IDEJA ZA IZLET
Čarobni “pamučni dvorac” satkan je od snježno bijelih bazena u koje se niz padinu slijeva voda iz termalnih izvora
Zamislite rižina polja u Aziji, jarko zelenilo i refleksiju vode na terasama kako krasi padine brda… Sada se poigrajte bojama. Umjesto jarko zelene zamislite nevjerojatno svijetlo plavu, a umjesto smeđih međa i zemlje koje razdvajaju parcele, jarko bijelu boju plitkih bazena. Ako imate tu sliku u glavi, to znači da ste se upravo teleportirali iz, primjerice, nama vrlo dalekog Balija u Indoneziji u mnogo nam dostupniju Tursku, u blizinu grada Denizlija, na mjesto koje se zove Pamukkale ili, u prijevodu s turskog, “pamučni dvorac”.
NAJPOSJEĆENIJA POJEDINAČNA TURISTIČKA ATRAKCIJA U TURSKOJ
Magični Pamukkale (iako je njegova magija s godinama nešto izblijedila, ali o tome više u nastavku teksta) naziva se, osim tamošnjeg grada, kompleks izvora termalne vode koja se slijeva niz 200 metara visoku padinu brda. Na njemu su se s vremenom formirali brojni vapnenački terasasti bazeni. Radi se o prilično impozantnom mjestu koje je danas jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija u Turskoj te pojedinačno najposjećeniji turistički lokalitet u toj zemlji. Naime, samo 2019. godine Pamukkale je posjetilo nevjerojatnih 2,6 milijuna ljudi! Svi oni došli su u potragu za, kako se ponekad kaže, jednim od najfotogeničnijih prizora na svijetu.
GEOTERMALNO VRLO AKTIVNO PODRUČJE
Znanost iza nastanka ovog prirodnog fenomena je jasna. Bazene tvori vrsta vapnenca koja nastaje zahvaljujući taloženju minerala, većinom kalcija, koji pak se nalazi u izvorima termalne vode. Do taloženja dolazi kada se vodi slijeva niz padinu, a samo područje broji ukupno 17 izvora termalne vode, koju su još Rimljani smatrali ljekovitom. Izvori su nastali zahvaljujući potresima u tom području – oni su stvorili pukotine u zemlji kroz koje voda pronalazi svoj put do površine.
PRIRODA STVARA STOLJEĆIMA, ČOVJEK UNIŠTI U TRENUTKU
Bazeni i terase nastajali su stoljećima. Nažalost, ono što priroda strpljivo gradi, čovjek je u stanju uništiti u trenu. Naime, mnogi koji danas posjete Pamukkale (iako je sam prizor bijelog brda i dalje neobičan) ostanu razočarani razlikom između „Instagrama i stvarnosti“. Naime, Pamukkale nije više što je bio nekada i često se u reklamama još uvijek vrte stare fotografije, ponekad od prije 20 ili 30 godina. One ne otkrivaju pravo stanje stvari: činjenicu da je većina bazena presušila, da se bazeni (barem, kako se piše, dio njih) pune umjetnim putem te da je sama lokacija krcata ljudima do, kako neki kažu, neizdržljivosti.
Isušivanje bazena smatra se u najvećoj mjeri posljedicom ljudske aktivnosti. Naime, broj stanovnika okolnog područja se, zbog procvata turizma, dramatično povećao što znači da nema dovoljno vode i za ljude i za prirodnu ljepotu pa su lokalne vlasti primorane preusmjeravati je lokalnom stanovništvu, kažu neki izvori. Nevjerojatna je i činjenica da se 1970-ih na samoj padini nekada nalazio i hotel, kao i cesta koja je prolazila preko samih terasa! Danas se u očuvanje lokaliteta ulažu veliki napori, lokalitet je uvršten i na popis svjetske baštine, no povratak na staro čini se – barem ovako na prvu – nemogućom misijom.
NEMA MJESTA ZA RAZOČARANJE – TU SU SVETI GRAD, OSTACI TEATRA I KLEOPATRIN BAZEN
No, mnogi ipak ne požale što su došli. Bazeni kojima mogu još uvijek prošetati ili se u njima okupati (premda bili punjeni umjetnim putem) i dalje predstavljaju predivan prizor, a impozantno je vidjeti i isušene terase. No, i sama neposredna okolica nudi pregršt atrakcija. Tu su ostaci nekadašnjeg antičkog grada Hierapolisa (u prijevodu Sveti grad) koji je nastao na toj lokaciji upravo zahvaljujući termalnim vodama i njihovim ljekovitim svojstvima.
Odmah nadomak su i ostaci teatra koji je mogao primiti 15 tisuća ljudi, a jedna od atrakcija je i Kleopatrin bazen. On se, doduše, ne nalazi na samom bijelom brdu, odnosno vapnenačkim terasama, već je dio kompleksa Hierapolisa i ljudskih ruku djelo. Plivanje u njemu, pišu oni koji su bili, nalikuje “plivanju kroz povijest” jer voda prekriva davno srušene stupove. Zanimljiva se legenda veže i uz samo ime bazena. Navodno mu je ono nadjenuto jer je bazen, kao poklon Kleopatri, dao izgraditi sam Marko Antonije. U blizini, kojih 40-ak minuta vožnje od samog grada, nalazi se i špilja po imenu Kaklik. Navodno nije turistički popularna, no nazivaju je „podzemnim Pamukkaleom“.
ZABRANJENE CIPELE, AKO ŽELITE IZBJEĆI LJUDE PROBUDITE SE RANO
Ako odlučite posjetiti Pamukkale, dobro je unaprijed se pripremiti, odnosno razmišljati o nekim stvarima. Primjerice, na području terasa zabranjene su cipele, a hod bosim nogama po vapnenačkim terasama može biti neugodan. Upućeni kažu da čarape pomažu, pogotovo na dijelovima koji su mokri i skliski. Također, ako želite pokušati izbjeći gužvu (a garancije za to nema), najbolje je uputiti se do bazena rano ujutro. No, to vrijeme nije najbolje za fotografiranje jer se bazeni nalaze u sjeni. Za fotografiju iz snova najbolje je vrijeme uoči zalaska sunca. Najvažnije, ne očekujte stotine vodom ispunjenih bazena.
