Jezero koje dijele dvije države nalazi se na 3810 metara nadmorske visine, a mnogi ga smatraju “rodnim mjestom Inka”

Foto: Shutterstock
piše Putni Kofer

Smješteno na granici Perua i Bolivije, na nadmorskoj visini od 3810 metara, mjesto je to koje ruši sve rekorde, plijeni pažnju svojom posebnošću i još uvijek, pokazuje se, čuva iznenađenja u svojoj plavetnoj dubini. Prema najčešćoj definiciji, jezero Titicaca najviše je jezero na svijetu na kojem je moguća komercijalna plovidba. No, ono je mnogo više od toga. Za početak, tu je impozantna statistika. Široko je 65 kilometar, dugo 194 kilometara, prosječne dubine 107 metara. Najdublja točka navodno se nalazi na 280 metara, no neki izvori tvrde da je ipak duboko 305. U njega utječe čak 25 rijeka, a “dom” je ukupno 41 otoka. Titicaca je volumenom – 898 kubičnih kilometara – najveće jezero Južne Amerike.

U kojem hrvatskom gradu živi najviše mladih? U slikovitom rekorderu četvrtina stanovnika ima manje od 20 godina, a svaki peti ima između 15 i 29 godina

JEZERO TITICACA SMATRA SE MITOLOŠKIM RODNIM MJESTOM INKA

Samo ime tog jezerskog rekordera ponekad se prevodi kao “kamena puma”, navodno zato što oblikom podsjeća na pumu u lovu na zeca. No, ima ono i mnogo romantičnijih naziva. Primjerice, “rodno mjesto Inka” ili pak “rodno mjesto Sunca”. Naime, prema mitologiji naroda Inka, prvi kralj Inka po imenu Manco Capac rodio se upravo na tom jezeru u Andama. Prema toj legendi, bogovi su za njega napravili ženu i od njih je poteklo pleme koje je naposljetku izraslo u moćno carstvo Inka. Glavni lik druge predaje o jezeru jest bog Viracocha. Taj mit Inka govori da je on izašao iz jezera i od tamošnjih otoka stvorio sunce i mjesec, a zatim ljude i sva ostala bića.

ARHEOLOZI PRONAŠLI MASOVNI KOMPLEKS NA DNU JEZERA

Inke, ostaci čijih ruševina su vidljivi na obalama, ali i otocima Titicace, nisu bili jedini stanovnici tamošnjeg područja. Svoj život su uz jezero, još prije njih, vezali i drugi narodi, kao što su narodi Pukara, Kolla i Tiwanaku. Primjerice, 2000. godine arheolozi su na dnu jezera pronašli kompleks za kojeg se vjeruje da je star između 1000 i 1500 godina. Navodno je upravo on djelo pripadnika naroda Tiwanaku. Riječ je o ruševinama dugim 200 i širokim 50 metara, koje uključuju selo, 800 metara dugačke zidine, ceste i terase za uzgoj poljoprivrednih kultura.

LABIRINT NA OTOKU SUNCA SLUŽIO KAO CENTAR ZA OBUKU INKA SVEĆENIKA

Vrlo zanimljive priče kriju i otoci 8370 kilometara četvornih velikog jezera. Najveći među njima zove se Isla del Sol odnosno “otok sunca”. Smješten je na bolivijskoj strani jezera (Bolivija, naime, “drži” 44 posto, a Peru 56 posto jezera), a Inke su ga smatrale domom boga sunca Inti.

Kultni obrok koji je simbol hedonizma i okupljanja oko stola ima samo jedno pravilo: hrana mora biti ukusna, domaća i pripremljena s ljubavlju

Njihovoj prisutnosti na tom otoku i danas svjedoče brojne ruševine njihovih građevina. Jedna od značajnijih nalazi se na njegovu sjevernom dijelu, u gradu Challapampa. Radi se o labirintu Chincana za koji se smatra da je služio kao centar za obuku Inka svećenika. U blizini labirinta nalazi se i stijena isklesana u obliku pume koja se pak, vjeruje se, koristila za rituale i prinošenje žrtava. Osim “sunčevim otokom”, bolivijska se strana može pohvaliti i “mjesečevim otokom”, u originalu Isla de la Luna, na kojem se pak nalaze ruševine samostana u kojem su obitavale svećenice.

NAROD URU SVOJE OTOKE IZRAĐUJE OD DIVOVSKE TRSKE

Po pitanju otoka, i peruanska strana ima adute u rukavu. Definitivno se ističe otok Taquile, čiji su stanovnici poznati po izvanrednom umijeću izrade tekstilnih proizvoda. Tkanjem i pletenjem počinju se baviti još od malih nogu, a njihova je vještina uvrštena i na UNESCO popis nematerijalne baštine. Upravo je taj otok, kao i otok Amantani, tijekom španjolske vladavine u 16. stoljeću bio korišten, zbog svoje nepristupačnosti, kao zatvor. Na peruanskoj strani nalaze se i, na turističkoj mapi, vrlo poznati umjetni otoci naroda Uru, izrađeni od vrste divovske trske. Od tog materijala Uru, kojih prema nekim podacima ima oko 1000 te žive na 40-ak otoka, izrađuju i svoje impozantne i neobične brodove.

JEZERO TITICACA UNATOČ VISINI NIKADA NE SMRZAVA

Zanimljivo, klima na Titicaci je, unatoč velikoj visini, ugodna. Jezero, iako se nalazi u Andama, nikada ne smrzava, a velika vodena masa kumuje vlastitoj mikroklimi, koja je toplija i vlažnija od očekivanog. Te okolnosti tamošnjem stanovništvu omogućavaju uzgoj poljoprivrednih kultura kao što su krumpiri i kvinoja te bavljenje stočarstvom, prvenstveno uzgojem alpaka, ljama, ovaca i krava.

RAZINA JEZERA SMANJILA SE ZA NAJMANJE 81 CENTIMETAR

Jezero Titicaca danas se suočava s nizom ugroza. Peruanska je strana još 1978. godine zaštitila zakonom jezero i ono se vodi kao rezervat prirode, a 1997. godine proglašeno je i područjem koje štiti Ramsarska konvencija posvećena zaštiti močvara. No, unatoč tome, izazovi za tamošnjih 530 životinjskih vrsta, od kojih su njih čak 90 posto endemske, su golemi. Na popisu ugroženih vrsta sada se nalaze i vodena žaba Titicaca koja može narasti čak do 60 centimetara i postići težinu od jednog kilograma te Titicaca neleteći gnjurac.

U jezero Titicacu ulijeva se čak 25 rijeka, a osim njih “pune” ga i ledenjaci i oborine. S druge strane, iz njega vodu odvodi samo jedna rijeka, Desaguadero, i ona je zaslužna za samo pet posto gubitka vodene mase. Sva ostala voda jezera Titicace gubi se isparavanjem, a ono, zahvaljujući globalnom zatopljenju, postaje sve veći problem. Istodobno, kišna sezona postaje sve kraća. Primjerice, 2009. godine je utvrđeno da se razina vode u jezeru smanjila za 81 centimetar. Tamošnjem ekosustavu prijete i sve veće razine zagađenja zbog rasta gradova na obalama jezera te uvođenje novih, neautohtonih životinjskih vrsta.

PODIJELI ČLANAK