Naša kišna avantura Škotskom s bebom, šatorom i krajolicima koji se pamte cijeli život: ova nas je zemlja potpuno osvojila

Kiša pljušti kao iz kabla. On je za volanom. Koncentrirano šuti. Naime, pokušava nas ne ubiti dok vozi po lijevoj strani ceste i, vjerojatno, svojom sporom vožnjom iritira lokalce naviknute na milje i stope. Njegova malena kopija (valjda će jednom početi nalikovati i na mene) nešto ozbiljno guguće u sjedalici, dok proučava slikovnu knjigu o životinjama. Prozori su poput slikarskog platna, titravog Moneta u stalnoj promjeni. Izmjenjuju se kišom ‘razmazana’ jezera, brda, maglice i niski oblaci, tisuće nijansi, sada prigušene, zelene boje… Bilo je to naše ‘vruće škotsko ljeto’.

KVRGAVI POČETAK ŠKOTSKE AVANTURE

Krenuli smo nas troje – jedan tata, jedna mama i jedna mala beba koja je taman napunila godinu dana i ozbiljno počela hodati – nakrcani do zuba i, kako smo mislili, maksimalno spremni za pakleni plan: 11 dana kampiranja u šatoru i uživanja u predivnoj škotskoj prirodi. Nosili smo sve od kuhala i vreće za spavanje do igračaka i nosiljke za planinarenje, pa sam prvi put u životu panično brojala komade prtljage, dok je beba veselo trčkarala po aerodromima, potpuno bezbrižna jer tu su njezina dva podanika na konstantnoj usluzi.

• 

Da skratim, problem s količinom prtljage riješio se sam od sebe dva leta kasnije. S aerodroma u Glasgowu otišli smo lakši za jedna dječja kolica, jednu autosjedalicu i nekoliko stotina eura koliko nas je koštalo da uzmemo drugu opciju rent-a cara koji će sada uključivati i iznajmljenu sjedalicu za malca. Otišli smo i sa spoznajom da je škotski naglasak, koliko god tamošnji ljudi bili dobrodušni i ljubazni, prokleto težak za dešifriranje. No, najvažnije od svega, otišli smo nevjerojatno uzbuđeni jer – počela je naša škotska avantura!

PROMAŠILI TOPLINSKI UDAR S MAKSIMUMOM OD 25 STUPNJEVA CELZIJEVIH

Kažem avantura jer drugo ni ne može biti kad nam je plan bio nadasve ležeran. Imali smo okvirnu sliku što želimo vidjeti, s proslavljenim otokom Isle of Skye na vrhu ljestvice. Isto tako, nismo znali gdje ćemo spavati, odnosno kampove smo birali u hodu. Naposljetku, računali smo, a bio je srpanj, da će biti kiše. Škotska ‘zelena na steroidima’ ne dolazi bez cijene. Ali, nismo računali da će je biti toliko. Naime, taman smo, ubrzo smo doznali, propustili tamošnji toplinski val s ‘vrelim’ maksimumom od 25 stupnjeva Celzijevih i upali u standardno škotsko vrijeme.

• 

“Da, kiša i inače pada, samo sada možda pada malo više nego inače”, blago su nam pokušali objasniti u trgovini u koju smo se sjurili praktički na početku putovanja, kad smo shvatili da nam za tamošnje vremenske uvjete treba prava protukišna obrana, a ne improvizacija od ponča i kišobrana, a dok je mali pokušao provaliti u skladište robe i otuđiti metlu koju je tamo ugledao (ponašanje koje će nas redovito pratiti i u drugim objektima, primjerice pubovima ili sanitarnim čvorovima kampova).

KAD KABANICA POSTANE DRUGA KOŽA NIŠTA NIJE PROBLEM

U svakom slučaju, dok su nama kabanice postajale druga koža, u Hrvatskoj je bilo visokih 39 stupnjeva, javljali su nam dragi ljudi, komentirajući fotografije koje smo slali s ‘baš su osvježavajuće’ i ‘nitko vam ne zavidi trenutno’. No, ispostavilo se da je škotska kiša nešto što bi trebalo ignorirati kao i ‘hrvatski propuh’ i vrlo smo brzo naučili pravila igre. Za kišu budi spreman uvijek (vodonepropusne cipele i jakne tamo su ionako ‘moda’) te, baš kao i na Islandu, ako ti se ne sviđaju vremenske prilike samo pričekaj pet minuta. Ili jednostavno ignoriraj, kao što to radi i tamošnje stanovništvo, primjerice ležerno njiše dijete na ljuljački na dječjem igralištu po najjačem pljusku.

