NA KRAJNJEM JUGU PLANETE
misterije starog svijeta
Nekad moćni i važni grad, za koji se ne zna kako je sagrađen i zašto je u samo 100 godina propao, i danas je jedna od najvećih povijesnih misterija
Daleko u Boliviji, na tamošnjoj visoravni Altiplano, na visini od oko 3800 metara, počiva jedna od najvećih zagonetki arheologije, ali ujedno i jedno od najbitnijih arheoloških nalazišta Južne Amerike: Tiwanaku. Riječ je o drevnoj prijestolnici i duhovnom i političkom centru moćne civilizacije koja je prethodila Inkama, a čiji se utjecaj osjećao ne samo na području današnje Bolivije, već i diljem Argentine, Čilea i Perua.
OD PRIMITIVNOG NASELJA DO MEGAGRADA
Zbog nedostatka pisanih zapisa, Tiwanaku je još uvijek predmet brojnih rasprava i nedoumica. Prema nekim izvorima, područje je bilo naseljeno još 1500 godina pr. Kr., prema drugima sam se grad počeo razvijati oko 200. godine pr. Kr. U svakom slučaju, prvotna primitivna naselja istoimenog naroda s vremenom su prerasla u megagrad koji je, kako znanstvenici kažu, funkcionirao neprekinutih 1200 godina. Svoj vrhunac Tiwanaku je doživio krajem 8. stoljeća, no već 100 godina kasnije počeo je njegov pad, do mjere da je u 15. stoljeću, kada su ga otkrili Inke, bio potpuno napušten.
OKRUTNOST BEZ IKAKVIH REZULTATA
Navodno su ga Inke i zaposjele te, kako bi demonstrirale dominaciju, na štapove nabijale glave protivnika, a od njihove si kože izrađivale remenje. No, okrutnost nije pridonijela ničemu. Nekad moćni velegrad nikad više nije zasjao nekadašnjim sjajem. Dapače, „prekrila“ su ga moderna naselja, a on svoje izvorno lice pokazuje samo u zaštićenim arheološkim zonama. Zanimljivo, najnovija istraživanja pokazuju da je samo arheološko područje čak šest puta veće nego što se dosad pretpostavljalo te se proteže na ukupno 600 hektara.
DUGOTRAJNA SUŠA PRIMORALA STANOVNIKE NA BIJEG?
Što se točno dogodilo moćnom gradu, koji je nekada zapravo bio luka na 15 kilometara udaljenom jezeru Titicaca, ni danas nije do kraja razjašnjeno. Navodno mu je presudila dugotrajna suša koja je utjecala na rodnost 50 tisuća tamošnjih poljoprivrednih polja iz kojih je grad, a sve zahvaljujući sustavima navodnjavanja, crpio svoju silnu ekonomsku moć. Stanovnici su se navodno raselili. Oni koji su ostali, pretpostavlja se, pomrli su od gladi. U svakom slučaju, znanstvenici tvrde da grad zjapi prazan od 1000. godine.
2600 LJUDI DIZALO KAMENI BLOK
Samo arheološko nalazište impresivan je prizor i pitanje ‘kako su to uspjeli izgraditi” nameće se samo od sebe. Naime, tamošnja zdanja čine ogromni kameni blokovi koji međusobno pašu savršeno poput komadića puzzle. A ponekad teže i do 130 tona! Za civilizaciju koja nije poznavala koncept kotača (ali je s druge strane bila vješta u astronomiji i obradi metala), tvrde stručnjaci, bio je to nevjerojatan pothvat i smatra se kako je trebalo od 1300 do 2600 ljudi kako bi se podigli blokovi te veličine.
KOMPLEKS ČAK TRI PUTA VEĆI OD VELIKE PIRAMIDE U GIZI
Nažalost, grad je nakon svoje propasti bio izložen pljačkama i devastaciji. Zato danas od njega ostaju ruševine tek sedam djelomično rekonstruiranih zdanja – piramida Akapana visoka 18 metara, hramovi Kantatayita i Kalasasaya, palače Putuni i Kheri Kala, maleni polupodzemni hram te vjerski kompleks Puma Punku za koji je otkriveno da je mnogo veći nego što se mislilo. Pokazalo se da se taj vjerski kompleks proteže na površini od 17 hektara, što je čak tri puta veće od Velike piramide u Gizi u Egiptu te da se dvije razine piramide Puma Punku još uvijek nalaze skrivene pod zemljom.
NEOBIČNI MONOLITI SLUŽILI KAO METE ZA BOLIVIJSKU VOJSKU
Jedan od zanimljivih artefakata su i neobični monoliti, od kojih su neki visoki i po sedam metara. Inke su ih smatrali ostacima nastanka svijeta, dok su španjolski osvajači mislili da su oni djelo divova. S vremenom, neki od njih su uništeni prilikom, primjerice, gradnje cesta, neki su ukradeni, pa čak su korišteni i kao mete na kojima se vježbala bolivijska vojska.
Tiwanaku je danas postao i žarište kulturnog buđenja autohtonog stanovništva, a narod Aymara, koji djelomično potječe od naroda Tiwanaku, na ruševinama svake godine 24. lipnja slavi novu godinu. U samoj administrativnoj zoni Tiwanaku živi oko 12.000 ljudi. Čak deset puta više posjetitelja godišnje posjeti to arheološko nalazište i taj broj stalno raste.