U iščekivanju bijelog dima
Nekoć živahno i prosperitetno mjesto danas je grad duhova koji turisti obožavaju: „Sve je nestalo u samo 20 godina”
Nije nikakva tajna da gradovi duhova često privlače pažnju i ostavljaju nas bez daha. Kroz njihove napuštene zgrade, ulice i trgove doslovno možemo zakoračiti u prošlost i doživjeti kako je nekada davno izgledao život na tim mjestima. Svaka fasada i napuštena trgovina čuva priču iz prošlih vremena, a takva mjesta često služe kao inspiracija umjetnicima, fotografima i pustolovima u potrazi za inspiracijom i melankoličnom atmosferom koja potiče kreativnost. A upravo jedno takvo mjesto pronašli smo u pustinjskom području Namibije koje je nekoć bilo vrijedno nalazište dijamanata. Grad Kolmanskop danas svjedoči o brzom usponu i padu koji su povezani s otkrićem dragog kamenja i ostavlja snažan dojam na sve koji ga posjete.
PRIČA O ZABORAVLJENOM DIJAMANTNOM OTKRIĆU IZ PROŠLOG STOLJEĆA
Prije više od jednog stoljeća, točnije 1908. godine, jedan namibijski radnik obavljao je svoj svakodnevni posao čišćenja željezničkih tračnica koje su bile prekrivene pijeskom. Tog sudbonosnog dana, u tihom pustinjskom okruženju, njegovo oko privuklo je bljeskanje svjetlosti s neobičnog kamenja. To sjajno otkriće nije prošlo nezapaženo, jer ga je njegov poslodavac prepoznao kao nešto izvanredno. Bili su to ni manje ni više nego dijamanti, a mladi radnik nije bio nagrađen niti plaćen za svoje veliko otkriće.
Uskoro su na toj udaljenoj lokaciji u pustinji počeli dolaziti istraživači i tragači za blagom. Do 1912. godine niknuo je grad Kolmanskop koji je godišnje proizvodio milijun karata dijamanata, što je u tom periodu iznosilo čak 11,7 posto ukupne svjetske proizvodnje ovih dragulja.
PUSTINJA JE ODJEDNOM POSTALA RAJ, A U GRAD KOLMANSKOP DOLAZILE SU I EUROPSKE OPERNE SKUPINE
Kolmanskop je uskoro postao simbol raskoši i obilja. Unutar ovog grada cvjetale su mesnice, pekare, poštanski uredi i čak tvornica leda. Voda, čija je vrijednost bila jednaka zlatu, stizala je željeznicom. Ova izvanredna lokacija bila je magnet i za europske operne skupine koje su pod zvjezdanim pustinjskim nebom izvodile svoje spektakularne izvedbe.
Istraživači su se brzo obogatili prikupljajući dijamante, no njemačke vlasti, tadašnji kolonijalisti, donijele su odluku da postave strožu kontrolu nad tim gradom. Da bi to postigli, primijenili su oštre mjere i proglasili ogromno područje Namibije zabranjenom zonom. Sve je to dovelo do ograničenog pristupa običnim ljudima, a pravo na daljnje iskopavanje i istraživanje imala je samo jedna tvrtka sa sjedištem u Berlinu.
NO, TA SREĆA NIJE DUGO TRAJALA
Kako piše National Geographic, intenzivno rudarenje iscrpilo je prirodne resurse tog područja već do 1930-ih, a sudbina grada konačno je bila zapečaćena 1928. godine, kada su na plažama na jugu zemlje otkrivena najbogatija nalazišta dijamanata u povijesti. Građani su masovno napuštali Kolmanskop, ostavljajući svoje domove i imovinu iza sebe.
Tijekom idućih dvadeset godina, Kolmanskop je ostao potpuno pust i zaboravljen, doslovno zamrznut u vremenu. Pješčane dine koje su nekada prekrivale željezničke tračnice sada nesmetano ulaze kroz vrata i trijemove ovog zaboravljenog grada, ostavljajući za sobom meke naslage pijeska koje ispunjavaju prostorije koje su nekad bile živahne i ispunjene smijehom.
GRAD DUHOVA DANAS JE POZNATA TURISTIČKA ATRAKCIJA
Lokalna privatna tvrtka po imenu Ghost Town Tours 2002. godine dobila je odobrenje za upravljanje gradom kao turističkom atrakcijom, što je otvorilo vrata posjetiteljima diljem svijeta da istraže neobičnu povijest i fotografiraju ruševine koje su prekrivene slojevima pijeska. Svake godine čak 35.000 turista posjeti ovo područje, što danas doprinosi gospodarstvu obližnjeg obalnog grada Lüderitz.
