Neprocjenjivo arheološko blago većinu je vremena prekriveno jezerom, zovu ga i “španjolski Stonehenge”, iako je od njega stariji nekoliko tisuća godina

Kada je prije nekoliko godina ovaj nevjerojatan spomenik iz davne prošlosti nakon niza desetljeća ponovno ‘osvanuo na suhom’, o toj su vijesti izvijestili najpoznatiji svjetski mediji i novinske agencije. Uostalom, kako i ne bi. Ne viđa se baš svaki dan nevjerojatni Dolmen de Guadalperal, odnosno ‘španjolski Stonehenge‘, kako ga ponekad nazivaju zbog sličnosti sa svjetski poznatim originalom u Ujedinjenom Kraljevstvu, od kojeg je stariji čak nekoliko tisuća godina! Naime, većinu vremena, osim u doba iznimne suše, ‘blago Guadalperala’, što je još jedno od imena koje mu je nadjenuto, prekriva voda tamošnjeg akumulacijskog jezera.

BISER MAROKAFascinantan i intenzivan "crveni grad", dom najluđeg trga i najljepšeg vrta na svijetu, uvukao mi se pod kožu: spaja kaos i red, povijest i eleganciju, ruralno i urbano

Nastavi čitati

DREVNI SPOMENIK OTKRIVEN 1926. GODINE

Dolmen de Guadalperal star je oko sedam tisuća godina, a i dan danas predstavlja pojam fascinacije ne samo za javnost, već i za stručnu zajednicu koja zagovara njegovo preseljenje na suho i sigurno, no o tome malo kasnije. Arheološko nalazište nalazi se kod grada Peraleda de la Mata u regiji Campo Arañuelo na istoku Extremadure u Španjolskoj, unutar akumulacijskog jezera Valdecañas na rijeci Tajo. Sam pojam ‘dolmen’ označava megalitsku grobnicu s jednom komorom, a Dolmen de Guadalperal otkriven je 1926. godine. Otkrio ga je njemačko-španjolski arheolog Hugo Obermaier, koji je istraživao to područje od 1925. do 1927. godine.

Nekoliko desetljeća kasnije, 1960-ih godina, to je arheološko nalazište potopljeno prilikom izgradnje spomenutog akumulacijskog jezera u sklopu projekta razvoja ruralnog područja. Dolmen nije bio jedini drevni spomenik koji je tom prilikom potopljen, a to poplavljivanje nanijelo mu je nepopravljivu štetu. Srećom, Obermaier i njegov tim izradili su preslike rezbarija na tamošnjim kamenim blokovima koji su naknadno objavljeni.

VIŠE OD SUNCA I MORAOvdje je povijest utkana u svaki kamen: istražite prekrasne stare utvrde i moćne tvrđave u Dalmaciji koje čuvaju nevjerojatne priče

Nastavi čitati

KVARCITNI PRSTEN OKRUŽUJE 144 MONOLITA

Dolmen se, od kada je poplavljen, javnosti ‘prikazao’ svega nekoliko puta. Danas je od nekadašnjeg kompleksa ostao ‘prsten’ od kvarcita promjera 35 metara koji okružuje središnji dio spomenika, odnosno 144 granitnih blokova, od kojih mnogi više ne stoje uspravno. Ti su blokovi nekada podupirali ogromni vršni kamen te tumul, odnosno zemljani ili pak šljunčani humak. Oba elementa ‘razmontirana’ su tijekom Obermaierovih iskapanja.

U tu središnju, tako nadsvođenu komoru, vodio je pak 1,4 metar širok i 21 metar dugačak hodnik, na kraju kojeg se nalazio dva metra visoki menhir, odnosno monolit s rezbarijama specifičnog oblika. Neki tvrde da je riječ o zmiji, inače čestom motivu na spomenicima tog tipa koje pronalazimo diljem Europe, a drugi da se radi o prikazu rijeke Tajo te, samim time, jednoj od najstarijih realističnih zemljopisnih karata ikada. Na lokalitetu su pronađeni i ostaci iz rimskog doba, ali i naselje za koje se smatra da je nastalo u doba izgradnje samog spomenika, u kojem su vjerojatno boravili radnici. Smatra se da je dizajn dolmena uvelike vezan i uz kretanja te položaj sunca.

UTJECAJ KONSTANTNOG PLAVLJENJA I NEKONTROLIRANIH DOLAZAKA TURISTA

U svojoj punoj slavi spomenik je, nakon više od pet desetljeća pod vodom, osvanuo u ljeto 2019. godine, od kada se Pirenejski poluotok suočava s najvećim sušama u zadnjih 1200 godina. Od tada se nanovo pojavljivao svakog srpnja, a zatim bi ga voda jezera iznova prekrila u rujnu. Upravo to djelovanje vode štetno se održava na sam spomenik, kao i nekontrolirane posjete turista. Stoga postoji apel da se cijeli spomenik preseli na sigurno, odnosno trajno suho tlo. Upravo to je bilo učinjeno s tzv. hramom mramora (Templo Los Mármoles) koji je preseljen na sigurno prije izgradnje akumulacijskog jezera, dok je ostatak zdanja rimskog grada Augustóbriga, baš kao i ‘španjolski Stonehenge’ progutala voda.