Ovaj nerazvikani dio Hrvatske sve je popularnije odredište za odmor i izlete! Ovih nekoliko mjesta u Dalmatinskoj zagori bilo bi šteta propustiti

Prekrasni otoci, morska obala, plaže i kamenite mediteranske ulice prepoznatljivi su motivi Dalmacije, no ta južna regija ponosi se i biserom skrivenim iza planina Biokovo, Dinara i Mosor koji čine prirodnu granicu između morskog i kopnenog dijela Dalmacije. Dalmatinska zagora je zbog blizine mora sve popularnije odredište za odmor i izlete, pa bilo da se uputite upravo tamo ili ju posjetite na koji dan tijekom obilaska južnijeg dijela zemlje, nećete požaliti. Mjesto je to bogate povijesti, prirodnih ljepota, idealno za aktivni odmor i uživanje u izolaciji daleko od najprometnijih turističkih mjesta. Ovih nekoliko mjesta u Dalmatinskoj zagori bilo bi šteta propustiti.

Sinj je prijestolnica “carstva vode, polja i kamena”. Grad nevjerojatne i jake tradicije, smješten u srcu Dalmatinske zagore, kojih 30-ak kilometara od mora. Okružen je Kamešnicom, Svilajom i Dinarom, smješten na rubu Sinjskog polja kojim gospodari divna Cetina… Grad je to poznat i po viteškom turniru koji je upisan i na popis nematerijalne svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a, ali i grad u kojem se blagdan Velike Gospe slavi kao nigdje drugdje.

Na službenim stranicama grada, opisuju ga kao mjesto ‘koje spaja esenciju Mediterana s grubošću Dalmatinske zagore’, a koji se prometnuo i u jednu od turističkih atrakcija područja. Za to je uvelike zaslužna slavna Sinjska Alka, tradicionalna viteška igra koja se svake godine održava prve nedjelje u kolovozu. Poznata viteška igra utemeljena je u čast zaštitnice Sinja, Gospe Sinjske, kao zavjet odanosti jer je ona, kaže predaja, otjerala Osmanlije. Sve se u toj igri ‘vrti’ oko alke – dva koncentrična željezna kruga (mali i veliki) povezana s tri kraka koji prostor između ta dva kruga dijele na tri dijela. Alkari, naoružani kopljem i na konju, u galopu, ‘gađaju’ alku i skupljaju bodove. Pobjednik s njih najviše skupljenih u ukupno tri trke je slavodobitnik. U slučaju izjednačenja, slijedi pripetavanje.

Mimo Alke, drugo veliko godišnje događanje za koje grad Sinj živi također je u kolovozu. Riječ je o proslavi blagdana Velike gospe. Naime, Sinj je jedno od najvećih marijanskih svetišta u Hrvatskoj te se u taj grad, uoči i tijekom tog blagdana, slijevaju horde hodočasnika kojima je cilj pokloniti se pred Čudotvornom Gospom Sinjskom u istoimenoj crkvi u gradu. Ta se slika na sam blagdan, u procesiji, iznosi iz crkve, a datira iz 15. ili 16. stoljeća, no ne zna se tko je njezin autor. Sama crkva Čudotvorne Gospe Sinjske i inače je jedno od najpopularnijih zdanja u gradu, a krasi je zvonik visok 43,5 metara. Nedaleko od nje nalazi se i skulptura djevojke koja pije vodu na izvoru, tzv. Luca.

Nedaleko od dalmatinske obale, od koje ga dijeli moćno Biokovo, smjestio se Imotski. Ovaj biser Dalmatinske zagore okružen je prekrasnim prirodnim fenomenima, njegove su ulice pune mediteranskog šarma, a Imotska krajina, kojoj je središte, često je nazivana „hrvatskom Provansom“. U šetnji kamenim ulicama slikovitog centra, spuštajući se nekim od njegovih opjevanih „skala“, na tren će vam se učiniti da ćete iza ugla ugledati more. Iako nije na obali, Imotski ima sve karakteristike i ljepotu dalmatinskih mjesta, male kale omeđene cvjetnim dvorištima, srčane i glasne domaćine velikog srca.

Centar grada lijepo je uređen, pročelja krasi bijeli kamen i mnoga su od njih obnovljena. Glavni trg Matice Hrvatske krasi spomenik Tinu Ujeviću, velikom hrvatskom pjesniku rođenom u Vrgorcu. On je u Imotskom završio prva tri razreda osnovne škole. Od ovog trga raspliću se ulice i uličice koje su u ljetnim mjesecima pune ljudi i života, dok, baš kao i mnogi drugi dalmatinski gradovi, zimi pomalo utonu u san. Glavni trg, kao i Ulica kralja Zvonimira koja na njemu završava, idealno su mjesto za popiti kavu i opustiti se prije daljnjeg istraživanja grada!

Tek nekoliko stotina metara od samog centra grada, na klisuri iznad Modrog jezera, smjestila se tvrđava Topana, ponos Imotskog. Nastala je u 10. stoljeću i jedna je od najznačajnijih srednjovjekovnih fortifikacijskih objekata u unutrašnjem dijelu Dalmacije. U Topani je bio centar srednjovjekovne Imote, a u tvrđavi su živjeli i svi vladari ovog područja. Do Topane se popnite iz grada i obiđite njezine zidine, te s najviše razine uživajte u prekrasnom pogledu na cijelu okolicu i Modro jezero u podnožju klisure.

Najljepše i najposebnije atrakcije imotskog kraja njegova su dva jezera, Modro i Crveno, koja nose imena po svojoj boji. Magazin Time Out proglasio ih je čak jednim od najpotcijenjenijih mjesta u Europi. Gradu je bliže Modro jezero i u pogledu na njega uživat ćete još s Topane. Spustite se prema vodi uređenom šetnicom, a ljeti se tu možete i okupati. Modro je jezero smješteno u dubokom ponoru, a dubina njegove vode u proljeće doseže 90 metara. Krajem ljeta se razina vode spušta i zna je ostati samo nekoliko metara.

Gotovo netaknuta priroda kanjona rijeke Cetine koji od davne 1963. uživa status zaštićenog prirodnog krajolika idealno je odredište za aktivan odmor i uživanje u prirodi. Neukrotiva Cetina od samog izvora do ušća u more u Omišu izdubila je prekrasan kanjon u kojem avanturisti uživaju u raftingu, kanjoningu, zip lineu, kanuingu… Gotovo čitavim tokom Cetine protežu se i brojne srednjovjekovne utvrde, kao i ostaci starih mlinica koje su prehranjivale ovaj kraj. Jedan od tih mlinova danas je uređen u izletište Radmanove mlinice u kojem gosti mogu uživati u domaćoj hrani i piću uz šum rijeke.

Kad je riječ o najfotografiranijim mjestima u Hrvatskoj, tu listu bi bilo nemoguće napraviti bez izvora rijeke Cetine, posebno onog najvećeg – Glavaš ili Veliko vrilo. Nalazi se usred dalmatinskog krša, a svjetsku slavu donijelo mu je impresivno jezero koje nerijetko poprima tirkizan izgled. Uz očaravajuće boje, posjetitelje fascinira i njegova dubina, kao i nevjerojatna činjenica da veliki dio samog jezera nije istražen. Ovaj hidrološki prirodni spomenik nalazi se na 385 metara nadmorske visine, i upravo tu Cetina kreće na svoje putovanje do mora.

Glavaševo jezero okruženo je dinarskim krajolikom, što samo dodatno pojačava magičan ugođaj. Popularan način fotografiranja je iz ptičje perspektive pa iz zraka izgleda kao veliko modrozeleno oko.

Izletnicima će biti zanimljivo vidjeti i najstariju hrvatsku crkvu sv. Spasa koja se nalazi nedaleko od izvora Cetine, a smatra se najvrjednijim spomenikom domaće, ali u europske sakralne arhitekture. Prema sačuvanim izvorima, ovu prelijepu građevinu sagradio ju je župan Gostiha sa sinovima i majkom Nemirom u drugoj polovici 9. stoljeća. Na prostoru oko crkve otkriveno je i veliko srednjovjekovno groblje sa stećcima koji datiraju iz 14. i 15. stoljeća.