• 

SPREMNI ZA AKTIVNI ODMOR U PREDIVNOJ PRIRODI

Nakon što smo to utvrdili, i nakon kvrgavog početka putovanja, napokon je bilo vrijeme za ono po što smo došli – aktivan odmor u predivnoj prirodi i buđenja na nekim od najljepših lokacija na svijetu. Prvo upoznavanje s predivnom škotskom prirodom odradili smo još u relativnoj blizini Glasgowa, u nacionalnom parku Trossachs, na obali jezera Lomond, a onda smo još dublje zagrebali u škotski Highlands, odnosno Škotsko visočje, planinsko područje sjeverne Škotske s prosječnom visinom od 900 metara.

• 

Željeli smo prelijepe vizure planina, a jedne od najboljih su u dolini Glencoe. Dolina je nastajala milijunima godinama, djelovanjem ledenjaka i vulkanskih erupcija, a dio je geoparka Lochaber, koji slovi za ‘outdoor prijestolnicu’ Ujedinjenog kraljevstva. Opcije za planinarenje i uživanje u prirodi tu su doista brojne, od onih poučnih i obiteljskih s prilikom za piknik, do ozbiljnih, avanturističkih i višednevnih.

• 

SPAVANJE U ŠATORU NA NEKIM OD NAJLJEPŠIH MJESTA U ŠKOTSKOJ

Upravo u tom području imali smo i jedno od najljepših buđenja u Škotskoj, nakon jedne od najintenzivnijih škotskih večeri, produkta intenzivne potrage za slobodnim mjestom u kampu nakon što smo satima zaglavili u brutalno dugoj koloni automobila na planinskoj cesti. Jutrom nas je grlilo sunce, na obali jezera, okružene brdima, no noć je bila vjetrovita, doduše ne toliko kako je najavila bakica koja vodi kamp (česti prizor u Škotskoj), a koja nas je savjetovala da iskoristimo prirodna obilježja kampa te automobil da se zaštitimo od naleta olujnog vjetra koji je bio najavljen za tu noć.

• 

Srećom, olujnog vjetra na kraju nije bilo ili smo ga nas troje prespavali. U svakom slučaju, bilo je to samo jedno od buđenja u pejzažnim razglednicama. Jedno smo imali, primjerice, i podno Ben Nevisa, najviše planine Ujedinjenog Kraljevstva koja broji 1345 metara i na koju se godišnje popne 130 tisuća planinara. Ili, pak kasnije tijekom putovanja, kad smo se budili s pogledom na dramatični planinski lanac Cuillin. Ukratko, ako nisu bile planine, bilo je to jezero, ili prelijepa zelena čistina ili pogled na gustu šumu.

• 

PRISTUPAČNE CIJENE KAMPOVA, A MOŽE SE KAMPIRATI I ‘NA DIVLJAKA’

Cijene kampova su inače, u usporedbi s cijenama smještaja i općenito svime u Škotskoj (kava kreće na otprilike 3.5 eura), iznimno prihvatljive i u biti, osim ako ne kampirate na divlje što je u Škotskoj dozvoljeno, oni su najjeftinija opcija noćenja. Na našem putu mi smo samo jednu proveli pod čvrstim krovom i taj smo ‘luksuz’ u hotelu s tri zvjezdice, malom sobom s vidljivo i osjetno nakošenim podom, potrganim namještajem i prozorom koji se teško zatvarao platili čak 144 funti, odnosno nešto manje od 170 eura! Za usporedbu, cijene kampova kretale su se od 10 do 20 funti po osobi, bez dodatnih dadžbina za šator ili pak parking kao što je inače često slučaj.

U mnogima od njih, automobil možete dovesti tik do šatora, što uvelike olakšava stvari. I nama je, kao i mnogima drugima koji su imali isti stil putovanja, auto bio krcat i služio i kao ormar i kuhinja i kupaonica i smočnica, u koju je često svojim znatiželjnim prstićima zadirao i naš mali suputnik pa su dijelovi našeg malog set upa za kuhanje bili po cijelom kampu. Kao uostalom i dijelovi šatora kojeg je redovito pomagao rastavljati i sastavljati. Osim kad bi padala kiša. Onda je prizor blaženo promatrao iz udobnosti automobila, dok bi On ili ja, kako je koga zapalo, lomili brzinske rekorde u toj ‘disciplini’.

VESELI SUSRET S IRITANTNIM PLANINSKIM MUŠICAMA

No, čak ni dolina Glencoe nije bila odredište kojem smo se najviše veselili. Bio je to magični Isle of Skye, drugi najveći otok u Škotskoj, do kojeg se može doći ili mostom ili brodom. Mi smo se odlučili za most, kao i za kamp u Sligachanu. Idućih nekoliko dana taj će kamp postati naš voljeni dom, osim kad su se u njemu pojavile midges, napast od malih planinskih mušica po kojoj je Škotska poznata.

• 

Jedva vidljive, grickaju gdje stignu, srećom ne prenose bolesti, no definitivno, ako nemate neku mrežicu preko lica i prekrivenu kožu, kvare boravak na otvorenom. Mi smo se s njima, a one obožavaju tamošnja tresetišta, morali nositi samo jednu večer. Iako je i sam odlazak na WC tada bio pustolovina, voditelj kampa dao je presudu “da je to ništa”. “Prava je stvar kad se prozori zacrne od njih”, rekao je iskusno.

ISLE OF SKYE PREPUN LJEPOTA DO KOJIH ĆETE, NAJČEŠĆE, MORATI HODATI

Za Isle of Syke smo odlučili odvojiti najviše vremena. I opet ga, kao i svaki put kad se nađeš na nadnaravno lijepom mjestu, nismo imali dovoljno. Naime, na tom se otoku mogu pronaći neke od najpoznatijih škotskih vizura i neke od najljepših tamošnjih prirodnih ljepota. Mnoge od njih, da biste ih doživjeli u punom smislu riječi, zahtijevaju trud. Obično se radi o minimalno 40 minuta hoda. Ulaz je redovito besplatan, no samo uvjetno jer se kod svake atrakcije redovito plaća parking pa dođe na isto (od dva do pet funti za višesatni parking).

• 

Manji broj njih dostupan je već sa samog parkinga – primjerice predivni Kilt Rock, litice koje su prepoznatljive po svom uzorku boja te vodopad Mealt koji se strovaljuje s visine od oko 60 metara ravno u more. Često, pogotovo na nekim od najrazvikanijih mjesta, nećete biti sami. Dapače, na različitim ćete atrakcijama ponekad viđati već poznata lica jer svi manje više prate istu ‘turističku putanju’ od jedne do druge prirodne ljepote.

SUSRET SA SVEPRISUTNIM OVCAMA I ČUPAVIM GOVEDIMA

Mi smo za početak odabrali ne toliko popularni zaljev Talisker. Da bi došli do te predivne plaže sa srebrnim pijeskom, opkoljene visokim crnim liticama, morat ćete hodati kroz privatni posjed i, kao što je često slučaj u Škotskoj, zatvarati i otvarati vrata za stoku. Nagrada je bila predivan pogled, plaža samo za nas, i pogled izbliza na ovce i čupavo govedo, jedan od škotskih simbola koji krasi niz tamošnjih suvenira.

• 

• 

Popularniji od njega možda je samo plišanac Nessie. Od manje ‘popularnih’ mjesta na popisu nam se našlo i selo Elgol i tamošnji izlet brodom do jezera (loch) Coruisk, slatkovodnog jezera u podnožju planina Black Cuillin, dugačkog tri kilometra, a širokog samo 370 metara, iz kojeg istječe u more vrlo kratka rijeka Scavaig.

• 

PREDIVNI LOCH CORUISK KAO MJESTO ROĐENJA MITSKOG KELPIEA

Bio je to izlet koji nas je potpuno izuo iz cipela, a do njega smo došli – kao i do niza drugih destinacija na Isle of Skye po uskim cesticama na kojima postoje predviđena mjesta za mimoilaženje dva automobila, tzv. passing point. U svakom slučaju, na tom smo izletu imali prilike vidjeti tuljane, ali isto tako odmoriti usred jednog od najljepših krajolika koje smo vidjeli u svom životu, baš kao što nam je i najavila djevojka u maloj prodavaonici navrh sela, čija obitelj drži jedan od tamošnjih biznisa s izletničkim brodovima.

• 

Upravo tamo, kad je mali spavao, bio je to trenutak potpunog uživanja u miru na glatkim stijenama. Sve dok se skupina škotskih majki nije razljutila na jednog od kupača u ledenom jezeru koji je svoje obnaženo tijelo odlučio pokazati pred njihovom djecom. Zanimljivo, izronio je upravo na mjestu koje, prema predaji, slovi kao mjesto rođenja mitskog bića Kelpie, vodenog konja koji mijenja oblike, a može preuzeti i ljudsku formu. Spomenik posvećen tim bićima, ali 30 metara visoki i doista impozantan pod imenom Kelpies, razgledali smo pred kraj samo putovanja, kad smo jurili prema Edinbourgu, u parku Helix.

• 

NEIST POINT, DOM NAJPOPULARNIJEG SVJETIONIKA U ŠKOTSKOJ

Na itineraru nam se, a meni osobno to je doista jedna stvar bez koje nisam željela otići iz Škotske, našao i Neist Point. Već sama njegova okolica tjera srce da iskoči od ljepote – intenzivno plava boja, još intenzivnija zelena, a onda na kraju, povrh litica jedan od najpoznatijih svjetionika u Škotskoj, izgrađen davne 1900. godine, na visini od 46 metara vidljiv s udaljenosti od 16 nautičkih milja na pučini.

• 

Kad bih prije pomislila Škotska, upravo mi je taj prizor prvo padao na pamet. Sada je to isto slučaj, osim što vidim i malenog kako veselo trčkara i igra se s kamenčićima i travkama, naoko nesvjestan onoga što ga točno okružuje. Ili, možda je ipak dobro znao jer mu osmijeh nije silazio s lica? Kao, uostalom ni nama. Naravno, ne dok smo se uspinjali natrag prema parkiralištu. I ovdje je put strm i traži snage.

OD KASKADNIH BAZENA I VODOPADA DO 50 METARA VISOKIH, USAMLJENIH STIJENA

Srce je divljalo na još niz lokacija, među ostalim prilikom pogleda na nevjerojatni, prelijep zeleni i magični Quiraing, dok su se odmah ispred nas igrale ovčice. Ili na nekom od kaskadnih bazenčića i vodopada predivnih Fairy Poolsa, inače poprišta jedne od najkrvavijih bitki škotskih klanova.

• 

Potpuno je poludjelo pri pogledu na 50 metara visoku stijenu poznatu pod imenom Old Man of Storr, jedno od najpopularnijih destinacija na otoku gdje su se na intenzivan hike, barem po našem mišljenju, no mi smo nosili jednogodišnji teret na leđima, upućivali čak i ljudi sa štakama.

• 

Veliki, našiljeni komad stijene, inače dio tzv. Trotternish grebena, nastao je u velikom odronu, a za njega kažu da je jedan od najfotografiranijih krajolika na svijetu. Srcu nije bilo svejedno ni u Fairy Glenu, ili kako ga još zovu ‘Quiraingu u malom’, prepunom simpatičnih malih brdašaca i jezeraca, koje doista izgledaju kao dolina koju bi, da ih netko pita, posjećivale vile, a jako se udobno osjećalo u lokalnoj pivnici u gradiću po imenu Uig, s pogledom na obližnje litice, ali i biljarski stol okružen velikim, ali trošnim foteljama te peći na drva na kojoj su stajale naslagane jedna na drugu društvene igre, među ostalim šah.

• 

NIŠTA BEZ LOCH NESSA, ALI I UŽURBANOG EDINBURGHA

Posljednjih nekoliko dana puta, nakon što smo bacili pogled na razvikani Loch Ness, inače drugo jezero po veličini u Škotskoj poznato po čudovištu Nessie, poprimilo je ‘urbaniju notu’. Šetali smo glavnim gradom Highlandsa, Invernessom, koji nas je očarao svojom opuštenom atmosferom, a za sam kraj ostavili Edinburgh i njegove živopisne ulice, među ostalim neizostavni i prepuni The Royal Mile. Zanimljivo, našeg su malca (osim izloga s ogromnim zečevima i plišancima u obliku kruha i kifle), najviše zanimali dućani specijalizirani za prodaju viskija, u koje se uporno pokušavao probiti. Nismo mu dali. Viski nam nije trebao. Zvuči možda kao kliše, ali istina je – nas je potpuno ‘opila’ Škotska.

•