Grad u kojem svi stanovnici žive u samo jednoj zgradi, unutar nje imaju školu, crkvu, poštu, bolnicu…

Foto: Shutterstock
piše Putni Kofer

Whittier, slikoviti gradić smješten otprilike 50 kilometara jugoistočno od Anchoragea, najvećeg grada u američkoj saveznoj državi Aljasci, ostavlja posjetitelje bez daha već na prvi pogled svojim tunelom koji se strmo proteže četiri kilometra kroz spektakularnu planinu. Vožnja kroz tunel s jednom trakom može se mnogima činiti tjeskobnom, ali je oslobađajuća za stanovnike Whittiera, koji uređuju svoje živote prema neobičnom voznom redu. Naime, automobili mogu proći samo jednom na sat u oba smjera, a ako se pokušavate vratiti u grad u kasnim noćnim satima, nemate sreće. Ovaj tunel otvara svoja vrata svakog jutra u 7 sati, a zatvara ih u 22 sata, ograničavajući pristup i izlazak iz grada nakon tog vremena.

Emilio je "šaptač pticama", spašava ih, liječi i o njima brine: "Ovaj posao te uči kako živjeti s divljinom, a pritom na nju imati minimalan utjecaj"

STANARI ČAK NE MORAJU NAPUSTITI ZGRADU U KOJOJ ŽIVE AKO TO NE ŽELE

No, ono što doista čini ovaj grad izuzetnim je način života njegovih stanovnika – gotovo svi dijele svoj dom u jednoj grandioznoj zgradi. Fascinantna građevina s 196 stambenih jedinica, poznata kao Begich Towers, duboko je ukorijenjen simbol zajednice. Osim stanova, u njoj se smjestila crkva, pošta, policijska stanica i ambulanta. Kroz sustav tunela, stanovnici imaju pristup gradskoj školi i trgovini, što im omogućuje da provedu tjedne, pa čak i mjesece, bez potrebe za izlaskom van.

SVI GRADE ČVRSTE VEZE, A VEĆINA STANOVNIKA DANAS SE BAVI RIBOLOVOM I TURIZMOM

Begich Towers, lokalno poznat kao BTI, je vjerojatno posljednja stvar koju biste očekivali vidjeti na Aljasci. No, unatoč tome, stanovnici su iznimno povezani, stvarajući čvrste veze unutar svoje zajednice. Zajedno dijele svakodnevne aktivnosti i održavaju život u ovoj skrivenoj oazi. Putovanje na posao u vrijeme špice u Whittieru znači zaustavljanje dizalom na svakom katu. Čak nije potrebno voditi svoju djecu u školu: jednostavno se spustite dizalom u podrum i trčite niz podzemni prolaz nalik bunkeru koji povezuje BTI s društvenom školom Whittier.

Ovaj maleni gradić je dom za oko 220 stanovnika tijekom cijele godine, pri čemu većina njih radi u ribolovu, turizmu i državnim tvrtkama kao što su trajekt i željeznica. No, ljeti se Whittier budi. Između svibnja i rujna, brodovi za krstarenje zastaju dva do tri dana tjedno kako bi posjetitelji mogli uživati u ledenjacima i prirodnim ljepotama tog područja. Godišnje grad posjeti više od 100.000 putnika.

Kultni obrok koji je simbol hedonizma i okupljanja oko stola ima samo jedno pravilo: hrana mora biti ukusna, domaća i pripremljena s ljubavlju

KAKO JE NASTAO GRAD WHITTIER: OD TAJNE VOJNE LOKACIJE DO TURISTIČKE OAZE

Priča o Whittieru započela je nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1941., Simon Bolivar Buckner Jr., zapovjednik Zapovjedništva obrane Aljaske, tražio je mjesto za izgradnju tajnog vojnog objekta za prijevoz vojnika i tereta između Anchoragea i Fairbanksa, gdje su se gradili aerodromi i strateški vojni objekti. Whittier je zadovoljio tri ključna kriterija: imao je pristup dubokoj luci bez leda, prirodnu zaštitu od zračnih napada te topografiju koja nije pogodna za otkrivanje radara.

Vojni odred nazvan H-12 skrivao je više od 1200 ljudi, a njegovo postojanje bilo je obavijeno tajnom: civilima i fotografima nije bilo dopušteno ulaziti. Osim vojarne, objekt je uključivao blagovaonicu, kazalište ili kapelu, sve izgrađeno od drveta, te željezničku infrastrukturu i luku. Nakon završetka rata 1945. godine, planirano je uklanjanje infrastrukture. No, uslijedio je preokret: početak Hladnog rata sa Sovjetskim Savezom 1947. potaknuo je američku vojsku na odluku o jačanju vojne prisutnosti. Planirano je da se u tom “gradu pod jednim krovom” smjesti više od 1000 vojnih pripadnika.

Rezultat je bio izgradnja šesterokatnice Buckner, koja je imala vlastitu kuglanu i čak zatvor. Godine 1957. sagrađena je 14-katna zgrada, namijenjena za smještaj još više vojnog osoblja. Početkom povlačenja vojske 1964. godine, potres je prouzročio značajna oštećenja na luci i željeznici. Dok je zgrada Hodge (preimenovana u Begich Tower) i dalje ostala u upotrebi, Buckner je bio napušten. Na kraju je dobio ime Whittier, u čast američkog pjesnika iz 19. stoljeća Johna Greenleafa Whittiera.

PODIJELI ČLANAK