Zanimljivo je istaknuti da je crkva sv. Spasa izgrađena kao kršćanska crkva, u vrijeme kada još nije postojala podjela na katolike i pravoslavce, navodi Hrvatska katoliča mreža. Ova činjenica dodaje poseban značaj ovoj sakralnoj građevini, koja na jedan prekrasan način simbolizira jedinstvo kršćanske vjere prije velikog crkvenog raskola.

Osim što se crkva sv. Spasa smatra najstarijom kršćanskom crkvom u Hrvatskoj, ona se ubraja i među najbolje očuvane spomenike ranosrednjovjekovnog sakralnog graditeljstva u našoj zemlji. Na ulazu u crkvu nalazi se četverostrani zvonik i dosad je najstariji poznati sačuvani starohrvatski zvonik. Na unutrašnjim zidovima crkve naziru se ostatci zidnih slika, a tijekom arheoloških istraživanja pronađeno je i nekoliko fragmenata s natpisima i pleterom.

Okružen s devet moćnih planina i sedam rijeka, ovaj nebrušeni dragulj Dalmatinske zagore tijekom ljetnih mjeseci pokazuje svu svoju raskoš i nudi pregršt kulturnih i glazbenih događanja te aktivnosti na otvorenom, ali je jednako uzbudljiv i u zimskom periodu kada sve utihne i moćna priroda u potpunosti zavlada gradom.

Kroz čarobni Knin protječe čak sedam bistrih i bogatih rijeka, a to su redom: Krčić, Krka, Kosovčica, Orašnica, Radljevac, Marčinkovac i Burižnica. Krka je najpoznatija rijeka koja teče kroz grad, ona izvire u podnožju planine Dinare, u Nacionalnom parku Krka, te se ulijeva u more kod Šibenika.

Grad je to i u kojem možete danima istraživati drevne građevine i velebne sakralne objekte, kušati najbolje od tradicionalne kuhinje, uživati u jahanju, planinarenju i biciklizmu i diviti se prekrasnoj utvrdi koja već stoljećima bdije nad gradom i njegovim stanovnicima – Kninskoj tvrđavi.

Kada bi stare ulice, stoljetne zgrade i spomenici koji odolijevaju zubu vremena mogli pričati, oni bi toliko toga rekli o slikovitom šibenskom zaleđu koje se može pohvaliti dugom i burnom prošlošću. Prije tridesetak godina cijeli je ovaj kraj bio industrijska oaza središnje Dalmacije, kroz stoljeća su se ovdje izmjenjivale brojne civilizacije, a ono što se nije promijenilo je njegova netaknuta ljepota, tradicija koju i danas brižno njeguju njegovi stanovnici, toliko željeni mir koji nitko ne može niti kupiti niti platiti. Jedan od bisera svakako je grad Drniš koji skriva nevjerojatne ljepote!

U Drnišu danas živi oko 2.500 stanovnika, a gotovo svi se ponose povijesnom ostavštinom Ivana Meštrovića koja je oblikovala tu prekrasnu vizuru ponosnog grada. Dok putnici često biraju istraživanje poznatih europskih metropola poput Rima, Berlina i Atene kako bi doživjeli komadić povijesti našeg kontinenta, u Drnišu, dalmatinskom gradu koji zbog svoje arhitekture odiše multikulturalnošću, povijest je prisutna i (nažalost) neistražena baš na svakom koraku.

U laganoj šetnji otkrit ćete prekrasnu pravoslavnu crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, koja je sagrađena na mjestu stare crkvice iz 1618. godine. Zatim ćete naići na impresivnu crkvu sv. Ante koja je nastala na mjestu nekadašnje džamije, a koja i danas sadrži neke njene sačuvane elemente poput središnjeg svoda, odnosno centralnog dijela u obliku kocke. Posebno čuđenje kod posjetitelja izaziva minaret “usred ničega”, sagrađen u 16. stoljeću, koji se smatra najzapadnijim sačuvanim minaretom iz Osmanskog Carstva. Naposljetku ćete doći do Gradine, srednjovjekovne utvrde i mjesta od kuda se Drniš širio i postao gradom, s koje puca pogled na kanjon rijeke Čikole.

