Njemačko selo izgubljeno u Argentini: stanovnici jedu gulaš, kobasice i šnicle, piju pivo i pričaju njemačkim jezikom

Foto: Shutterstock
piše Putni Kofer

Kućice s drvenim gredama, prozori prepuni šarenog cvijeća, ručno oslikani ukrasi, ulični natpisi na njemačkom jeziku, restorani koji poslužuju obilan gulaš, kobasice i šnicle… Zaboravite na Njemačku i Europu, jer upravo se nalazite u očaravajućem gradiću smještenom u dubinama argentinskih planina, gdje svaki korak izgleda kao ulazak u drugu dimenziju iz bajke.

U kojoj je državi najveća minimalna plaća? Rekorder je europska zemlja u kojoj nitko ne radi za manje od 2500 eura

Sa svojih 1500 stanovnika, La Cumbrecita je savršena replika Bavarske usred daleke Argentine, a priča koja stoji iza izgradnje ovog planinskog mjestašca je zaista nevjerojatna. Nastala je kao rezultat eksperimenta u 1930-ima, kada je grupa švicarskih i njemačkih turista odabrala ovo mjesto kao idealno utočište od vanjskog svijeta. Odlučili su stvoriti oazu koja će podsjećati na njihovu domovinu, istovremeno udaljenu od uobičajene svakodnevice.

LA CUMBRECITA: OD STJENOVITOG KRAJOLIKA DO RAJSKOG GRADIĆA KOJI JE DIZAJNIRAN U NJEMAČKOM STILU

Čovjek koji stoji iza projekta bio je Helmut Cabjolsky, rođeni Berlinčanin koji je radio kao građevinski inženjer za njemačkog industrijskog diva Siemens kada je 1932. prebačen u Buenos Aires. Njega i njegovu obitelj nisu impresionirale plaže u blizini glavnog grada, i žudjeli su za planinama.

Kad ih je prijatelj pozvao na svoju udaljenu farmu u blizini Córdobe, drugog po veličini grada u zemlji, putovali su prvo vlakom, zatim automobilom i na kraju konjima jer nije bilo cesta. “Kad su stigli ovamo, bili su zadivljeni ljepotom mjesta, svime, rijekama i prirodnim ljepotama koje je to područje imalo”, ispričala je prije nekoliko godina Ingrid Cabjolsky za CNN, Helmutova unuka, koja vodi restoran u gradu nazvan po njemu.

Najljepši dvorci u Europi čuvari su prošlosti i intrigantnih priča: ovih deset svaki zaljubljenik u povijest mora posjetiti barem jednom u životu

Kad je Helmut kupio 500 hektara 1934. godine, na stjenovitom krajoliku nije bilo gotovo nikakve vegetacije, malo trave i jedva da je bilo drveća. Organizirao je dolazak članova obitelji iz Njemačke kako bi pomogli u izgradnji prvih domova, kao i dječjeg vrtića.

Naposljetku su posadili tisuće stabala u pjeskovito tlo, stvorivši impresivnu šumu koje nema nigdje drugdje u Argentini osim na ovom komadiću zemlje u planinama Sierra Grande. Helmut je počeo prodavati parcele zemlje obiteljskim prijateljima. Jedini uvjet bio je da svoje domove dizajniraju u stilu švicarskog, njemačkog ili austrijskog sela.

ALPSKI UGOĐAJ U ARGENTINSKIM PLANINAMA

Nastavio je raditi za Siemens, projektirajući 300 mostova diljem zemlje. S vremenom su njegovi prijatelji i obitelj izgradili ceste, doveli struju i napravili druga infrastrukturna poboljšanja. Ubrzo je malo selo niknulo na oko 1524 metra iznad razine mora.

Ingridin otac vodio je inicijativu da se to mjesto razvije u turističko odredište. To je još uvijek mali grad, ali postoje toplice u drvenoj kolibi, nekoliko restorana koji poslužuju mješavinu njemačke i argentinske kuhinje te vođene šetnje do idiličnih kaskada duž kristalne rijeke Almbach.

Posjetitelji ovdje prvo čuju španjolski kada uđu u trgovine, ali neke obitelji još uvijek govore njemački u svojim domovima. Ljeto je ispunjeno festivalima koji slave njemačku hranu, glazbu i tradiciju. Ingridin restoran, alpska kućica s niskim krovom i širokim pogledom na planine s terase, istovremeno je i njezin dom i gradski muzej. Zidovi su mu prekriveni starim fotografijama i uokvirenim dokumentima koji prikazuju razvoj grada.

ŠETNJE U PRIRODI I ZIPLINE AVANTURE: AKTIVNOSTI KOJE PRIVLAČE TURISTE U LA CUMBRECITU

Osim kulturnog šarma, turisti u La Cumbrecitu dolaze i zbog mira. Pješačke staze šire se iz središta grada, zipline se probija kroz krošnje šume, dok konji vode turiste uz rubove šume, omogućujući im jahanje u potpuno drugačijem planinskom krajoliku.

Čak i u samom centru grada vlada mir. La Cumbrecita je jedini argentinski grad organiziran isključivo za pješake, što je jedna od niza mjera koje su lokalni čelnici poduzeli tijekom godina kako bi zaštitili okoliš. Ova oaza gotovo potpuno ovisi o obnovljivoj energiji i kompostira većinu svog organskog otpada, stvarajući tako gotovo samodostatnu zajednicu.

PODIJELI ČLANAK