Jezivo i tužno mjesto zabranjeno za djecu, trudnice i one koji imaju problema sa srcem: ispod “grada svjetla” i danas se nalaze kosti milijuna ljudi

Foto: Getty Images
piše Putni Kofer

Sam spomen na njih izaziva znatiželju, strahopoštovanje, a čak možda i malo (ili više) straha kad se pomisli na ogroman, za javnost najvećim dijelom zatvoreni, podzemni svijet kojeg su dio. One su jedna od najpopularnijih atrakcija Pariza, jedna od najslavnijih, ali i najvećih kosturnica na svijetu, povrh toga i jedna od rijetkih koja se nalazi u podzemlju. Riječ je o, kako zovu tu kosturnicu, ‘Pariškim katakombama’, koje se nalaze na dubini od 20 metara ispod romantične površine glavnog grada Francuske. Pariške katakombe danas su posljednje počivalište ostataka čak šest milijuna ljudi. Neizostavno su odredište brojnih turista koji posjećuju grad ljubavi i kriju pregršt zanimljivosti koje (vjerojatno) niste znali…

Europska unija daje 35 tisuća besplatnih karata za putovanje vlakom po Europi! Evo tko se sve može prijaviti i koji su uvjeti

KOSTURNICA NASTALA PO UZORU NA RIMSKE KATAKOMBE

Povijest Pariških katakombi seže u 18. stoljeće, kada su pariške vlasti počele osjećati ‘pritisak’ broja preminulih građana. Naime, kako je grad rastao i kako je gradnja uzimala maha, svako malo bi došlo do raskopavanja grobnica. I najveće pariško groblje, Le cimetière des Innocents, ‘pucalo je po šavovima’ i počelo predstavljati javnozdravstveni problem. Godine 1786. domislili su se idućeg rješenja. Po uzoru na rimske katakombe, iskopat će ostatke preminulih gdje treba i prenijeti ih na lokaciju koja se (u to doba) nalazila izvan samog grada, a koja je bila pristupačna – napuštene galerije i prolazi kamenoloma Tombe-Issoire.

KOSTI PREMINULIH ISKOPAVALI I PRENOSILI POD OKRILJEM NOĆI

Bio je to ozbiljan posao. Stotine grobara taj su zadatak obavljale narednih 12 godina. Priča kaže kako su posao iskopavanja kostiju te transporta istih obavljali po noći kako bi izbjegli reakcije građana i crkve. Za taj je dio pothvata, prebacivanje kostiju, bio zadužen Charles Axel Guillaumot, inspektor u Odjelu za opću inspekciju kamenoloma, tijela koje se brinulo za opstojnost napuštenih kamenoloma nakon nekoliko incidenata propadanja površinskog sloja zemlje.

Prenesene kosti su isprva bile samo bacane u bivši kamenolom i nisu bile organizirane. No, onda se na sceni pojavio jedan drugi čovjek, Louis-Étienne Héricart de Thury, koji je nadzirao ‘renovaciju’ gradske kosturnice. Pod njegovim vodstvom, kosti su bile uredno i pažljivo poslagane. Kosturnici je dan ‘umjetnički štih’ i ona je pretvorena u atrakciju koja i dan danas preispituje naš odnos sa smrću. Prvi organizirani obilasci kosturnice bili su organizirani još 1809. godine, a posljednje su kosti u nju položene 1860. godine.

Ovaj je grad doslovno "sakrio" autobusnu liniju od turista jer ju zbog gužvi lokalci nisu mogli koristiti! Samo je nestala s Google karata…

KOSTURNICA JE DIO OGROMNOG PODZEMNOG SVIJETA

No, ono što je apsolutno fascinantno jest to da je pariška gradska kosturnica samo dio ogromnog podzemnog svijeta koji se skriva ispod površine Pariza. Naime, one su samo dio labirinta prolaza u podzemlju grada, dugačkih najmanje 300 kilometara (točni razmjeri tog misterioznog svijeta nisu poznati), od kojih je najveći dio van dosega javnosti (iako postoje ljudi koji ih, pod rizikom kazne, istražuju).

OD POKRETA OTPORA DO UZGOJA GLJIVA

Zanimljivo, taj je podzemni labirint nekada bio potpuno otvoren za javnost. No, u njemu se bilo i iznimno lako izgubiti. Postoje priče o ljudima koji su krivo skrenuli i čiji su se ostaci tražili još godinama. Kroz te podzemne prolaze i tunele svojedobno je, primjerice, izvršena i poprilično nevjerojatna pljačka vina vrijednog 300 tisuća dolara. Ponekad je taj misteriozni labirint služio i kao mjesto zabave, a u njemu je čak niknulo i kino.

Isto tako, tunele su u Drugom svjetskom ratu koristili i pripadnici Pokreta otpora, a u njima su se uzgajale i gljive. Prema jednoj od priča koja pak se veže uz samu kosturnicu, nakon ponoći u njoj se događa nešto vrlo čudno. Zidovi ožive i glasovi preminulih vabe one koji se zateknu u kosturnici u ostatak podzemnog svijeta, sve dok više nije moguće pronaći izlaz. Srećom, na stropu kosturnice je iscrtana i crna linija koja je služila kao svojevrsni putokaz koji će te, ako je slijediš, dovesti do izlaza.

POSJETITELJE ČEKA 1,5 KILOMETARA DUG OBILAZAK

Bez obzira na niz priča koje se vežu uz Pariške katakombe, valja imati na umu da je ipak riječ o kosturnici koja služi kao posljednje počivalište milijuna ljudi i da to mjesto zaslužuje poštovanje. Zainteresirani danas mogu istražiti prolaze kosturnice u duljini od 1.5 kilometara, a vođeni obilazak traje oko sat vremena. Tijekom obilaska posjetitelji prevale 243 stepenice, 131 za dolje i 112 za gore.

Također, na službenim stranicama katakombi se navodi kako nije omogućen pristup osobama u invalidskim kolicima te kako ne preporučuju ulaz osjetljivim osobama, trudnicama, osobama koje imaju problema sa srcem ili dišnim sustavom. Djeca koja su mlađa od 13 godina moraju biti u pratnji odraslih (uz objašnjenje da pogled na kosti može biti intenzivan). Isto tako, savjetuju oni koji su bili, imajte na umu da će vas u kosturnici dočekati niski stropovi i tišina.

PODIJELI ČLANAK