Okupljališta intelektualne elite: Tko su bili gosti u starim zagrebačkim kavanama

Okupljališta intelektualne elite
piše Mirta Raguž

Puls Zagreba nezamisliv je bez mnogobrojnih kafića i subotnje špice. Ipak, ne tako davno umjesto kafića popularnije su bile kavane. Dolaskom novog stoljeća, 1900., Zagreb je imao 25 kavana. Taj je broj značajan jer Zagreb u tome pogledu nije nimalo zaostajao za tadašnjim Bečom i Parizom.

Najpoznatije kavane bile su: Royal, Kačić, Zora, Elite, Danica, Merkur, Europa, Paris (Medulić) te Kazališna kavana (Kavkaz). Najpoznatije među njima bile su Corso i Bauer. Kavane su Europi 20. stoljeća bile prvotno poznate kao okupljališta intelektualne elite, a zanimljivo je kako se smatralo da žene nemaju što tamo tražiti.

SVAKA OD NJIH IMALA JE TOČNO PROFILIRANU PUBLIKU

Svaka kavana imala je određen profil gostiju; činovnici austro-ugarske vojske okupljali su se u kavani Paris, književnici, glazbenici, umjetnici, boemi zalazili su u Bauer i Corso, a u Kazališnu kavanu dolazili su glumci i djelatnici današnjeg Hrvatskog narodnog kazališta (tadašnjeg Narodnog zemaljskog kazališta).

  Zemlja carskog duha, niskih temparatura i velikih umjetnika: kako izgleda život u Rusiji

Najpoznatiji gost kavane Corso bio je Antun Gustav Matoš gdje je navodno bio poznat kao onaj koji je „uništio nekoliko plantaža kave i popio nekoliko podruma vina.“ Iako je Matoš najpoznatiji gost Corsa, zalazio je i u Kavkaz gdje su se oko njega okupljali brojni studenti kako bi slušali njegove priče. Među tim su studentima bili danas poznati hrvatski pjesnici i kniževnici poput Tina Ujevića, Nikole Polića, Ljube Wiesnera i Frana Galovića.

  New York: Zašto su žene gubile državljanstvo kad bi se udale za muškarca iz Kine?

Najveći boem među njima svakako je Tin Ujević koji je od svih tadašnjih zagrebačkih mjesta najviše vremena provodio u Blatu (današnjem Tip Topu).  Legenda kaže da se nakon jedne duge noći u Blatu Ujević uputio do stana Miroslava Krleže, pokucao na vrata i upitao ga „oprostite, žive li ovdje gospoda Glembajevi?“ 

Priča još jednoga lokala u Zagrebu vezana je upravo uz Miroslava Krležu. Naime, kafić MK Krolo u Radićevoj, otvoren 1981., i danas na lijevoj strani kod ulaza ima ploču na kojoj piše kako se u toj kući rodio Miroslav Krleža. Taj je kafić, ili možda istinska stara birtija kako mu pojedini Zagrepčani znaju tepati, jedan od rijetkih kafića u centru koji nije modernizirao svoj interijer i upravo mu to daje posebnu čar.

Teško je dokučiti tajnu kafića i kavana našega Zagreba, ali ono što je tijekom stoljeća ostalo nepromijenjeno je želja za razgovorom, druženjem, kavom ili vinom, u bilo koje doba dana i bilo koji dan u tjednu, od subotnje špice do kraja užurbane srijede, u svim starim i novim lokalima. Mislim da sa sigurnošću možemo biti ponosni što u Zagrebu osim ljudi, kafići također pričaju svoje priče i žive svoje živote već stoljećima.

  Lokalna ruta - život u Osijeku: krenimo s legama u obilazak ovog bisera istočne Hrvatske!
PODIJELI: