POPIS ZA GURMANE
Mjesta
Lječilište ljudi, groblje ili mjesto za molitvu? Najmisterioznija turistička atrakcija i danas zbunjuje arheologe i znanstvenike
Jedna od najpoznatijih, ali i najmisterioznijih turističkih atrakcija na svijetu svakako je Stonehenge, veliko kamenje postavljeno u oblik kruga u engleskom okrugu Wiltshire. Naime, ni danas nema jasnih dokaza tko je gradio Stonehenge niti koja mu je bila svrha, a teško je i točno utvrditi kada je sagrađen. Ono što jest otkriveno je da je građen u tri faze. Najstariji je dio dovršen oko 2900. godine prije Krista, druga je faza trajala od 2900. do 2500. godine prije Krista, a najnoviji dijelovi, sagrađeni tijekom treće faze, nastajali su od 2550. do 1600. godine prije Krista. Ovaj mistični spomenik pun tajni i danas intrigira arheologe, avanturiste, istraživače i milijune turista iz cijelog svijeta. Evo nekoliko zanimljivosti o Stonehengeu koje možda niste znali!
ZANIMLJIVOSTI O STONEHENGEU: NEMA ISTI OBLIK OD POČETKA, KAMENJE JE POMICANO
Stonehenge je velika povijesna misterija. Ono što su arheolozi uspjeli otkriti jest da je lokacija nastajala postepeno, a moguće je da je nekad kamenje činilo i sasvim zatvoreni krug. Zemljani nasip i jarak potječu iz 3100. godine prije Krista, prvo je kamenje postavljeno između 2400. i 2200. godine pr. Kr., no kasnije je formacija mijenjana, dodavano je novo kamenje i izgled koji danas znamo lokacija je poprimila između 1930. i 1600. godine prije Krista. Tko ga je napravio? I kako, s obzirom na nepostojanje tehnologije? Arheolozi nemaju pojma. Očito se radi o narodu koji nije ostavio nikakve pisane niti crtane tragove.
MOŽDA JE BILO GROBLJE, A MOŽDA I MJESTO ZA MOLITVU
Prije devet godina arheolozi su otkrili ostatke 50 tisuća kostiju na lokaciji, koje su uspjeli povezati sa 69 muškaraca, žena i djece. Neke kosti potječu iz 3000. godine prije Krista, a neke su 500 godina mlađe, što daje naslutiti da je Stonehenge služio kao groblje, barem na samom početku svog postojanja. S druge strane, mnogi znanstvenici smatraju da je to moralo biti mjesto religioznih rituala i ceremonija te da su ga vjerojatno sagradili štovatelji Sunca.
DIO KAMENJA STIGAO JE S LOKACIJA UDALJENIH NA STOTINE KILOMETARA
Otkriveno je da dio kamena potječe iz velškog grada Maenclochoga, što znači da je dopremljeno s više od 300 kilometara udaljenosti. Jasno je da je u to vrijeme to morao biti veliki pothvat. Prije dvije godine je pak objavljeno veliko otkriće: 50 kamenih blokova, poznatih kao sarseni, potječu iz 25 kilometara udaljenog nalazišta West Woods na rubu područja Wiltshire Marlborough Downs. Podignuti su oko 2500. godine prije Krista, a najteži ima 30 tona. Kako su dopremljeni? Tko ih je i kako vukao kilometrima? Na to znanost još nema odgovor.
IMAJU NEVJEROJATNU AKUSTIKU PA SE NAZIVAJU I “KAMEN KOJI ZVONI”
Kamenje ima neobične akustičke mogućnosti – kada ih udarite, proizvode zveckajući zvuk. To vjerojatno objašnjava zašto se netko trudio donijeti ih s toliko udaljene lokacije – u nekim drevnim kulturama se vjerovalo da ovakvo kamenje ima iscjeliteljske moći. Uostalom, i ime velškog grada iz kojeg dio kamena potječe, Maenclochog, znači “kamen koji zvoni”. Ova karakteristika temelj je za još jednu teoriju: da je mjesto služilo za liječenje ljudi koji su ga posjećivali.
ZA NJEGA SE VODILA BITKA IZMEĐU POLICIJE I TURISTA
Kao sve slavne svjetske znamenitosti, i Stonehenge je bio meta tenzija i kontroverzi, a 1985. je uzrokovao i fizički sukob. Bitka za Beanfield trajala je nekoliko sati. Sukobili su se turisti koji su htjeli organizirati festival Slobodni Stonehenge i policija koja ih je pokušala spriječiti. “Bitka” se održala na pristupnoj cesti na kojoj je policija zaustavila turiste tako da se sukob nije odvijao uz samo staro kamenje. Ozlijeđeno je osam policajaca, 16 turista, a 537 ih je uhićeno, što je do danas jedno od najmasovnijih uhićenja civila u britanskoj povijesti.
U JEDNOM KRATKOM RAZDOBLJU STONEHENGE JE BIO U PRIVATNOM VLASNIŠTVU
Teško je to danas i zamisliti, ali na početku 20. stoljeća jedan je bogati biznismen kupio ovu povijesnu lokaciju na aukciji! Radi se o Cecilu Chubbu, koji je Stonehenge platio 6.600 funti. U njegovom je vlasništvu mjesto bilo samo tri godina, a onda je ipak morao predati Stonehenge državnim vlastima.
TURISTI SU OŠTEĆIVALI KAMENJE, PA GA DANAS SMIJU GLEDATI SAMO IZDALEKA
U samom početku turističkog posjećivanja Stonehengea bilo je normalno da turisti sasvim blizu priđu kamenju pa čak i da se penju po njemu. Na početku 20. stoljeća mogli su odvaliti komad kamena i ponijeti ga kao suvenir! Približavanje kamenju i penjanje po njemu bilo je dozvoljeno sve do 1977. godine, a zabrana je nastupila nakon što su arheolozi otkrili da kamenje erodira zbog neprestanog kontakta s ljudima. Danas ovu atrakciju pod zaštitom UNESCO-a posjećuje oko milijun turista svake godine, no sad se kamenju smiju samo diviti iz daljine.