Na parkiralištu u centru Zagreba nekoć je stajala najljepša sinagoga u Europi! Srušena je tijekom rata, a nova nikad nije izgrađena

Hodajući od Zrinjevca prema Trgu bana Josipa Jelačića, mnoštvo ljudi prolazi Praškom ulicom ni ne znajući da se ondje svojedobno nalazila zagrebačka sinagoga. Nažalost, danas je ne spominju čak ni turistički vodiči, kao da nikad nije niti postojala. Na mjestu te nekoć impresivne građevine, koja je plijenila pozornost svojom ljepotom, sad stoji tek skromna dvojezična ploča na hebrejskom i hrvatskom jeziku s prikazom pročelja same sinagoge. Iako se već godinama šuška o gradnji novog Židovskog kulturnog centra sa sinagogom u Zagrebu, konkretnih pomaka zasad nema. Ispravljanje velike povijesne nepravde prema židovskom narodu i dalje je na čekanju, no to ne znači da ne možemo njegovati kulturu sjećanja na jednu od najvažnijih građevina u glavnom gradu Lijepe naše.

Židovi su se u Hrvatskoj trajno nastanili u kasnom 18. stoljeću, a Židovska općina Zagreb osnovana je 1806. godine. Do 1940. imala je oko 12.000 članova, što znači da su Židovi činili nešto više od 6 % gradskog stanovništva. Bili su uključeni u sva područja života i aktivno sudjelovali u gospodarskom razvoju naše metropole. No, nakon uspostavljanja NDH i uvođenja rasnih zakona, zagrebačka židovska zajednica spala je na svega 3000 ljudi, a polovica njih 1950-ih iselila se u Izrael. Svu njihovu imovinu prvo je oduzeo režim, a zatim i Socijalistička Republika Jugoslavija.

No oni koji su preživjeli holokaust polako su počeli obnavljati ne samo općinu, već i njezine institucije. Današnja židovska općina u Zagrebu ima otprilike 1000 članova. Božja služba održava se u sinagogi (na hebrejskom jeziku Bet Kneset, što znači kuća okupljanja) u Palmotićevoj ulici na kućnom broju 16, dok je druga sinagoga, koja se nalazila u Domu zaklade Lavoslava Schwarza na Bukovačkoj cesti 55, u neposrednoj blizini Parka Maksimir, trajno zatvorena nakon što ju je devastirao zagrebački potres. Naša metropola je, kažu nam iz Židovske općine Zagreb, svojedobno imao i treću sinagogu, a bila je smještena u Amruševoj.

Ova najpoznatija, koja je uništena u vihoru Drugog svjetskog rata, izgrađena je 1867. u Ulici Marije Valerije, tj. današnjoj Praškoj, prema nacrtu čuvenog arhitekta Franje Kleina, Zagrepčanina rođenog u Beču, koji je radio i pravoslavnu crkvu na Trgu Petra Preradovića. Inspiraciju za jedini namjenski židovski objekt za bogoslužje u povijesti grada Zagreba pronašao je u pseudomaurskom Leopoldstädter hramu u austrijskom Beču, koji je projektirao Ludwig Förster.

Sam hram zagrebačke sinagoge bio je uvučen jer su austrougarski propisi nalagali da mora postojati pretprostor, tj. dvorište koje će nekatoličkim vjerskim objektima onemogućavati javni ulaz s ulice. Velebna sinagoga izgrađena je u svega godinu dana, a službeno je posvećena 27. rujna 1867.

Zdanje je oduševljavalo svojom veličinom i nesvakidašnjom ljepotom, moglo je primiti nešto više od 700 ljudi, a bilo je u upotrebi do 1941., kad je NDH naredila njezino rušenje. Devastacija sinagoge započela je 10. listopada 1941., no napredovala je prilično sporo. Nisu je, naime, mogli raznijeti dinamitom jer je postojala bojazan da će tako oštetiti susjedne zgrade pa je sinagoga, prema povijesnim podacima, uništavana pijucima. Rušenje je stoga završeno tek u travnju 1942. Postoji i video tog barbarskog čina. Sve je, naime, u tajnosti snimio netko iz susjedstva, a spomenuti kadrovi koristili su se i nagrađivanom filmu ”Dnevnik Diane Budisavljević” redateljice Dane Budisavljević.

Od nekoć velebne zagrebačke sinagoge čudom su sačuvani samo zidni umivaonik, koji se koristio za ritualno pranje ruku, dvije spomen-ploče iz predvorja i nekoliko dijelova stupa, koje je po završetku Drugog svjetskog rata iz ruševina izvukao Ivo Kraus, pravnik i židovski aktivist. Zidni umivaonik i spomen-ploče danas se čuvaju u Muzeju grada Zagreba, a kapitel stupa preuzela je sama Židovska zajednica u Zagrebu.

Nakon rata, mjesto na kojem je stajala sinagoga pretvoreno je u odbojkaško igralište. Kasnije je ondje izgrađena robna kuća. Ista je je 31. prosinca 1980. u potpunosti izgorjela u požaru, a zemljište je s vremenom prenamijenjeno u parkiralište. Još tijekom 1980-ih kovali su se veliki planovi o podizanju nove sinagoge na izvornoj lokaciji, no zbog burnih političkih okolnosti isti se, nažalost, sve do danas nisu uspjeli realizirati.