Vjerojatno ne postoji gurman koji nije čuo za slavni drniški pršut, koji se dobiva tradicionalnim postupkom proizvodnje kojeg čine obrada buta, suho soljenje, prešanje, ispiranje, dimljenje, sušenje na zraku i zrenje. Ova slasna delikatesa simbol je grada, a radi se o proizvodu sa zaštićenim geografskim podrijetlom koji u Drnišu uspijeva zbog izrazito povoljnih mikro-klimatskih uvjeta i oštre bure.

Dragulj zabiokovskog zaleđa, grad pršuta, vina i jagoda – dobrodošli u prekrasan Vrgorac! Grad vrh gore, koji su nekad zvali i Vrhgorac, ime je dobio po svom uzvišenom položaju. Leži u podnožju Matokita, najjužnijeg grebena Vrgorskog gorja (s vrhom Sveti Rok na 1063 metara nadmorske visine), a okružen je plodnim poljima Rastok, Jezero i Bunina, koja sa svojim maslinicima, voćnjacima i vinogradima čine savršenu zelenu oazu usred veličanstvenog dalmatinskog krša. Ovaj je kraj uistinu idealno odredište za opušten vikend izlet.

Čisti zrak prožet mirisima mediteranskog i ljekovitog bilja, krajolik kojim dominiraju vrtače, pećine, spilje i vidikovci – ovo mjesto idealno je za odmor i tijela i duše, daleko od masovnog turizma, gužve i zaglušujuće buke. A tek povijest! Toliko bogata i fascinantna, ona je pravi svjedok vremena i burnih događaja kroz koje je prošao ovaj bajkovit kraj koji iz godine u godinu privlači sve više turista.

Kulturni život bajkovitog Vrgorca odvija se u Tinovoj kuli, na kojoj je postavljena spomen ploča s pjesnikovim reljefom, a u unutrašnjosti iste nalazi se i galerija u kojoj svoja djela često izlažu mnogi domaći i strani umjetnici. U gradu se na Ujevićev rođendan, 5. srpnja, održava i prestižna književno-kulturna manifestacija nazvana “S Tinom u Vrgorcu“, na kojoj se laureatima poezije dodjeljuje godišnja književna nagrada Društva književnika Hrvatske “Tin Ujević”. Ovaj majstor pjesništva u Vrgorcu ima i svoj spomenik, koji ponosno stoji u neposrednoj blizini kule u kojoj se rodio. Autor mu je Kažimir Hraste, kipar, grafičar, crtač, profesor, akademik i doktor znanosti.

Konoba Vinko nalazi se u malenom mjestu Konjevrate smještenom između Šibenika i Drniša. Lijepo i mirno, ali na prvi pogled ni po čemu posebno mjesto, broji 179 stanovnika. Osim ako niste krenuli iz Šibenika za Drniš, ili obrnuto, teško da će vas put u njega dovesti. Pa ipak, deseci, u sezoni i stotine automobila svakodnevno ciljano skreće s autoceste A1 upravo prema ovom selu. Razlog je svima isti. Konoba Vinko, kultni restoran za koji znaju svi gurmani, hedonisti i ljubitelji mesa smjestio se upravo ovdje. Već desetljećima hrani putnike gladne vrhunski pripremljene, a naizgled jednostavne tradicionalne hrane.

Još jedno mjesto vrijedno pažnje je konoba Campanelo koju vodi mladi chef Mate Sučić, a zbog čijih se jela ovamo posljednjih godina putuje iz svih krajeva Hrvatske. Mate svojim gostima poslužuje i peku i ražanj, što bi možda i bilo očekivano u ovom okruženju, ali ima i fantastična a la carte jela te maštovite degustacijske menije od četiri ili osam slijedova.

Dalmatinska zagora zaista ima sve: od nevjerojatne prirode, povijesti pa sve do vrhunske gastronomije! Sljedeći put kad budete tražili inspiraciju za putovanje, neka se ovaj divan kraj nađe na vašem popisu!