U iščekivanju bijelog dima
Mistični “grad mrtvih” smješten je usred groblja na kojem počiva 10.000 duša, a podrijetlo tog stoljetnog mjesta do danas je obavijeno velom tajne
Selo Dargavs, u svijetu poznato i kao ”Grad mrtvih”, jedno je od najmističnijih mjesta u Rusiji. Naime, smješteno je usred groblja na kojem počiva čak 10.000 duša. Ono što čini ovo mjesto još fascinantnijim je činjenica da se iznad groblja uzdiže gotovo 100 starih kamenih kućica za koje se ne zna kako su nastale, a prema nekim izvorima, najstarija među njima potječe iz 12. stoljeća. Osim svoje tajanstvene arhitekture, ovo drevno mjesto nosi u sebi bogatu povijest i čuva uspomene na ljude koji su nekada naseljavali ovu slikovitu dolinu. Njihova tradicija pokapanja voljenih zajedno s odjećom i dragocjenim predmetima i danas fascinira istraživače i privlači znatiželjnike iz cijelog svijeta!
SELO DARGAVS: ZAGONETKA KOJA INTRIGIRA, ALI I PLAŠI PUTNIKE I ISTRAŽIVAČE
Maleno selo Dargavs smješteno je u Republici Sjeverna Osetija-Alanija, federalnoj jedinici u sklopu Ruske Federacija, unutar grandioznog Kavkaza. Ova regija obiluje bogatom kulturnom baštinom i poviješću, a Dargavs svakako spada među njena najneobičnija blaga.
Od 16. stoljeća, ovaj izolirani kutak Rusije služi kao groblje, no podrijetlo tog mjesta još uvijek ostaje obavijeno velom tajne. Jedna teorija sugerira da su mještani koji su naseljavali ovu 17 km dugu dolinu u Kavkaskim planinama počeli graditi nadzemne kripte kako bi zaštitili svoju zemlju, posebno tijekom mongolsko-tatarske invazije u 13. stoljeću, kada je teritorij postao dragocjeni, ali ograničeni resurs.
Druga teorija sugerira da je “Grad mrtvih” nastao prema indoiranskoj tradiciji koju su uspostavili migrirajući Sarmati, koji su se naselili u južnoj Rusiji. Oni su pokapali svoje mrtve iznad zemlje kako bi očuvali svoju duboku povezanost s prirodom.
MJESTO LJEPOTE I STRAHA
Priča o selu Dargavs duboko je ukorijenjena u povijest regije i obuhvaća niz epidemija kuge koje su harale tijekom 17. i 18. stoljeća. Ovo je razdoblje koje je obilježeno patnjom i strahom od smrti, a jasni dokazi sugeriraju da su zaraženi stanovnici bili prisiljeni izolirati se u kriptama, gdje su čekali neizbježan susret s vlastitim krajem. U tim mračnim kriptama, tijela su često pokapana u drvenim lijesovima koji su svojim izgledom podsjećali na male čamce.
Lokalni stanovnici koji žive u obližnjim naseljima čvrsto vjeruju da svatko tko se usudi zakoračiti unutar granica ovog groblja, možda neće živ izaći iz tog mjesta.
I dok mnogi posjetitelji ipak putuju na ovo groblje kako bi se divili izvanredno dobro očuvanoj srednjovjekovnoj arhitekturi, povjesničarka Luidmila Gaboeva prije nekoliko godina dala je intervju uglednom britanskom BBC-u te je izjavila da “ljudi koji dolaze ovdje, očarani ljepotom ovog mjesta, postižu unutarnji mir te se oslobađaju vječnog straha od smrti.”
