Povijest uklesana u sol
Na vrhu „lavlje stijene“ koja se uzdiže iz guste džungle nekad je bila raskošna kraljevska palača, a mjesto se danas smatra osmim svjetskim čudom
Za slučaj da vas netko probudi usred noći i kaže ‘spakiraj se, ideš na Šri Lanku’ ovo je jedino pitanje koje biste trebali postaviti: Idemo li na Sigiriyu? Karikiramo, naravno, no samo zato što želimo naglasiti dvije stvari. Prvo, da je Sigiriya ili Lavlja stijena jedna od najpoznatijih atrakcija otočne države, a drugo da izgleda kao nešto što postoji samo u snovima. No, ona je vrlo stvarna. Uzdiže se iz guste džungle, a predstavlja impozantnu ‘simbiozu’ 200 metara visoke granitne stijene i ljudskog umijeća gradnje, među ostalim i stubišta uz koje se ‘protežu’ gorostasne lavlje šape.
Upravo zbog toga, svoje nevjerojatne vrijednosti u smislu drevnog urbanističkog planiranja, nalazi se i na popisu svjetske baštine, a obavezna je stanica turista koji posjećuju Šri Lanku. Sigiriyu mnogi opravdano smatraju osmim svjetskim čudom.
NEZAKONITI KRALJ U ZIDU JE ZATOČIO SVOG OCA I PUSTIO GA DA UMRE
Mjesto takvog tipa, nekako je za očekivati, skriva nevjerojatnu priču. U slučaju ove nadasve neobične utvrde na stijeni, inače smještene u istoimenom gradu nedaleko od Dambulle u središnjoj provinciji Šir Lanke, to je doista točno. Kompleks je dao izgraditi kralj Kassapa koji je vladao od 477. do 495. godine. Tu je lokaciju odabrao zato što mu je odavala osjećaj sigurnosti.
Kada je Kassapa, sin kralja Dhatusena, doznao da će tron naslijediti njegov brat Moggallan, brata je otjerao u Indiju, a oca zatočio, navodno u zidu gdje je ovaj naposljetku i skončao. Moggallan je obećao osvetu, pa se Kassapi kraljevski kompleks na vrhu stijene sa strogo kontroliranim ulazima činio sasvim logičan i opravdan. Navodno je, kaže predaja, cijeli kompleks izgrađen u nevjerojatnih sedam godina.
ZID OGLEDALA, FRESKE, OSTACI VELIČANSTVENIH LAVLJIH VRATA…
Ionako impozantni kompleks kraljevske palače može se pohvaliti s vlastitim atrakcijama. Jedna od njih su freske, odnosno slike žena s cvijećem u rukama na velikom zidu. Prema nekim izvorima, zid je krasilo takvih 500 slikarija. Danas ih se može vidjeti svega 22, koje su 1970-ih godina dijelom restaurirane. Na zidu prikazane žene navodno su bile žene samog kralja. Druga atrakcija je tzv. zid ogledalo. U doba kralja Kassape taj je zid navodno bio toliko ulašten da je ovaj u prolazu mogao u njemu vidjeti svoj odraz.
Treća je atrakcija, po kojoj je cijeli kompleks navodno i dobio ime, potencijalno i najimpresivnija, barem sudeći po onome što je od nje ostalo. Naime, radi se o lavljim vratima, jednom od ulaza na putu do vrha stijene, odnosno do palače. Danas ga ‘krase’ samo ogromne skulpture lavljih šapa. Nekada su stube vodile direktno u i kroz usta gorostasnog lava.
STIJENA JE POTPUNO NAPUŠTENA U 14. STOLJEĆU, OTKRIO JE BRITANAC
Prije nego je kontroverzni kralj preuzeo stijenu i na njoj izgradio svoju kraljevsku palaču, tamo je bio budistički samostan. Toj prvobitnoj funkciji lokacija se vratila nakon njegove smrti, no u 14. stoljeću lavlja je stijena potpuno napuštena. Takva je, prepuštena propadanju, stajala sve do 1830-godina. Tada ju je ‘otkrio’ britanski bojnik Jonathan Forbes, dok je jahao na konju tim područjem.
NA POPISU SVJETSKE BAŠTINE OD 1982. GODINE
Na popis svjetske baštine Sigiriya je upisana 1982. godine. Smatra se nevjerojatnim primjerom urbanističkog planiranja. Cijeli kompleks uključuje i različite vrste vrtova, od terasastih do vodenih, zatim kanale, brane, jezera i fontane te podzemne pumpe zahvaljujući kojima se vrtovi i dan danas navodnjavaju.
Do vrha stijene, odnosno ostataka kraljevske palače vodi ukupno 1200 stepenica, a uspon se – pošto nije najlakša stvar na svijetu – savjetuje ili rano ujutro ili poslijepodne, kada su gužve manje. Ovisno o fizičkoj spremi, broju posjetitelja i stankama za fotografiranje i razgledavanje, za uspon do vrha Sigiriye treba od jednog do tri sata.
