TAMO JE SVE POČELO...
Mjesta
Čarobno japansko selo okruženo visokim planinama ne želi masovni turizam, posjet treba rezervirati unaprijed
Malo japansko planinsko mjestašce, smješteno u zagrljaju šuma i visokih planina, jedna je od najodrživijih destinacija svijeta. Riječ je o selu Shirakawa s 1300 stanovnika, u kojem je priroda dan danas uistinu netaknuta. Čak 96 posto njegove površine čine šume, dok je poljoprivrednog zemljišta tek 0,4 posto. Shirakawa je dio nacionalnog parka Hakusan i parka prirode Amo, a smještena je na teškom, strmom planinskom terenu, daleko od drugih naseljenih mjesta. To im je omogućilo da zadrže život u skladu s prirodom i postanu u mnogim stvarima gotovo samoodrživi.
SELO SHIRAKAWA ČESTO SE NAZIVA I “IZOLIRANIM OTOKOM USRED JAPANA”
Otkako su uvršteni na popis svjetske baštine UNESCO-a 1995., broj turista počeo se ubrzano povećavati. Stanovnici nisu željeli da njihov održivi, tradicionalni način života ugrozi masovni turizam pa su uveli sustav rezervacija za posjet. Prvo su ga testirali tijekom Festivala svjetla i kad se pokazao učinkovitim, nastavili su ga provoditi kako niti u jednom trenutku u malenom selu ne bi bilo previše ljudi odjednom.
Shirakawa se nalazi na poziciji na kojoj padne najviše snijega godišnje u cijelom Japanu, pod snijegom je obično od početka prosinca sve do kraja ožujka. Često se naziva “izoliranim otokom usred Japana”, ne samo zbog okruženosti visokim planinama, već i zbog činjenice da pristup selu često mjesecima blokiraju visoki nanosi snijega.
AUTOHTONE KUĆE SA SLAMNATIM KROVOVIMA SPASILI SU OD PROPADANJA
Zbog brojnih mjeseci pod snijegom, ljudi u Shirakawi posebno su zahvalni kad počne proljeće, obožavaju festival cvatnje trešanja, vesele se zelenilu ljeta i žetvi u jesen. Stanovništvo nikad nije bilo bogato, ali stoljećima žive dobro prateći sezone i iskorištavajući svaku do maksimuma. Najstariji znakovi života na ovom podruju datiraju između 7000 i 2300 godine prije Krista, što pokazuje da život na ovom teškom terenu funkcionira već tisućljećima.
Prepoznatljivi simbol japanske kulture i Shirakawe su gassho kuće, nazvane tako zbog svoje sličnosti s rukama sklopljenima u molitvu. Prve su sagrađene oko 1700. godine, kad je selo prosperiralo od proizvodnje svile i baruta. Današnji izgled poprimile su oko 1800. godine. Od sličnih japanskih kuća razlikuju se po tome što su tavani uređeni u radne prostorije, a druga su posebnost slamnati krovovi. Kroz slamu prolazi svjetlost i zrak, što tavan čini idealnim za rad i preradu svile.
NE PRODAJ, NE IZNAJMLJUJ, NE UNIŠTAVAJ
I dok najstarije kuće stoje na istom mjestu već 300 godina, tradicija gassho gradnje ugrožena je sredinom 20. stoljeća. Prilikom gradnje hidroelektrane na rijeci Sho dio kuća je potopljen, neke su ljudi napustili, preselili se i ostavili ih propadanju, a dio kuća stradao je u požarima. Broj od 300 originalnih gassho kuća do 1960. pao je na samo 190.
Tada je krenuo pokret za očuvanje kuća u selu koji se temeljio na tri principa: ne prodaj, ne iznajmljuj, ne uništavaj. Osnovano je društvo za zaštitu baštine i propadanje kuća je zaustavljeno. Napori su prepoznati te je Shirakawa najprije nacionalno zaštićena kao mjesto važne tradicijske arhitekture, a od 1995. uvrštena je i na popis svjetske baštine UNESCO-a.