POPIS ZA GURMANE
Mjesta
Slikovita luka uklesana u stijenu smatra se inženjerskim čudom, a spasila je tisuće rudara, žena i djece od opasnih uvjeta rada
Uklesana u vapnenačku stijenu i smještena 20 metara iznad površine mora, u južnoj Sardiniji smjestila se sasvim neobična morska luka. Porto Flavia skriveni je dragulj ovog otoka koji čuva nevjerojatnu priču o rudarskoj povijesti i inženjerskim dostignućima. S morske stane izgleda gotovo nestvarno, potpuno stopljena s kamenom koji je okružuje, tek glatka fasada i maleni prozori daju naslutiti da je tu posla imala ljudska ruka. Ovo je remek djelo pod zaštitom UNESCO-a i jedno je od najvažnijih lokaliteta posvećenih rudarskoj povijesti u Europi.
PRIJE IZGRADNJE TRANSPORT RUDE BIO JE SKUP, SPOR I IZNIMNO OPASAN
Područje na kojem se luka nalazi oduvijek je bilo bogato rudom. Vađenje je počelo još 1600. godine, a početkom 20. stoljeća njegova je ekonomska važnost porasla. Sve do tog vremena rudarenje, posebice ugljena, odvijalo se starim, primitivnim tehnikama. Prijevoz rude bio je spor, skup i opasan. Cink i olovo u rudnicima su vadili muškarci, a žene i djeca su ih prerađivali u centraliziranoj “praonici”. Do brodova su ju na svojim leđima, u pletenim košarama, prenosili mornari. Postupak je bio težak i dugotrajan.
Nakon Prvog svjetskog rata javlja se pojačana potreba za svim rudama, posebice cinkom i olovom, pa je napokon došlo vrijeme za modernizaciju rudnika. Belgijska tvrtka Vieille Montagne kupila je rudnike i angažirala inženjera Cesarea Vecellija koji je razvio revolucionarno rješenje.
TUNELI I AUTOMATIZIRANI PRIJEVOZ SMANJILI SU TROŠKOVE ZA 70 POSTO
Porto Flavia izgrađena je u dvije godine, od 1923. do 1924., na strmim liticama stijene Pan di Zucchero i omogućila je brži, sigurniji i jeftiniji transport rude. Ime je dobila po Flaviji Vecelli, kćeri inženjera koji je osmislio jedinstvenu luku. Napravljena su dva tunela duga 600 metara koja su povezana s devet rezervoara za rudaču. Električni vlakovi prevozili su rudaču do rezervoara, a pokretne trake transportirale su ju do parobroda.
Ovo je smanjilo troškove proizvodnje za 70 posto, izgradnja se isplatila za samo dvije godine, a sardinijska luka u stijeni postala je simbol tehnološkog čuda u svijetu rudarenja. Sama izgradnja bila je vrlo izazovna. Radnici su se penjali po stijenama, bušili tunele i dovodili se u opasne situacije kako bi projekt bio uspješno dovršen. Srećom, sve je prošlo bez ozbiljnijih nesreća i ljudskih žrtava.
VAŽNOST LUKE PALA JE ŠEZDESETIH GODINA, ZATVORENA JE 90-IH, A DANAS JE TURISTIČKA ATRAKCIJA
Važnost Porto Flavije opala je šezdesetih godina prošlog stoljeća nakon pada rudarske aktivnosti u Sulcis-Iglesienteu, a konačno je zatvorena devedesetih kada je prestala proizvodnja minerala u regiji. Posjet ovom mjestu jedinstveni je kontakt s impresivnom prirodom, stijenama starim tisućama godina, ali i s dugom poviješću koja je puna muke i žrtve starih rudara. Danas je moguće posjetiti tunele i luku na vođenim turama, na kojima posjetitelji mogu čuti sve o nekadašnjem životu rudara i iz prve ruke vidjeti same rudnike, ali i tunele i pristanište koji su im olakšali živote.