Grad duhova: kako su rasizam i Velika depresija nepovratno bacile grad Cairo na koljena

Cairo Illinois
piše Lara Žučko

Na raskrižju triju saveznih američkih država Illinois, Kentucky i Missouri nalazi se misteriozni Cairo. U ovoj betonskoj pustinji, tragičnu povijest grada pričaju prazne i derutne zgrade, davno ugašene tvornice te ulice na kojima se samo čuje zvuk vjetra. Duboki ožiljci rasizma, kriminala i društvenih previranja vide se na svakom koraku, a kada biste imali sreće susresti mještane u prolazu zasigurno bi vam ispričali nevjerojatne priče o gradu koji se naziva Egiptom savezne države Illinois.

POVIJEST NESUĐENOG GLAVNOG GRADA AMERIKE

Prva asocijacija na grad duhova vjerojatno priziva slike prašnjavih ulica kojima su vladali kauboji ili pak prizore vruće pustoši Nevade. Ipak, u SAD-u se u gotovo svakoj državi nalaze gradovi kojima kao da nitko desetljećima nije kročio. Jedan od takvih je Cairo u saveznoj državi Illinois, nekadašnja prosperitetna sredina u kojoj su ekonomski slom i rasni sukobi uzeli svoj bespovratni danak.

Budući da je smješten pored mjesta gdje se spajaju rijeke Ohio i Mississippi, u prošlosti su ovdje vladali parni brodovi i vlakovi. Cairo je bio hvaljeno tranzitno čvorište u Americi te su mnogi zagovarali ideju da upravo on bude glavno središte SAD-a. Tu su lagodno živjeli brodograditelji, željezničari i kapetani, ali kada je 1929. godine stigla Velika depresija, ona nikada nije napustila ovaj kraj.

Premda se ostatak američkih država u četrdesetim godinama prošlog stoljeća počeo oporavljati od velike ekonomske krize, Cairo, čija se ekonomija uvelike oslanjala na željeznicu i brodogradnju, nije se uspio prilagoditi rastućoj automobilskoj industriji. Nakon nemilih događaja koji su uslijedili, od nekadašnjih 15.000 stanovnika u gradu je ostalo svega 2.000. 

VIDLJIVI TRAGOVI PROŠLOSTI PROTKANE NASILJEM I RASIZMOM

Cairova duga i mračna prošlost protkana rasizmom dovela ga je do potpune propasti. Naime, nakon Građanskog rata u Americi, mnogi su Afroamerikanci migrirali u Cairo kako bi pobjegli od ropstva, pronašli posao i novi život, a neke od njih je tamo poslala tzv. vojska Unije. Zbog rastućeg animoziteta prema drugim rasama, ti su pojedinci smješteni u posebne kampove gdje su svakodnevno trpjeli sve moguće oblike nasilja.

Grad kojim vladaju majmuni: napadaju ljude, kradu hranu, a međusobno se sukobljavaju poput pravih bandi

Jedan od najgroznijih događaja koji je zadesio ovaj grad i započeo njegovu društvenu propast jest kada su stanovnici Caira javno linčovali Will Jamesa, Afroamerikanca koji je bio optužen za silovanje i ubojstvo 22-godišnje bjelkinje. Pomahnitala masa je provalila u policiju i ubila ga pred očima javnosti. Kada su kasnije policajci pokušavali spriječiti ovakve javne egzekucije, mnogi od njih su stradali. Nevjerojatan je podatak da je u 1917. godini čak 15% stanovništva bilo u zatvoru te je grad počeo dobivati mračnu reputaciju.

Nakon tridesetih godina i Velike depresije populacija se znatno smanjila, što zbog iseljavanja, što zbog velike poplave koju je prouzročila rijeka Ohio nakon velike oluje. Iste godine, Cairo je imao najvišu stopu ubojstava u cijeloj saveznoj državi Illinois. Netom nakon završetka Drugog svjetskog rata ovdje su se sastajali najveći krijumčari, a grad je postao pravo središte i svojevrsna Meka organiziranog kriminala. Mračni veo nad Cairom postajao je sve gušći šezdesetih godina uslijed jačanja rasizma i rasne segregacije koje su sa sobom donijele neopisivo nasilje.

BEZ ŽELJEZNICE, BOLNICE I SAMOPOSLUGE

Na ulicama danas vjerojatno nećete sresti nikoga jer mali broj ljudi obitava u ovom kraju, a oni koji su ostali bore se za vlastitu egzistenciju. Grad je danas obojen sivilom koje se ogleda u ruševnim i napuštenim zgradama, kućama, tvornicama i mjestima gdje se nekada odvijao svakodnevni život. Većina stanovnika je ovdje ostala jer nije imala drugog izbora, a zbog loše reputacije i mračne prošlosti, nekretnine su dovoljno jeftine da stanovništvo tu i ostane.

Poznat je podatak da trećina populacije živi ispod krajnje linije siromaštva pa nas ne čudi činjenica da se već pedeset godina ovdje nisu izgradile nove kuće. Premda je bilo pokušaja revitalizacije grada, za to nije bilo dovoljno sredstava, budući da zbog silne bijede novac i porezi tu ne cirkuliraju. Vlada je još u četrdesetim godinama zaustavila sve građevinske projekte i planove, a do 1980-ih se zatvorila zadnja bolnica u gradu. Željeznički promet je također tada obustavljen, a posljednja trgovina s namirnicama zatvorena je 2015. godine. 

Jako je tužan prizor kada gledate u razbijene prozore i dotrajale cigle na povijesnim zgradama u kojima se nekoć odvijao društveni i poslovni život. Nije samo gradski centar opustošen, već se jeziva atmosfera i propadanje proširilo i na stambena područja. Mnogi će ove ruševine promatrati s velikim zanimanjem jer one zaista pričaju nevjerojatne priče, ali u svemu tome možemo puno toga i naučiti. Od nekoć prosperitetnog grada koji je brzo išao prema svom vrhuncu ostale su samo tužne fasade i prazne ulice.

PODIJELI: