NA KRAJNJEM JUGU PLANETE
Mjesta
Najveća zagrebačka tržnica srce je i trbuh grada, mjesto susreta i žive tradicije, ali njezina gradnja nije prošla bez neočekivanih problema
Dolac. Malo tko u Hrvatskoj nije čuo za njega, a mnogi su njime kad tad u svom životu prošetali, možda kupili malo povrća ili pak cvijeća te okinuli neku fotografiju. Za one druge, mjesto je svakodnevnog ili pak tjednog ‘hodočašća’, slatki ritual koji se ne propušta. Mjesto je to, ako ste u glavnom hrvatskom gradu, na kojem svakako morate biti, na kojem ćete kad tad neminovno završiti jer tržnica Dolac je srce grada, jedan od njegovih najpoznatijih simbola i voljeno okupljalište te dio svakodnevnog života hrvatske metropole. Zagrebački dolac je, pojednostavljeno rečeno, doživljaj.
VOLJENI ‘ZAGREBAČKI TRBUH’
U nastavku teksta donosimo nekoliko zanimljivosti vezanih uz, kako mu ponekad tepaju, ‘zagrebački trbuh’ te najpoznatiju od najmanje 20-ak zagrebačkih tržnica koju je književnik Zvonimir Milčec opisao kao “najljepši, najmonumentalniji spomenik klopi što ga Zagreb ima”. “Za gurmane je Dolac isto što i za bogomoljce katedrala”, ustvrdio je.
DOLAC POSTAO ONO ŠTO JE NEKADA BILA HARMICA
Najpoznatija i najveća zagrebačka tržnica glavni grad Hrvatske uveseljava još od 1. rujna 1930. godine u osam ujutro, kada je svečano otvorena. Tom otvorenju prethodile su godine promišljanja, predomišljanja, komešanja, iznenađenja i radova. Naime, prije nego što je tržnica Dolac rođena, glavna zagrebačka tržnica, odnosno sajmište, nalazila se na Harmici, današnjem Trgu bana Josipa Jelačića. Harmica je pak bio naziv izveden iz mađarske riječi “harmincz” koja znači broj 30 i odnosila se na pojam ‘tridesetnica’, odnosnu carinu koja se plaćala na robu.
KAO KANDIDATI ZA TRŽNICU SLOVILI I MARTIĆEVA I BRITANAC
No, kako se grad razvijao i širio, tadašnja tržnica, odnosno sajmište više nije zadovoljavalo. Gradski oci su željeli osloboditi postojeći prostor trga, ali i proširiti površinu tržnice te su stali razmišljati o preseljenju iste, odnosno otvaranju nove gradske tržnice. Krenula je rasprava o lokaciji, a neki od potencijalnih kandidata bili su Britanski trg, Martićeva ulica i Vlaška ulica.
ARHITEKT VIKTOR KOVAČIĆ PREDLOŽIO DANAŠNJU LOKACIJU
No, onda se kao potencijalno mjesto za novu tržnicu spomenuo Dolac. Tu je lokaciju, na javnom natječaju na kojem su se prikupljali projekti, predložio arhitekt Viktor Kovačić. I ideja o lokaciji se ‘uhvatila’. No, realizacija nije prošla glatko. Naime, Dolac u to vrijeme nije bio prazan prostor. Ta četvrt, koja se nalazila između crkve sv. Marije i Kaptola, bila je prožeta uskim, vijugavim uličicama i malim, drvenim kućicama koje, naravno, nisu bile prazne. Također, u toj je četvrti nekada, uz crkvu, stajalo i groblje, koje je relocirano kako su se tamo u 18. stoljeću gradile nove kuće.
TIJEKOM IZGRADNJE TRŽNICE ISKOPANI I OSTACI 200 TIJELA
Kada je naposljetku donesena odluka da će se tamošnji objekti rušiti u ime izgradnje nove tržnice, to nije bilo baš dobro prihvaćeno. Radovi su stoga nekoliko puta odgađani, a došlo je i do prosvjeda. No, tržnica je naposljetku ipak izgrađena i otvorena te se prometnula u simbol grada koji je svojedobno završio i na poštanskoj markici. Inače u procesu njezine gradnje pronađeni su, kao je na tamošnjoj lokaciji nekada bilo i spomenuto, a tada već zaboravljeno groblje, i ostaci oko 200 osoba.
TRŽNICA DOLAC JE KAO ‘MALI GRAD NAJRAZLIČITIJIH SVJEŽIH PROIZVODA’
Dolac je više od onoga što ćete vidjeti na platou, pod prepoznatljivim suncobranima u šestinskom stilu. On je ‘mali grad’ najrazličitijih svježih proizvoda, odnosno tržnica se sastoji od nekoliko dijelova. Jedan od njih, najslavniji i najprepoznatljiviji je, otvoreni dio tržnice gdje se prodaju većinom voće i povrće te cvijeće, dok se ‘skriven’ ispod njega nalazi zatvoreni dio tržnice, u kojem se prodaje primjerice meso.
Dio Dolca je isto tako i Trg Petrice Kerempuha koji se nastavlja na Opatovinu. Glavni gradski trg, Trg Bana Jelačića, s Dolcem povezuje Splavnica u kojoj se, kao i Kerempuhovu trgu, prodaje cvijeće. Splavnica je inače jedna od najkraćih ulica u Zagrebu, a ime nosi još iz vremena kad je tim dijelom grada prolazio potok Medveščak.
KUMICA BARICA KAO SIMBOL DOLCA
No, na tržnici Dolac, osim samih proizvoda, ništa ne privlači toliku pažnju kao jedan od njenih najpoznatijih simbola. To je kip postavljen 2006. godine, na vrhu stepenica kojima se uspinjete na otvoreni dio tržnice leđa okrenutih Trgu bana Josipa Jelačića. Naime, riječ je o kipu tradicionalne prodavačice na Dolcu, “kumice Barice”.
Kip je izradio kipar Stjepan Gračan, koji je autor i kipa Marije Jurić Zagorke u Tkalčićevoj ulici, a on slavi kumice, žene iz okolice Zagreba koje su uzgajale ili pripremale svoje vlastite proizvode i prodavale ih na tržnici. Ime ‘Barica’ kumici su nadjenuli sami građani Zagreba, dok je izravna inspiracija za njega bila upravo jedna od stvarnih kumica, Đurđica Jančić.