Neće ostati gladni
Mjesta
Legendarno mjesto u Parizu: knjižara u kojoj su među policama s knjigama besplatno spavali mladi pisci, umjetnici i boemi
Između polica pretrpanih knjigama bili su ugurani madraci, spojene klupe služile su kao ležajevi. U pariškoj knjižari Shakespeare and Company, vjerojatno najneobičnijoj na svijetu, od otvaranja 1951. godine spavalo je oko 30 tisuća mladih pisaca i umjetnika, i onih koji su se tako osjećali.
KNJIŽARA SHAKESPEARE AND COMPANY: UTOČIŠTE UMJETNIČKIM DUŠAMA
Među brojnim tada nepoznatim umjetničkim dušama koje su utočište našle među policama knjiga na obali Seine našla su se i brojna imena za koja se kasnije itekako čulo. Alan Sillitoe, Robert Stone, Kate Grenville, Sebastian Barry, Ethan Hawke, Jeet Thayil, Darren Aronfsky, Geoffrey Rush, David Rakoff, samo su neka od imena koja navodi službena web stranica knjižare.
Od svakog se posjetitelja tražilo samo tri stvari: da pročitaju jednu knjigu dnevno, da pomognu u poslovima u knjižari nekoliko sati i napišu jednu stranicu autobiografije. Do danas je prikupljeno na tisuće i tisuće stranica najrazličitijih biografija koje čine veliku i vrijednu arhivu koja priča jedinstvenu priču o generacijama pisaca, putnika, umjetnica i sanjara koji su ostavili iza sebe dijelove svojih životnih priča.
KNJIŽARA JE BILA CENTRALNO MJESTO PARIŠKOG UMJETNIČKOG I BOEMSKOG ŽIVOTA
Knjižara Shakespeare and Company prodaje knjige na engleskom jeziku, nalazi se na lijevoj obali Sene, točno preko puta Notre Damea. Osnovao ju je 1951. Amerikanac George Whitman u staroj zgradi iz 17 stoljeća, u kojoj je nekad bio smješten samostan. Najprije se zvala Le Mistral, a Whitman joj je promijenio ime u današnje 1964. na četiristotu godišnjicu Shakespeareova rođenja, u čast istoimene legendarne knjižare koju je osnovala Sylvia Beach. Njezino je carstvo knjiga desetljećima bilo mjesto okupljanja nekih od najvećih pisaca tog vremena, poput Joycea, Hemingwaya, Fitzgeralda, Eliota, Pounda, ali i vodećih francuskih spisatelja.
George Whitman želio je u svojoj knjižari zadržati duh po kojoj je Sylvijina bila poznata, i uspio je. Knjižara je ubrzo postala centralno mjesto umjetničkog i boemskog života u Parizu. Kad je bio u ranim dvadesetima, tijekom godina velike gospodarske krize, krenuo je u avanturu s 40 dolara u džepu. Obišao je veći dio SAD-a, Srednje Amerike, Meksika, uvelike zahvaljujući velikodušnosti ljudi koji su mu izlazili u susret. To je iskustvo inspiriralo njegovu filozofiju za ostatak života: “ne budi negostoljubiv prema neznancima, možda je netko od njih prerušeni anđeo”.
Od prvog je dana pozvao pisce, umjetnike i intelektualce da spavaju među policama i hrpama knjiga. Jako mu je bilo važno zajedništvo i svoju je knjižaru nazivao “socijalističkom utopijom skrivenom među knjigama”.
Hramovi ljepote i umjetnosti: znate li koje su najljepše knjižnice u Europi?
Iako polako gube bitku s elektronskim i audio knjigama, knjižnice su oduvijek bile središta ljudskog intelektualnog napretka. Unutar njihovih zidova skrivaju se na tisuće različitih svjetova koji samo čekaju da budu otkriveni, a čak je i veliki Jorge Luis Borges rekao da zamišlja kako raj pomalo nalikuje knjižnici. Od baroknih zidova, preko skrivenih prolaza pa sve do rijetkih rukopisa – ovo su najljepše knjižnice u Europi!