Ovaj otok zovu krajem svijeta i najusamljenijim mjestom na Zemlji: na njega je zbog oštrih stijena gotovo nemoguće pristati, a okovan je snijegom i ledom

Kako zamišljate “kraj svijeta”? Mjesto koje je neka krajnja granica, nakon koje gotovo da i nema ničega. Mnogim istraživačima sve što su zamišljali utjelovio je otok Bouvet. Jedan je od najudaljenijih i najizoliranijih otoka na Zemlji, više od 90 posto površine je prekriveno snijegom i ledom, a na njega je teško pristati jer su obala većinom oštre, gotovo okomite stijene. No unatoč svemu tome, Bouvet već gotovo dva stoljeća intrigira istraživače, a oko njega su se uspjele “posvađati” i dvije zemlje.

Otok Bouvet otkrio je na novu godinu, 1. siječnja 1739., francuski istraživač Jean-Baptiste Charles Bouvet de Lozier tijekom ekspedicije na južni Atlantik. Međutim, istraživač po kojem otok i danas nosi ime nije ga precizno locirao i nije stupio na njegovo tlo.

Sljedeći su do njega stigli britanski kitolovci 1808. godine, no oni su bili uvjereni da su došli do dijela Antarktike. Prvo je Velika Britanija tvrdila da je otok britanski, ali se potom povukla pred Norveškom koja 1928. formalno preuzela vlasništvo nad otokom, nazvavši otok Bouvetøya.

Otok je danas nenastanjen, što je logično s obzirom na surove uvjete koji tamo vladaju, i ima status norveškog suverenog teritorija pod zaštitom međunarodnih sporazuma. Nalazi se u južnom Atlantiku, udaljen je oko 2.600 km od Antarktike i 1.700 km od najbližeg naseljenog kopna, odnosno otoka Tristan da Cunha.

Površina otoka je samo 49 četvornih kilometara, a više od 90 posto površine prekriveno je snijegom i ledom. Otok je vulkanskog podrijetla i dom je neaktivnog vulkana Olavtoppen, koji je ujedno i najviša točka otoka na 780 metara nadmorske visine.

Unatoč svojoj izoliranosti, otok Bouvet ima znanstvenu važnost. Iako nema ljudskih stanovnika, na njemu, i u moru koje ga okružuje, razvio se otporni ekosustav u kojem žive pingvini, tuljani i razne morske ptice, a otkrivena je posebna vrsta mahovine. Cijeli je otok proglašen prirodnim rezervatom, a njegov netaknuti okoliš ima veliko značenje za znanstvena istraživanja o klimi i ekologiji.

Pristajanje na Bouvet je izuzetno težak zbog njegove udaljenosti, lošeg vremena i opasnih morskih struja. Unatoč tome, povremeno posjećuju istraživačke ekspedicije koje trebaju posebnu dozvolu od norveških vlasti. Sve to sljedeću priču čini još čudnijom. Prije 60 godina, 1964., na Bouvetu je pronađen napušten gumeni čamac. To je izazvalo čuđenje i razne špekulacije, no nikad nije otkriveno tko ga je ostavio ili kako je tamo dospio.