impresivno zdanje
Preporuke
Komplicirani svijet napojnica: gdje, kada i koliko ostaviti? Evo načelnih pravila u raznim državama svijeta
Ako je u Sjedinjenim Američkim Državama ne ostavite gledat će vas poprijeko. Potpuno suprotno, ako je vide na stolu u Japanu bit će uvrijeđeni, možda će čak potrčati za vama kako bi vam je vratili. Riječ je, vjerojatno ste pogodili, o napojnicama. Šarolik je to i kompliciran svijet, no pokušat ćemo odgovoriti na ključna pitanja: gdje, kada i koliko točno. U ovom sažetom vodiču prvenstveno se bavimo restoranima, no dotaknut ćemo se i drugih sfera putničkog iskustva, primjerice hotela ili pak vožnji taksijem.
TAKSISTI U ČAK 88 ZEMALJA SVIJETA NE OČEKUJU NAPOJNICU
Za početak Azija, u kojoj će oni štedljivi biti najsretniji. Naime, osim Japana ni Južna Koreja, Kina, Mianmar, Singapur ili pak Tajvan nemaju kulturu ostavljanja napojnica u restoranima. Lonely Planet dapače piše kako se u Japanu i Nepalu podrazumijeva da ćete biti dobar domaćin i dati sve od sebe te da se taj trud ni ne treba posebno nagrađivati.
No, napojnice su se ipak, prema nekim izvorima, “ušuljale” u svakodnevicu u pojedinim dijelovima tog kontinenta. Velik broj turista „uvodi“ ih u Kambodži, Tajlandu, Vijetnamu, Indoneziji i Maleziji. Indija je isto „posustala“ – od pet do 10 posto iznosa računa – iako ni tamo nisu dio tradicionalne kulture. Što se tiče prijevoza, azijski taksisti u načelu ne očekuju napojnicu. Općenito govoreći, ne očekuju je taksisti u čak 88 država diljem svijeta, piše portal Visual Capitalist, koji donosi vrlo praktičnu kartu napojnica po svijetu.
U SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA POSTOJI “CJENIK NAPOJNICA”
U usporedbi s azijskim državama, Sjedinjene Američke Države doslovno su drugi planet. Visual Capitalist piše da je napojnica u SAD-u postala integralni dio svakodnevice u uslužnim djelatnostima i sastavni dio cijene neke usluge. Trinkgeld se u SAD-u, jednostavno rečeno, ostavlja svima za sve. Mogli bismo reći da čak postoji „cjenik napojnica“ za pojedine usluge. Na primjer, 15 posto cijene vožnje taksistu. Od 15 do 20 posto iznosa računa u restoranu. Dolar po piću u baru ili pak 15 do 20 posto na iznos ukupnog računa. U hotelima oko tri do pet dolara po danu za spremačice, dolar za nosače. Slično je, piše Lonely Planet, i u Kanadi, dok CNN navodi kako je sada u SAD-u pravilo postalo 20 posto iznosa, ako ne i više kao produkt pandemije koja je žestoko naštetila ugostiteljskom sektoru.
EUROPSKI NERED – ILI VEĆ URAČUNATA USLUGA ILI 10 POSTO CIJENE
Na europskom kontinentu pravilo je da pravila zapravo i nema. No, općenito govoreći, smatra se da dobar dio europskih zemalja, uključujući Francusku, Njemačku i Španjolsku, u konačnom računu u restoranima već ima uračunatu cijenu usluge te da je, kada cijena usluge već nije uračunata, primjereno ostaviti napojnicu od 10 posto iznosa računa. U barovima, za razliku od SAD-a, napojnica nije uobičajena stvar, a dobra je vijest i to što se u ionako iznimno skupim skandinavskim zemljama i na Islandu napojnica uopće ne očekuje.
Prilikom vožnje taksijem u europskim državama često se primjenjuje praksa zaokruživanja iznosa. Iznimka su Francuska, Rusija i Švicarska gdje taksisti očekuju napojnicu od 10 do 15 posto cijene vožnje.
U HRVATSKOJ VEĆINA OSTAVLJA 10 POSTO VIŠE U RESTORANU I SITNIŠ NA KAVI
Što se tiče Hrvatske, ona se nekako uklopila u “europski nered”. Napojnice nisu obavezne, no sve se češće ostavljaju, u restoranima se uvriježilo oko 10 posto iznosa računa (postotak koji, prema izračunima portala Visual Capitalist “voli” čak 66 zemalja diljem svijeta). Sve češće se u Hrvatskoj sitniš uredno ostavlja i prilikom ispijanja kave, kao i kod vožnje taksijem.
AUSTRALIJA BEZ NAPOJNICA, BESPLATNE WALKING TURE 10 EURA PO OSOBI
U Australiji i na Novom Zelandu napojnica u restoranu nije nešto što se nužno očekuje (u potonjem se daje u slučaju iznimnog zadovoljstva uslugom), dok će na drugom kraju svijeta, primjerice Brazil, Čile i Kostarika u račun uključiti 10 posto za “mjesto”. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kataru i Saudijskoj Arabiji prakticiraju 10 do 15 posto, dok popularni restorani i barovi u Egiptu i Maroku zaračunavaju 10 posto za uslugu u ukupnom računu.
Što se tiče različitih vrsta vođenih tura i izleta, manje više je praksa posvuda u svijetu da se napojnice daju i vodičima i vozačima. Iznosi variraju od države do države, a svakako je nešto što se očekuje na, primjerice, safarijima u Africi. U slučaju besplatnih walking tura kojima se u današnje vrijeme može pohvaliti praktički svaki veći grad donacija, odnosno napojnica se smatra pristojnom i očekivanom. Lonely Planet savjetuje minimalno pet do 10 eura po osobi.