Čudo na Braču: Kompleks redovnika pustinjaka na škrtoj otočkoj zemlji spomenik je borbi čovjeka s prirodom

Na teško dostupnom terenu, između mora i vrha planine, na otoku Braču smjestio se uistinu jedinstven kompleks. Pustinja Blaca, suprotno zabuni koja bi mogla nastati zbog imena, nema veze ni s pijeskom ni devama, već je jedinstveno mjesto na kojem su nekad živjeli redovnici pustinjaci. Ovaj je fascinantan kompleks napušten tek 1963., kad je preminuo posljednji pustinjak, a danas je cijelo pustinjačko naselje uređeno u zanimljiv muzej i jedna je od najznačajnijih kulturno-povijesnih atrakcija u zemlji.

Pustinja Blaca nalazi se na južnoj strani otoka Brača, pod obroncima Vidove gore, između Bola i Milne. Na ovom su teškom terenu redovnici pustinjaci kroz stoljeća izgradili impresivan kompleks, čiji se dijelovi dobro mogu vidjeti i danas. Kompleks je imao samostan, stambene i gospodarske zgrade, zvjezdarnicu koja otkriva tajne nebeskog svoda te biblioteku koja čuva dragocjena znanja.

Danas su sačuvani i izloženi brojni predmeti koji posjetiteljima približavaju neobičan život koji su vodili. Pustinjački samostan na tom se mjestu razvio u 16. stoljeću, nakon što su dvojica popova glagoljaša špilju Ljubitovica preuredili u mjesto za stanovanje. Posljednji pustinjak i upravitelj samostana Blaca bio je astronom Don Nikola Miličević koji je umro 1963. i iza sebe je ostavio vrijednu ostavštinu, poput teleskopa, gramofona, klavira…

Začetak pustinje bila je kamenjem pregrađena pećina – prvo sklonište poljičkih svećenika, navodi na svojim web stranicama Centar za kulturu Brač. Uz strmu liticu vrijedni su pustinjaci dozidali crkvu i samostan, stambene i gospodarske zgrade, a prostrane šume pretvorili u bogate vinograde i maslinike. Pravo je čudo kako su se stanovnici Blaca borili s divljom prirodom i škrtim otočkim zemljištem i održali u takvim uvjetima puna četiri stoljeća.

Ono što pustinji Blaca danas daje posebnu čar je činjenica da do nje možete doći samo pješice. Jedan je mogući put s morske strane, iz uvale Blaca, koji traje između 30 i 40 minuta, ovisno o brzini i kondiciji, a drugi je s kopnene strane. Da, dio puta svakako ćete proći automobilom, no u jednom trenutku morat ćete ga parkirati i nastaviti pješice.