africi, primjerice u Kongu i Nigeriji, jedu se gusjenice i termiti, dok su u Latinskoj Americi omiljeni mravi i ličinke kukaca poznate kao “gusanos”.

U Meksiku su, primjerice, “chapulines” (prženi skakavci) specijalitet, dok se u Australiji domorodačko stanovništvo stoljećima hrani ličinkama bogatim proteinima tzv. “witchetty grub”. Kukci su prisutni i u prehrani Kineza, Indijaca i Japanca, gdje se koriste u različitim jelima, a postoje i druge zemlje u kojima se jedu kukci u većoj ili manjoj mjeri.

Ako vam je već i samo ovo nabrajanje okrenulo želudac, ništa čudno – u Europi i Sjevernoj Americi konzumacija kukaca često izaziva gađenje. Kroz povijest se na kukce gledalo kao na znak siromaštva i nehigijene. Prehrana je bila više orijentirana na meso peradi i stočnih životinja, uz namirnice biljnog podrijetla. Tek se posljednjih godina javljaju trendovi koji promoviraju kukce kao odličan i održiv izvor proteina, no oni i dalje nisu šire prihvaćeni.

U domaćim i europskim je medijima prilično burno odjeknula odluka donesena 2021. godine. Tada je Europska unija donijela regulativu kojom je dopuštena prodaja određenih vrsta kukaca za ljudsku prehranu. Čak ih je i jedan veliki lanac supermarketa u Hrvatskoj odmah uvrstio na police, no ubrzo ih je povukao zbog burnih reakcija javnosti.

Među prvima su odobreni brašnari (ličinke brašnara – Tenebrio molitor), zatim kućni cvrčak (Acheta domesticus) i migratorni skakavac (Locusta migratoria). Kukci se, dakle, i danas u Europi i kod nas mogu koristiti kao sastojak u proteinskim pločicama, tjestenini i drugim prehrambenim proizvodima. Regulacija EU tu je da osigura sigurnosne standarde, higijenu i pravilno označavanje proizvoda.

Zašto se u javnosti sve više spominje konzumacija kukaca kao rješenje za “spas planete”? Osim visokog udjela proteina, kojeg su sad puna usta svim nutricionistima i fitness trenerima, i niskog udjela masti, objašnjenje leži u proizvodnji koja je održivija u odnosu na tradicionalno stočarstvo i uzgoj peradi. Manja je potrošnja vode, manje se zagađuje zemlja, pa neki spominju da su baš kukci hrana budućnosti. Što se tiče zapadnog svijeta, pa i Hrvatske, kupci ih zasad baš i ne vjeruju.