PUTEVIMA POVIJESTI
Ovdje ne zalazi čak ni policija: ukleto selo na jugu Italije čije se ime ne izgovara na glas
Poznata je stvar da su Talijani proglašeni najpraznovjernijim navijačima na svijetu, ali čak i kad se radi o starim legendama i mitskim pričama, njihova mašta i kucanje o drvo ne poznaju granice. Na jugu talijanske regije Basilicata smjestilo se malo mjesto Colobraro koje baca mističan veo na talijanski folklor te posjetiteljima ledi krv u žilama. Uz neobjašnjive prometne nesreće te nesretne anomalije s kojima su se djeca kroz povijest tamo rađala, Colobraro je do danas ostao mjesto čije se ime ne izgovara.
SELO COLOBRARO U ITALIJI SMATRA SE TOLIKO UKLETIM DA MNOGI NE ŽELE IZGOVORITI NJEGOVO IME, VEĆ GA NAZIVAJU “ONO SELO”
Na vrhu zelenih brežuljaka, u blizini grada Valsinni nalazi se Colobraro, maleno selo koje nosi naziv najukletijeg mjesta u Europi. Dio je regije Basilicata kojom kraljuju neukrotiva priroda i prekrasan pejzaž, a tamo žive praznovjerni stanovnici koji s koljena na koljeno prenose legende i priče o misterioznim povijesnim događajima. Cjelokupni jezivi dojam potencira i samo ime mjesta koje u prijevodu znači zmija, a ona u mitologiji predstavlja simbol zla.
Uz priče o rađanju djece s viškom organa i neobičnim anomalijama, mnogobrojnim prometnim nesrećama te neobjašnjivim prirodnim katastrofama, Colobraro tjera toliki strah u kosti da susjedni stanovnici ovog mjesta ne žele izgovarati njegovo ime. Kada govore o njemu nazvat će ga „chillu paese“, odnosno „ono selo“, a na svoje balkone i prozore koji gledaju na ukleti brežuljak će staviti amulete da bi se zaštitili od zla. Vjerovanje da je selo ukleto nije zaobišlo niti lokalnu policiju koja nikoga neće kazniti za brzu vožnju kako se ne bi zamjerili višim silama.
ZA SVE SU KRIVI JEDAN ODVJETNIK I JEDAN LUSTER
Osim sablasnog imena Colobraro, rastuće vjerovanje u ukletost ovog talijanskog sela pokrenuo je događaj iz prve polovice 20. stoljeća. Naime, tada je živio pompozni lokalni odvjetnik Biagio Virgilio koji nikada nije izgubio slučaj u svojoj karijeri te je jednom izazvao sudbinu koja ga je na kraju nasamarila. Kada je usred parnice samouvjereno izjavio da će se veliki luster sa stropa srušiti ako on govori laži, vjerojatno nije očekivao da će se upravo to dogoditi. Time je njegovo ime postalo simbol nadnaravnih sila koje su bacile prokletstvo na grad.
Osim toga, uz ovo se mjesto vežu razni simboli i likovi koji upućuju na njegovu ukletost. Uz čarobnjake i vještice koji su navodno hodali ulicama Colobrara, u ovome kraju su živjele masciare, moćne žene za koje se pedesetih godina prošlog stoljeća vjerovalo da imaju magične sposobnosti. U tom je slučaju vjerojatnije objašnjenje da je tih godina bilo lakše žene prozvati vješticama nego naprosto uspješnima, ali tko zna, možda su zaista bile uspješne jer su omađijale čitavo mjesto.
I DANAS ULICAMA HODAJU VJEŠTICE, DUHOVI I ČAROBNJACI
Do danas se vjeruje kako je Colobraro ukleto mjesto čije je ime možda bolje ne izgovarati. No, prije deset godina mještani su pokrenuli tradiciju i godišnju manifestaciju koja odaje počast povijesti i legendama ovog, bez obzira na sve, šarmantnog kraja. Svakog kolovoza održavaju se predstave na ulicama i trgovima, a glumci interpretiraju likove vještica, masciarea i ostalih mističnih bića.
Velika je vjerojatnost da ćete susresti tzv. Monacelloa, odnosno malog redovnika kojeg prati stara lokalna legenda. Naime, Monachicchio ili Monacello utjelovljuje duh djeteta koje je umrlo prije krštenja. U folkloru ima reputaciju pravog vražićka jer ovaj naoko nježni i bezopasni duh s crvenim šeširom na glavi ima opaki smisao za humor koji nije za svačiji ukus. Najdraže mu je skidati plahte s kreveta, škakljati uspavane mještane po stopalima te šaputati na uho slatke grešne priče mladim djevojkama. Ipak, postoji i rješenje za njegov nestašluk, a to je da mu zgrabite šešir s glave jer on bez njega ne može živjeti.
Oni koji se odluče uživati u ovom simpatičnom festivalu praznovjerja na ulazu će dobiti amulete koje će ih zaštiti od potencijalnog prokletstva. Točnije, dobiti će tzv. abitino, amajliju koja sadrži tri zrna soli koje štite od opsjednutosti, tri zrna pšenice koja simboliziraju plodnost, tri iglice ružmarina za vječnu ljepotu i ljubav te cvijeće lavande kao simbol blaženstva i obilja. Bili praznovjerni ili ne, zaista bi bila šteta ne upoznati simpatične duhove i bića ovog talijanskog mjesta, ako se ikada nađete u prolazu.
