
Što radi?
Kapadokija je doista zemlja čudesa. Zaista izgleda kao scenografija za neku čudnovatu bajku, no stvari postaju još čudnovatije ako se zaviri u njezino podzemlje. Primjerice, jeste li ikada čuli za Derinkuyu? Isto ime danas nosi moderni ‘površinski’ grad, ali i nevjerojatni podzemni u njegovoj neposrednoj blizini. Drevni je to ljudski ‘mravinjak’ prepun galerija i prolaza, skriven od pogleda, izdubljen u mekanoj vulkanskoj stijeni do dubine od čak 85 metara. Podzemni je grad toliko velik da je u njemu svojedobno moglo živjeti, i to mjesecima, i do 20 tisuća ljudi. I to sa svim potrepštinama, hranom i stokom! Podzemni grad Derinkuyu mjesto je koje fascinira, doslovno i preneseno, na svakoj razini, kako turiste, tako i stručnu zajednicu.
Najzanimljivije i najfascinantnije od svega, Derinkuyu je samo jedan od podzemnih kompleksa koji se mogu pronaći na području Kapadokije u Turskoj. No, iako je ‘samo jedan’ od njih, on je pravi rekorder. Riječ je o najvećem dosad ‘iskopanom’ podzemnom gradu te vrste u Turskoj, ali i na svijetu. Podzemnim je tunelima, duljine i do devet kilometara, povezan s drugim tamošnjim podzemnim gradom, onim po imenu Kaymakli, no znanstvenici, prenosi BBC, u biti pretpostavljaju kako je tunelima povezan – tvoreći tako ogromnu podzemnu mrežu prolaza – s čak 200 drugih malih, pojedinačnih podzemnih gradova koji u otkriveni na tom području.
Njih najmanje 40, nastavlja dalje isti izvor, imaju tri ili više podzemnih razina, odnosno ‘katova’, a svi su opremljeni ‘izlazima’ u slučaju nužde kojima su stanovnici podzemlja moguli dokopati površine ako je to bilo potrebno.
Ovaj nevjerojatni podzemni grad nastao je zahvaljujući terenu Kapadokije koji je pogodan za takve graditeljske pothvate. Podzemni grad je izdubljen u istim onim stijenama koje čine neobične i svjetski slavne kapadokijske vilinske dimnjake. Pogodnosti terena pomaže i nedostatak vode, dok je sama stijena toliko ‘mekana’ da su je, tvrde stručnjaci, graditelji mogli iskopati s pomoću pijuka i lopata. Sastoji se od ukupno 18 razina tunela i galerija, a svaka od razina mogla se zatvoriti iznutra, teškim kamenim vratima, usred kojih je bila izdubljena rupa kroz koju su stanovnici oružjem, primjerice kopljem, mogli držati neprijatelja na odstojanju.
Svaka razina podzemnog grada bila je promišljeno dizajnirana za specifičnu upotrebu. Primjerice, stoka se čuvala u stajama koje su bile najbliže površini, kako bi se izbjeglo izlaganje smradu, ali i toksičnim plinovima. Na nižim razinama bilo je sve ostalo potrebno za urbani život – od skladišta i škola do galerija za okupljanje, preša za ulje… No, na najvišoj je cijeni tamošnji ventilacijski sustav, koji se sastoji od oko 50 ventilacijskih ‘cijevi’ raspoređenih diljem grada, ali i 55 metara dubokog bunara koji je grad opskrbljivao vodom. Smatra se da je upravo taj sustav bio ‘srčika’ oko koje je nastajao podzemni grad Derinkuyu.
Najveći broj stanovnika ovaj je podzemni grad, koji se nekad nazivao i Elengubu, bilježio je tijekom bizantske ere. Tada je u njemu živjelo i oko 20 tisuća ljudi. No, mnogi su ga koristili kroz povijest – od Frigijaca do Perzijanaca… U potpunosti je, nakon stoljeća i stoljeća upotrebe, napušten 1920-ih, kada su kapadokijski Grci suočeni s porazom u grčko-turskom ratu prebjegli u Grčku. Grad je nanovo otkriven 1963. godine, zahvaljujući kokoškama jednog od lokalnih stanovnika, no o tome malo kasnije.
Točan datum nastanka, odnosno izgradnje grada i dalje nije dokučen. Prvi puta se, u nekom zapisu, spominje 370. godine pr. Kr., u kontekstu stanovnika Anatolije koji žive u podzemnim gradovima. Što se tiče modernog doba, javnosti je podzemni grad prvi put otvoren za pristup 1969. godine. Sama lokacija uvrštena je 1985. godine i na popis svjetske baštine.
No, vratimo se nakratko u 1960-e, kada se zaboravljeni grad ponovno vratio ‘u život’. Prema pisanju BBC-a, Podzemni grad Derinkuyu je otkriven samo zahvaljujući tome što je jedan od lokalnih stanovnika neprestano gubio svoje kokoši. Naime, renovirao je kuću, a njegova bi perad nestajala u maloj pukotini koja je nastala tijekom radova. Nakon što bi nestale u pukotini, koke nikada više nisu vidjeli. Odlučili su izvidjeti što se događa, kopati i odjednom se pred kopačima ukazao mračni prolaz. Ispostavilo se da je to tek jedan od 600 ulaza u podzemni kompleks koji su pronađeni u lokalnim privatnim kućama u području.
Što radi?
Kvizovi
Recepti za prigodne dane
SKUHAJTE NA VRIJEME!
POZIV KOJI SE NE ODBIJA
Događanje na rivi
CARSTVO SMARAGDNE RIJEKE
Neobični kutak svijeta
“THAT WANAKA TREE”
Mir u srcu prirode
ČUVARICA NEPROCJENJIVIH BLAGA
BISER ZELENIH BREGA
Istarska prijestolnica ljubavi
Gradonačelnik koji prede
OAZA NETAKNUTE PRIRODE