IDEJA ZA LJETOVANJE
Nevjerojatna pravilna kupola koja izvire iz šume sveto je mjesto za 20 indijanskih plemena i raj za penjače i planinare
Oblik je prilično nevjerojatan. Na prvu se čini da je riječ o ogromnoj skulpturi stvorenoj ljudskom rukom, ali pažljivijim promatranjem postaje jasno da je ovo priroda baš tako zamislila i oblikovala. Đavolji toranj u Sjedinjenim Američkim Državama, u državi Wyoming, visok je 265 metara, a njegov je vrh kao odrezan, površine oko 55×90 metara. Ova prirodna atrakcija krije priču koja je oduvijek intrigirala ljude, a ne propuštaju ju posjetiti penjači, avanturisti i turisti koji su na proputovanju ovim dijelom Amerike.
PRVI NACIONALNI SPOMENIK U SAD-U TAJ JE STATUS DOBIO 1906. GODINE
Đavolji toranj prvi je nacionalni spomenik u SAD-u, a taj mu je status dodijelio predsjednik Theodore Roosevelt 1906. Njegovo zlokobno ime rezultat je lošeg i neuspjelog prijevoda. Legenda, naime, kaže da planina nije “dom đavla”, već utočište od medvjeda. Ovaj je toranj sveto mjesto za više od 20 indijanskih plemena. Današnji je naziv nastao tijekom ekspedicije 1875. godine. Tada je zapovjednik koji je vodio ekipu zapisao da domorodačka plemena ovo mjesto zovu “kula zločestog boga”, što je on modificirao u Đavolja kula, ili Đavolji toranj.
ZLOKOBNO IME REZULTAT JE LOŠEG PRIJEVODA
Rane karte, međutim, pokazuju da se ova neobična formacija označavala kao Bear Lodge, što znači “dom medvjeda”. Druga imena koja su indijanska plemena koristila također spominju medvjede, a koristili su i imena koja u prijevodu znače “kameno drvo” i “velika siva truba”. Neki tvrde da je zapovjednik dobio loš prijevod domorodačkog imena, drugi da je on sam namjerno promijenio ime. Što je istina, do danas se ne zna. Kad je mjesto proglašeno nacionalnim spomenikom, upisano je službeno ime Đavolji toranj, ili na engleskom “Devils Tower”. I tako je to ime ostalo.
NA VRHU RASTE MAHOVINA, AUTOHTONE TRAVE, KAKTUSI…
Interesantan oblik stijene poslastica je za geologe. Oni pretpostavljaju da je počela nastajati prije 40 milijuna godina, kad je “izbila” iz zemlje po snagom lave. Današnji oblik je poprimala godinama, stoljećima i milenijima pod utjecajem hlađenja magme, kiše, snijega i vrućine. Kiša i snijeg i danas nagrizaju sedimentne stijene koje okružuju podnožje tornja. Dijelovi se i danas neprestano lome i otpadaju, a u njegovu podnožju leže gomile slomljenih stupova, većeg i manjeg kamenja, sipara…
Njegov vrh, međutim, nije gola stijena. Na vrhu blago kupolastog oblika danas rastu autohtone trave, kaktusi, grmovi, a svoj su dom tamo našle vjeverice, miševi, štakori i pokoja zmija. U podnožju se mogu vidjeti prerijski psi, jeleni i razne ptice.
DO VRHA VODI PLANINARSKA STAZA I DVA UREĐENA PENJAČKA SMJERA
Đavolji toranj danas je omiljeno odredište za penjače, koji su i najčešći posjetitelji. Postoji i planinarska staza duga oko dva kilometra, te su uređena dva penjačka smjera. Na području oko tornja nema restorana i mogućnosti za smještaj, no dozvoljeno je kampiranje i priređivanje piknika što posjetitelji rado koriste. Od 1937. zabilježeno je šest smrtnih slučajeva, tri su se dogodila pri usponu, a troje je ljudi stradalo prilikom spuštanja s tornja.
